Duhovito i ludički

Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD (Ganz novi festival) u sklopu projekta apap-Performing Europe 2020; Bolji život, red. Saša Božić

• 
  
  Suvremeno društvo, osnaženo utjecajima kapitalizma i njegovog derivata - konzumerizma, u svoje temeljne premise postojanja uporno upisuje ideje o stalnom napretku, progresu u bolju budućnost koja očekuje sve njegove dionike ako pristanu biti dio potrošačkog ciklusa i podvrgnu se logici sustava. Što je bolja budućnost, bolji život koji dolazi i što će biti ako i kada on dođe, odgovori su koji se ne nude. Ili, kada postoje, djeluju kao trenutačni poticaj, lijepa priča nerealnih dosega, a sve u cilju održavanja uloge koja je pojedincu namijenjena u održavanju vjere u sustav i njegove norme. Iako ovakav početak može zvučati gotovo anarhistički buntovno, narativ je to čije je ostvarenje mnogo konkretnije od anarhističkih manifesta i njihovih, nikad dočekanih, proklamiranih revolucija. Narativ je to poznat svakom tko je u suvremenom društvu i njegovoj orijentaciji na dvojstvo sreća-uspjeh ostao, iz tko zna kojih razloga, iznevjeren u očekivanjima, ma kako svjestan bio nemogućnosti njihova ostvarenja. I upravo o tome, vizijama budućnosti koja bi neupitno morala donijeti progres i napredak, a zapravo donosi novo razočaranje i mrvljenje očekivanja, progovara predstava Bolji život Saše Božića, premijerno izvedena u Polukružnoj dvorani Teatra &td.

  Serijal On entertainment, u kojem su isti autori do sada ostvarili dvije produkcije značajnih i aktualizirajućih odjeka, Born to please i Folk Acts, ovom se predstavom, barem prema navodima u programskim materijalima, zatvara, zaključuje. Formalno, dakle, Bolji život je treći dio, zaključak trilogije, čije je već tematsko određenje jasno postavilo nemogućnost pružanja odgovora koji bi se nametali kao sadržaj zaključka. Umjesto njih, poante se u ovoj predstavi sastoje od novog postavljanja, zapravo gomilanja dvojbi u komunikaciji s publikom, dvojbi čije je ostvarenje prisutno u životnoj perspektivi i baš zato potrebito kazališnog adresiranja. Saša Božić i Petra Hrašćanec (suradnica za pokret, ujedno i jedna od izvođačica u prvom dijelu predstave) čine to u dva dijela Boljeg života, čija je motivska različitost, a shodno tome i ona u izražajnim potencijalima oblikovanih scenskih znakova, izrazita. Tako prvi dio, naslovljen Budućnost, obilježen propitivanjem individualne i kolektivne budućnosti kroz niz uglavnom kratkih replika gramatički određenih konstantnom upotrebom futura prvog, izražava navodnu determiniranost aktera u onome što će učiniti. I oni to, kroz scenski pokret, često i pokušavaju učiniti, ma kako se činilo na prvi pogled banalnim i nekontekstualiziranim. Na kraju umjesto individualne determiniranosti, koja bi odgovarala društvenoj normi i očekivanjima, Budućnost razotkriva kolektivni otklon od nje. Otklon koji je predočen sredstvima oblikovanja, jednostavnim i s apsurdom koketirajućim pokretima i replikama, koje mogu izazvati (pod)smijeh, što autori ponekad i otvoreno potenciraju. Ali samo na prvu, jer uskoro slijedi aktualizacija u gledateljskom iskustvu stvarnosti. U tom smislu, prvi dio Boljeg života - Budućnost, vrlo je komunikativan okvir, recepcija kojeg je postignuta tek uvidom u cjelinu, no zbog aktualnosti motiva, gotovo se neupitno ostvaruje. I u tome je njegova vrijednost, jer suptilnim sredstvima, čiji se značaj može spoznati jedino u kontekstu cjeline i izvankazališnog iskustva, spaja u teoriji relativno hermetične postupke s jasno artikuliranim i iznimno receptivnim značenjima. Obogaćena izrazitom bjelinom kostima i odgovarajućom rasvjetom (potpisuje ju Marino Frankola), Budućnost, kao prvi dio Boljega života, funkcionira izuzetno efektno u svojem spoju apsurda koji, umjesto dokidanja, nudi izuzetne aktualnosti. U ovom dijelu predstave igraju Petra Hrašćanec, Nataša Dangubić i Jerko Marčić.

  
  
  Igra prijestolja, drugi dio Boljega života, već naslovom jasno određuje područje interesa u globalno popularnoj, a u hrvatskim turističkim okvirima i ekonomski značajnoj televizijskoj seriji čije je postojanje i recepcija poprimila karakter i razmjere fenomena, o čemu se raspravlja na najrazličitijim forumima - od onih sasvim neobvezujućih, svakodnevnih, do akademskih i znanstvenih. No, Sašu Božića takve analize, opet barem na prvu, ne zanimaju. Naprotiv, zanima ga drugačija vrsta analize predloška, kroz dekontekstualizaciju njegovih tipičnih postupaka i, uopće, njegova imaginarnog svijeta, dekonstrukcijom. A ta se ostvaruje kroz parodiju, ismijavanje i hiperboliziranje nekih postupaka i načina izražavanja koji su postali opća mjesta, obrasci povezani s Igrom prijestolja. Temeljna ideja, a shodno tome i dosezi ovog dijela predstave su, dakle, značajno različiti od prethodeće mu Budućnosti, osim poveznice u aktualnosti i aktualizacijskom potencijalu (no ne i univerzalnosti). Dakle, Igra prijestolja uglavnom se iscrpljuje u parodiranju, počesto i ismijavanju konvencija predloška. To čini nesporno duhovito i ludički se poigravajući njime, no doseg joj je uglavnom u tome dovršen. Rezultat je poprilična nesklapnost dvaju dijelova Boljeg života, u kojima su i jedan i drugi vješti, no prvi funkcionira na mnogo višoj razini od drugoga, čije je svođenje na dosjetku mnogo lakše. Glumački, Ugo Korani i Boris Barukčić, koji sudjeluju u Igri prijestolja, vrlo su duhoviti i vješto se služe repertoarom postupaka koji se često nalazi na području slapsticka, no bez svođenja na njega.

  Bolji život je predstava dualne strukture, i formalnom organizacijom, i motivsko-tematskim rasponima, ali i dosezima. U tome Budućnost, prvi dio predstave, pokazuje se kao mnogo intrigantniji rad od drugog dijela, Igri prijestolja. No, i jedan i drugi su istovremeno aktualni i aktualizirajući.
  
  
  
  Režija: Saša Božić
  Suradnica za pokret: Petra Hrašćanec
  Koprodukcija: Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD (Ganz novi festival) u sklopu projekta apap-Performing Europe 2020 koji sufinancira Europska Unija kroz program Kreativna Europa
  
  Glume: Petra Hrašćanec, Nataša Dangubić, Jerko Marčić, Ugo Korani, Boris Barukčić
  
  
  © Leon Žganec Brajša, KAZALIŠTE.hr, 22. listopada 2018.

Piše: