Vizualno i diskurzivno stilizirana bajka

Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb: Hans Christian Andersen – Lada Kaštelan, Snježna kraljica, red. Paolo Tišljarić

• 
  
  Gradsko kazalište Trešnja i dalje nastavlja prikazivati vrijedne adaptacije klasičnih bajki, pa je tako redatelj Paolo Tišljarić, nakon Carevog novog ruha Hansa Christiana Andersena, koje je režirao uz Krešmira Dolenčića, priredio drugu idejno modernu i stilski hrabru Andersenovu bajku - Snježnu kraljicu. Dramatizaciju potpisuje Lada Kaštelan te iako je adaptacija vrlo vjerna klasičnoj bajci, otvara i postavlja stabilne temelje u preciziranju tematike u kojoj Tišljarićeva režija pronalazi plodno tlo za prepoznatljivi stil, kao i formativnu priliku za neuobičajeno intenzivnu režiju, atmosferu nelagode u dječjoj predstavi.

  Sama bajka u korijenu dotiče mnogo velikih tema - među ostalim govori o gubitku, odanosti, hrabrosti i odrastanju, a ovoj inscenaciji ništa od navedenog ne izmiče. Struktura priče unutar priče, koja je prisutna i u originalnom narativu, ovdje je dodatno funkcionalno iskorištena. Likovi odraslih Kaya i Gerde, putem čijeg razgovora i prisjećanja ulazimo u srž priče, unutar adaptacije omogućuju micanje glavne protagonističke uloge s Gerde te se ona dijeli s likom i doživljajima Kaya. Tako publika prati radnju s obje strane ogledala te  s manje napora i suptilno vođena uspijeva doživjeti veliku količinu motiva i stanja o kojima predstava govori. Okvirna naracija likova čiji se doživljaji pred mladim gledateljima tek odvijaju, odnosno njihova učestala fizička prisutnost na sceni, ne oduzima od napetosti radnje nego služi za ublažavanje najintenzivnijih dijelova priče o Snježnoj kraljici koja u izvanrednoj glumačkoj izvedbi Senke Bulić i režijskom stvaranju nelagodne i uznemirujuće atmosfere i stariju publiku može ispuniti jezom.  
  
  
  
  Takva naracija uspješno balansira najintenzivnije trenutke, razbijajući im intenzitet te prevladavajući doživljaj nije samo onaj uznemirenosti i napetosti nego se kod mladih gledatelja stvara prostora i za osjećanje tuge i brige. Kako je izjednačena protagonistička pozicija Gerde i Kaya, ne prati se samo njen narativni put pokušaja spašavanja nego i njegovo zarobljeništvo. Jednako tako njihove odrasle verzije, koje na sceni utjelovljuju glumci Tvrtko Jurić i Ivana Bakarić, ne dozivaju sjećanja koja ih vraćaju kroz pustolovinu koju su kao djeca doživjeli, nego si vrlo zrelo i realistički pomažu pričanjem o traumama koje su kao djeca odvojeno proživjeli. Prateći radnju pratimo ne samo cjelokupni narativ Gerdinog putovanja, koju inteligentno i emotivno igra Dubravka Lelas, nego dobivamo i prozor u epizode sa Snježnom kraljicom odnosno praćenjem Kaya kojeg komadić ogledala sve više emocionalno umrtvljuje. Luka Bulović, odmjereno ga igrajući, prikazao je kako nije najstrašnije kad se u nekomu aktivira sve ono najgore nego kada se ugasi sve najbolje.

  Ova inscenacija voljene bajke vizualno je atraktivna i dramaturški prilagođena novim generacijama. Moderni kostimi zadržavaju bajkoviti potpis pomoću suvremenih odjevnih predmeta, poput Gerdinih gumenih čizmi kombiniranih s raskošnim tilom. Glazba također pridonosi stiliziranoj modernosti, koristeći kao scensku glazbu prerade popularnih pop-hitova. Dvije dramaturške linije, koje su ujedno postavljene i kao narativni okvir, nadopunjuju se i daju zreli odmak i zanimljiv komentar na to kako odrastanje zapravo funkcionira, jukstaponirajući bajkoviti poetski svijet odrastanja i statičnu inertnu sliku odraslosti i ozbiljnosti modernog hladnog sjevera. Vizualno i diskurzivno stilizirana režija ne povlađuje uobičajenom pojednostavljivanju i šarenoj, ali često izgledom jeftinoj raskoši adaptacija za dječje kazalište, nego na visokoj razini hvata ono što u klasičnoj bajci korespondira s trenutnim zeitgeistom u kojem najmlađe generacije odrastaju. Režijski stil, unatoč bogatim i zabavnim scenografskim, glazbenim i plesnim intermezzima, bajku ipak ocrtava i predstavlja u prevladavajuće sterilnom tonu. On doprinosi impersonalnom, uznemirujućem tonalitetu koji prikazivanje Snježne kraljice i gotovo klinički tematizirano stanje depresije kroz koju se da tumačiti njena metaforičnost.
  
  
  
  Redatelj: Paolo Tišljarić
  Dramatizacija: Lada Kaštelan
  Scenografkinja: Irena Kraljić
  Kostimografkinja: Tea Bašić  
  Autor glazbe: Willem Miličević
  Koreografkinja: Blaženka Kovač Carić  
  Izvode: Tvrtko Jurić, Ivana Bakarić, Senka Bulić, Luka Bulović, Dubravka Lelas, Marijana Mikulić, Tena Jeić Gajski, Paško Vukasović, Tamara Garbajs, Silvio Mumelaš, Kruno Bakota, Aleksandra Naumov, Karla Brbić, Matija Čigir, Ana Vučak, Jure Radnić
  
  © Maja Ležaić, KAZALIŠTE.hr, 12. veljače 2018.
  

Piše: