Predstava za pamćenje

Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka, William Shakespeare: Othello, red.: Damir Zlatar Frey

• 
  
  Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka 22. veljače 2019. godine premijerno je uprizorilo tragediju Williama Shakespearea Othello u režiji, scenografiji, koreografiji i izboru glazbe Damira Zlatara Freya. Dramaturgiju potpisuje Rok Andres, kostimografiju Ivana Bakal, oblikovanje svjetla Tomislav Kobia, uz asistenta režije Aljošu Čepla, asistenta scenografa Binea Skrta i asistenticu koreografa Zrinku Stilinović.

  William Shakespeare dramatičar je o kojem je ispisano najviše stranica u povijesti pa ga ne treba posebno predstavljati, dok je Othello jedna od njegovih najpoznatijih tragedija o ljubomori, strasti i pohlepi za moći. U Osijeku je do sada Othello postavljen pet puta, zadnji put davne 1967. u režiji Ivana Martona pa je bilo krajnje vrijeme da se osječku publiku ponovo počasti velikim klasikom dramske umjetnosti. Radnja tragedije odvija se u Veneciji i lučkom gradu na Cipru u kojoj se upoznajemo s tamnoputim generalom venecijanske vojske, hrabrim i vrsnim ratnikom Othellom (Aleksandar Bogdanović) kojeg mletački dužd (Duško Modrinić) šalje kao upravitelja na Cipar kako bi odbacio nalete turske vojske.
  
  
  
  Zaplet tragedije ubrzo se zahuktava kada umjesto Jaga (Miroslav Čabraja), Othello za svog poručnika bira mladog Cassia (Ivan Ćaćić). Ljubomoran i izluđen, vođen pohlepom za pozicijom i osvetom Othellu, Jago počinje kovati monstruozan plan u koji će uvući sve sudionike tragedije. Uz pomoć zaljubljenog i poslušnog Roderiga (Matija Kačan), vlastite supruge Emilije (Petra B. Blašković), dobre i lakovjerne Othellove supruge Desdemone (Ivana Soldo Čabraja) te brojnih ostalih sudionika - poput Desedemoninog oca Brabanzia (Davor Panić), bivšeg upravitelja Cipra Montana (Aljoša Čepl), Cassijeve drage Biance (Antonija Pintarić) i Brabanzijevog rođaka Lodovica (Antonio Jakupčević), Jagina krvava spletka vrti se sve brže i brže dok u finalnom uraganskom kovitlacu emocija ne proguta Roderiga, Cassija, Desdemonu i Othella.

  Kao i brojni drugi klasici, i Shakespeare je dramatičar plodan za osuvremenjivanje, pogotovo kad se uzme u obzir brzina suvremenog života i teškoća zadržavanja pažnje na svemu što ne svijetli i ne zasipa nas s barem pedeset sličica u sekundi. Vođen time, i Frey se odlučio osuvremeniti Othella te je u suradnji s cijelim timom, a pogotovo Andresom, stvorio izvrsnu, logičnu, funkcionalnu, brzu i tečnu cjelinu neopterećenu tekstom. To su postigli nužnim dramaturškim kraćenjima, izostavljanjem manje važnih likova poput Graziana, činovnika, svirača i lakrdijaša te manjim promjenama - uprizoreno je vjenčanje Othella i Desdemone, Jago u mahnitoj želji za osvetom potpuno poludi te na kraju i pobjegne. Međutim, nužno je napomenuti kako je Shakespeare u Freyevoj suvremenoj viziji apsolutno ispoštovan unatoč navedenim izmjenama. Čak je zanimljivo promotriti kako su Frey i Andres Othella postavili u gotovo potpunoj konvenciji elizabetinskog kazališta Shakespeareovog vremena upravo zbog istih razloga – zadržavanja pažnje. U Shakespeareovo vrijeme to je bila buka u kazalištu i široki dijapazon publike različitih slojeva, dok je danas u pitanju brzina življenja i sveprisutna tehnologija.
  
  
  
  Osječki Othello tako je okarakteriziran otvorenom scenom koja je u potpunosti iskorištena, na sceni se ne vide eksplicitne scene nasilja nego samo čiste smrti, radnja je protkana plesnim sadržajima koji su vizualno impresivni, kostimi odgovaraju konvenciji elizabetinskog vremena s primjesama modernog duha, scena ne sadrži bogatu scenografiju i rekvizitu nego se sastoji od sitne rekvizite i dva ogromna zida koji služe kao klasično mjesto za otkrivanje, skrivanje i špijuniranje elizabetinskog discovery spacea. Spojivši konvenciju elizabetinskog kazališta s modernom tehnologijom, vizualno dojmljivim scenama scenskog pokreta, glazbom koja u potpunosti boji atmosfere, Frey je s Andresom napravio i puno više od funkcionalne cjeline. Dvojac je ostvario potpunu simbiozu scenografije, teksta i igre na svim razinama, uključujući ih naizmjenično i koristeći ih i kao vizualne, ali i kao dramaturške alate. Tako na primjer dva spomenuta zida neprestano mijenjaju poziciju otvarajući i zatvarajući prostor, šireći i sužavajući fokus na radnju, ubrzavaju i daju energičnost scenama (scenski radnici su, napokon, također kostimirani), a istovremeno predstavljaju poligon Jagine pomahnitale svijesti jer su ukrašeni izmišljenim jezikom i simbolima pa čak i fizički pritišću likove i utječu na radnju simbolizirajući Jagine spletke.
  
  Još jedan primjer vrsne redateljske i dramaturgove suradnje i promišljanja o značenju scenskog događanja je i scena orgija s prostitutkama u kojoj Cassio daje Desdemonin rubac prostitutki Bianci, dok sve promatra Othello, simbolizirajući sukob dva svijeta - svijeta požude i čiste ljubavi u kojoj je okaljan Othellov najsvetiji simbol ljubavi prema Desdemoni – rubac. Promišljajući o simbolima i znakovima, moram pohvaliti i otvaranje stražnjeg djela scene prema gradu kroz koji Jago bježi i istrčava u naš svijet, aludirajući na sveprisutnost zavisti, ljubomore i pohlepe te Shakespeareovu aktualnost i nakon više od četiri stotine godina.

  
  Cijeli ovaj izvrsni koncept ne bi puno vrijedio da osječki ansambl nije odgovorio najbolje što je mogao. Apsolutno svi su dali sve od sebe kako bi iskoristili vrsnu priliku koju su im ponudili Frey i Andres. Aleksandar Bogdanović pokazao je širok dijapazon glumačke vještine portretirajući moćnog, hrabrog i uvaženog alfa-muškarca koji počinje propadati, gubi vjeru u sebe i Desdemonu te donosi nepatvorenu emociju muškarca rastrganog sumnjom i željom za osvetom koju gradira do vrhunca u ubojstvu i samoubojstvu. Miroslav Čabraja u ulozi Jage iznio je najbolju ulogu do sada i pokazao zavidnu zrelost izmjenjujući fizičke transformacije s emocionalnim - od trenutaka lucidne ingenioznosti do apsolutne poremećenosti. Ivan Ćaćić ponovo je nastupio samouvjereno i dominirao svojim scenama u ulozi mladog ratnika i vjernog poručnika, vješto balansirajući između vjernosti generalu i sklonosti Desdemoni. Ivana Soldo Čabraja izvrsno se snašla u ulozi Desdemone, mlade žene vjerne suprugu, sklone uživanju u Cassijevoj pažnji, gradirajući emociju od voljene i sretne supruge do izdane životne suputnice koja sve do kraja ne odustaje od svog supruga.
  
  Davor Panić, Matija Kačan, Duško Modrinić, Petra B. Blašković, Antonio Jakupčević i Aljoša Čepl stajali su uz bok nositeljima glavnih uloga i sve odradili upravo onako kako je bilo i nužno da bi scenska igra funkcionirala u svim elementima glumačke umjetnosti. Nužno je u ovoj velikoj predstavi spomenuti i ostale sudionike u ulogama senatora, gospode, glasnika, časnika, prostitutki i mornara koji su svi redom dali svoj obol kako bi izvedba funkcionirala kao zaokružena cjelina: Antonija Pintarić, Lino Brozić, Tomislav Moržan, Zvonimir Ivanović, Predrag Stojić, Vanja Dušić, Marija Holjevac, Mariana Kuna, Sara Erceg, Snježana Horvat, Danijel Novoselac, Ivona Pruti, Armando El-Hag Hassan i Zrinka Stilinović.

  Nova premijera osječkog HNK jedna je od onih predstava koje se ne događaju baš često. Zahvaljujući izvrsnom konceptu, promišljenoj i nadahnutoj suradnji svih sudionika s velikim ansamblom, osječki Othello predstava je o kojoj će se još dugo pričati, a siguran sam kako im neće izmaknuti i nekoliko nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta.         

   
  
  Redatelj, scenograf, koreograf i izbor glazbe Damir Zlatar Frey
  Dramaturg Rok Andres
  Kostimografkinja Ivana Bakal
  Oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia
  Asistent scenografa Bine Skrt
  Asistent redatelja Aljoša Čepl
  Asistentica koreografa Zrinka Stilinović
  Fotografije: Kristijan Cimer
  
  Glume: Aleksandar Bogdanović, Davor Panić, Ivan Ćaćić, Miroslav Čabraja, Matija Kačan, Duško Modrinić, Aljoša Čepl, Antonio Jakupčević, Ivana Soldo Čabraja. Petra B. Blašković, Antonija Pintarić, Lino Brozić, Tomislav Moržan, Zvonimir Ivanović, Predrag Stojić, Vanja Dušić, Marija Holjevac, Mariana Kuna, Sara Erceg, Snježana Horvat, Danijel Novoselac, Ivona Pruti, Armando El-Hag Hassan i Zrinka Stilinović
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 25, veljače 2019.  

   

Piše: