Zanimljiva i nepretenciozna predstava

Midsummer Scene Festival, Dubrovnik, 24. lipnja-5. srpnja 2018.; Kazalište Strefa Otwarta, Wroclaw, prema W. Shakespeareu H(2)O.

• 
  
  U nastavku pete sezone Midsummer Scene Festival, nakon gostovanja Bretta Browna s monodramom Henrik V: Čovjek i monarh, uz redovite reprizne izvedbe predstave San Ivanjske noći, ugostio je u svom kazališnom ovoljetnom Shakespeareu posvećenom programu poljske glumce iz Kazališta Strefa Otwarta. Referirajući se na Shakespeareovog Hamleta ali i neke druge prizore iz njegovih drama, glumci Anna Rakowska i Piotr Misztella predstavili su se predstavom koju su nazvali H(2)O.

  Kazalište Strefa Otwarta okuplja glumce, redatelje, teatrologe, dizajnere, fotografe, glazbenike i diplomante raznih umjetničkih škola. Djeluje u Wroclawu, promičući alternativnu i suvremenu kazališnu praksu, afirmirajući mlade umjetnike kojima omogućuje razmjenu iskustava i ostvarivanje samostalnih kreativnih projekata. Otvorenost ovog kazališta ogleda se i u povremenim radioničkim programima, a posebnost predstava u produkciji Kazališta Strefa Otwarta je, kako piše u opisu ovog kazališta, brisanje granica između glumaca i publike i stvaranje zajedničkog prostora „za umjetničku razmjenu“. Upravo na tragu takve izvedbene odrednice mišljena je i odigrana predstava Anne Rakowske i Piotra Misztela, koja računa na improvizaciju i interakciju s publikom, a u ovom slučaju povod je Shakespeare i izabrani prizori iz Hamleta, točnije dijalozi, susreti, slutnje i šutnje Hamleta i Ofelije. Otuda i, u naslovu, zanimljiva igra inicijala ali i duhovit komentar njihovog glumačkog izbora, interesa pa i zagovora.
  
  
  
  Odustajući od uglavnom znanih pa i na pozornicama postavljenih i odigranih stereotipa kada je u pitanju ovaj ljubavni par, Anna Rakowska i Piotr Misztel propituju suodnos, bolnu upućenost i tragičnost ljubavnika, prepoznajući ih i u suvremenom današnjem okružju. U takvom inzistiranju, povremeno se udaljuju od „sebi zadane teme“, zadržavajući tek osnovna opća mjesta nedoživljene i tragične ljubavi koja onda, u gotovo jednosatnoj izvedbi, zapravo postaje jednom drugom ljubavnom pričom u kojoj, moguće je i tako iščitati odgledani dramaturški slijed, sve postaje i ljubavnom pričom Anne i Piotra. Što bi bio dobar i prihvatljiv alibi kada bi do kraja i konzistentno bio odigran. Od Shakespearea je tako ostalo vrlo malo, u krhotinama i ponekim replikama te u igri citiranih dijaloga i monologa Hamleta i Ofelije, koji ostaju tek preuzeti likovi s nekim općim simboličnim značenjima i tumačenjima njihovih tragičnih usuda. Svi znani prizori odigrani su tek u naznaci i skicozno, a onda vrlo slobodno razvedeni u najrazličitijim asocijacijama, doigravanjima i interpretacijama izgubljeni. Raspršeni u, najčešće, inzistirajućim reakcijama publike kojima se, očito namjerno, lomila ionako krhka struktura priče. Na njene konture, u svojevrsnom prologu pred gledateljima prije ulaska u prostor gledališta, upozorio je „privatno i kao glumac“ Piotr Misztella, ponudivši alibi za ono što će se dogoditi, možda i nepotrebno i u svakom slučaju suvišno.
  
  Međutim, treba pohvaliti glumačku predanost, energiju pa i dosljednost i Anne Rakowske i Piotra Misztella. Uigran i skladan glumački par, usprkos svemu, nametnuo se dovoljno koncentriranom igrom, ponekim uspješno odigranim zahtjevnim scenama strasti, rezignacija, ostavljenosti i tuge. Žudnja za ljubavi temeljni je povod kojem su, svojim glumačkim prinosima, uspijevali povremeno otvoriti i neke složenije i dubinske slojeve, ali su se ubrzo već u sljedećim scenama gubili takvi proplamsaji glumačkog podavanja i predavanja. Odigrana je tako zanimljiva, simpatična i nepretenciozna predstava koja je u okupljenom auditoriju u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik imala blagonaklonu i zahvalnu, dovoljno brojnu publiku, spremnu za sve improvizacije i aktualizacije na kojima su glumci inzistirali.

  
  
  Nakon premijere u Wroclawu, predstava je - sudeći prema dostupnim kritikama, uspješno igrana na nekoliko Shakespeareanskih festivala. To je bila očito i preporuka organizatorima za poziv u Dubrovnik, pa onda i logičan izbor u ovoljetnom festivalskom rasporedu koji je svim kazališnim izvedbama, igranim na engleskom jeziku, bio okrenut Shakespeareu; tako i završni festivalski program, prikazan također u atriju Umjetničke galerije Dubrovnik, pod nazivom Dva Barda: Držić i Shakespeare u suradnji s Domom Marina Držića. U ovom glazbeno-scenskom i koncertnom događanju sudjelovali su glumci Paul Sockett, James Burton, Susan Hingley, Ben Cutler i Filip Krenus, koji su odigrali nekoliko prizora iz Držićevog Dunda Maroja iz nedavno objavljenog novog engleskog prijevoda i kazivali Shakespeareove sonete, a u programu je sudjelovao i gudački kvartet Dubrovačkog simfonijskog orkestra sa sopranisticom Andreom Marić. Zaključen je tako ovogodišnji Midsummer Scene Festival koji je, u odnosu na ranije sezone, ponudio raznovrsnije sadržaje i najavio nastavak ljetnih festivalskih dana s novim izdanjem Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima ovog ljeta neće biti Shakespearea.
  
  Glume: Anna Rakowska, Piotr Misztela
  
  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 9. srpnja 2018.

Piše: