Potresna ratna drama

Feljton Kazalište u ratu: Istina je dostupna, ali nas zapravo ne zanima (1. dio)

  • Monodrama Feniks

    Rekla sam da se Pad 2016. dugo i bombastično najavljivao kao prva drama o padu Vukovara. To je šokiralo novinare pa Bojana Radović pita: Kako je uopće moguće da svih ovih godina nitko u teatru nije bavio ovom temom. Kurspahić odgovara da je razlog taj što je to tabu tema i da su se bavili samo filmovi, i to loše. To je dokaz da on ili ne poznaje kazalište ili ne vidi ništa izvan in kazališta jer to nije bila prva drama o Vukovaru.

    Prva je bila Dobrodošli u rat Davora Špišića igrana još za vrijeme rata 1992. u HNK-u Osijek. Ali to ratno vrijeme glavni mediji više ne broje. O padu Vukovara govore dvije profesionalne predstave nastale nakon 2000. prema prozi Siniše Glavaševića Priče iz Vukovara koje su dramatizirali i na scenu postavili Rene Medvešek koji je u tekst priča dodao songove Čede Antolića iz 2001., a do danas je odigrano više od stotinu izvedbi) i Pere Eranović koji je u priče uklopio dokumentarna izvješća iz 2015. Obje su predstave autorski projekti i izvrsno su napravljene upravo iz potrebe da se o tom vremenu progovori iz istine, obje još uvijek igraju, ali to su rubne predstave koje naši glavni mediji ne priznaju. A ni kazališta jer za razliku od Krovne udruge koja je išla u osvit pokolja u Škabrnji ili Mauzera koji je išao tijekom suđenja generalu Gotovini, ove Priče iz Vukovara u izvedbi Pere Eranovića njegovo vlastito kazalište nije stavilo u tjedan obilježavanja Vukovara i Škabrnje 2015. Na stranu da ja Eranović dijete poginulog branitelja, dakle piše iz neke osobne proživljenosti istine rata. Sad više nije važna vjerodostojnost.

    O Vukovaru je Miroslav Međimorec napisao potresnu dramu Vukovarski nokturno (objavljena 2011.), ali on je general hrvatske vojske pa nije podoban za kazališta glavne struje bez obzira na to što je ta drama kritičnija od Kurspahićeva Pada. O ratnim događanjima u Slavoniji postoji nekoliko odličnih drama koje su napisali pisci svjedoci događanja (Miroslav Mađer, Zvonimir Majdak). O silovanim ženama iz Slavonije: Aljmaša (Lydia Scheuermann Hodak, Slike Marijine) i Vukovara (monodrama Silvane Dragun Feniks o silovanoj Vukovarki koju svi nagovaraju na pobačaj, a koju je izvela bosanska profesionalna glumica Rubina Sarajlić) autorice su pisale prema istinitim događajima. Fabrijev roman Smrt Vronskog nije samo literarna igra o liku iz Ane Karenjine, nego se dio o suvremenosti i razaranju Vukovara temelji na dokumentima i istinitim događajima koji su uključeni u roman, a kojima je autor Nedjeljko Fabrio svjedočio. O Vukovaru su čak pisali i crnogorski pisci (Jevrem Brković, Veseljko Koprivica, Dževad Sabljaković, Vito Nikolić, Milorad Nikčević itd.).

    Paulus - Uspomena u meni

    Osim literature postoje i dnevnički (dakle fakcijski) zapisi iz tog vremena koje su pisali svjedoci. Osim Siniše Glavaševića o vukovarskim ratnim danima dnevnik je napisala i njegova kolegica s radija, Alenka Mirković, pod nazivom Glasom protiv topova, a koja je rat preživjela pa je i živi svjedok kao i zapovjednik obrane Mile Dedaković Jastreb koji je također napisao knjigu. Ako koga zanima, literatura postoji. Postoje i vrlo potresni dnevnički zapisi iz Vinkovaca, već spomenute ratne reportaže Davora Špišića kao i zapisi branitelja i zarobljenika srpskih logora, od kojih su neki teorijski odlično analizirani u teorijskoj literaturi, a ima i svjedočanstava.

    Od muke što je slika Domovinskog rata i Vukovara takva u umjetnosti i potrebe da se kaže istina krenuli su i amateri pisati vrlo potresne drame o tome. Blanka Ciprić iz Sotina (ona koja je 2017. napisala knjigu sa svjedočanstvima i dokumentima o pokolju u Sotinu prilikom pada Vukovara) napisala je 2013. dramu Ne zaboravite Vukovar, koja se događa u skloništu u Vukovaru prije pada grada i za nju dobila nagradu Kalman Mesarić za dramsko stvaralaštvo 2013. što je i objavljeno u: Zbornik radova zavičajnih hrvatskih književnika (2012. – 2016.), Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 2017. Stjepan Škvorc napisao je dramu Za domovinu, koja govori o psihičkim problemima branitelja (Zagorca koji se borio u Vukovaru) nakon rata i o okolini koja ga podržava i pomaže da prebrodi najveću krizu. Drama je dobila nagradu za novi neobjavljeni tekst Hrvatskog sabora kulture 2015., a u 2018. postavila ju je Kazališna družina Veseli Međimurci iz Čakovca u režiji Dejana Buvača. Zvonimir Guić napisao je i režirao dramu Uspomena u meni koju je izvela Kazališna družina Paulus (premijera 9. 5. 2014. u Zagrebu, u dvorani Kinoteke) u kojoj prikazuje branitelje kao junake i na kraju donosi katarzu izlaska iz pakla strašnih sjećanja – opraštanjem i obiteljskom ljubavi. Te dvije drame jedine su koje znam da je u njima branitelj prikazan kao junak koji izlazi iz PTSP-a uz pomoć oprosta i ljubavi!

    © Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 21. prosinca 2018.

Piše:

Sanja
Nikčević