Fino srastanje svih scenskih i izvedbenih komponenti

Anton Pavlovič Čehov: Kaštanka, Kazalište Lutaka Zadar i Kazalište Virovitica, režija Vjera Vidov

• 
  
  Kratku je priču o psećoj odanosti i prirodi odnosa psa i gospodara Čehov objavio prvi puta  u časopisu Novoye Vremya 1887. godine pod naslovom V uchyonom obschestve i potom u redigiranoj i proširenoj verziji pod naslovom Kaštanka 1892. godine. Priča je strukturirana kroz sedam kratkih dijelova, prizora iz života odanog psa mješanca Kaštanke i njenog odnosa s gospodarom, tesarom i pijancem Lukom te pustolovine koje pas doživljava nakon što je udomi cirkuski dreser koji nastupa s utreniranim guskom Ivanom i mačkom Fjodorom. Kaštanku nakon neuspješnog debija u varijeteu pronalazi izvorni gospodar Luka, koji je i odvodi natrag domu. Čehovu su suvremenici zamjerali upravo finalnu scenu koja im se učinila ishitrena i prenagla s obzirom na ekspoze same naracije. Protokom vremena, upravo taj nagli kraj u kojem se simbolički odabire nesigurnost, neimaština, ali bezuvjetna ljubav jednog gospodara nauštrb uvjetovane i izdresirane naklonosti drugog gospodara, pokazuje se kao emocionalna i intimna koda cijele priče.

  Kazalište lutaka Zadar otvorilo je novu sezonu upravo premijerom Kaštanke koju je adaptirala i režirala Vjera Vidov i s kojom je 19. 10. ove godine otvorena i nova Večernja scena za odrasle dotičnog kazališta, što je hvalevrijedan iskorak za Kazalište lutaka Zadar u kontekstu privlačenja netipične lutkarske publike. Vjera Vidov je uz pomoć Petre Mrduljaš, koja potpisuje dramatizaciju i uz pomoć Sare Lustig u dvostrukoj ulozi asistentice režije i animacije glavnog lika Kaštanke, režirala vrlo uvjerljiv kazališni komad koji u izvedbi spaja ginjole i zijevalice s koreografiranim dijelovima koje izvode glumci/animatori. S obzirom na to da je prozni Čehovljev predložak izrazito vizualno narativan, redateljica i dramaturginja ispravno su odlučile da prednost u izvedbi zadobije vizualna naracija uz precizno zadržavanje proznog okvira o sedam odvojenih dijelova priče. Prva trećina izvedbe stoga je minuciozno koreografirana međuigra Dominika Karakašića u ulozi tesara Luke i Sare Lustig unutar tesarske radionice kojom dominira zvuk blanjanja drva i pomicanja drvenih sanduka po sceni.

  

  Koncepciju i izradu lutki kao i scenografije i kompletnog vizualnog segmenta projekta potpisuje Natalija Burnos, nagrađivana dizajnerica lutki koja je i kostimima i lutkama, kao i samoj scenografiji, dala značajnu rusku patinu kraja 19. stoljeća, dakle vremena kada je Čehov i pisao priču. Prvi dio predstave odaje dojam kazališta slika i vizualne naracije koji je i uvod u središnji zaplet u kojem dominira diskurzivna komponenta i animacija životinjskih lutki: Sara Lustig je vrlo suptilna u animiranju Kaštanke s finim prijelazima u izražavanju melankolije i ekstatičnosti; Dominik Karakašić je uz dojmljivo igranje Luke sjajno oživio i luk brbljavog guska Ivana s naglašenim oralnim šumovima i tahifrazijom  govora; Irena Bausović je s druge strane pandan kao profinjeni i flegmatični mačak Fjodor. Izvan animacije uravnoteženu i vrlo fluidnu izvedbu ostvario je i Goran Vučko kao Monsieur Georges/Dreser.

  Glumačko-animacijska ekipa izvođača u potpunosti je uigrana - kako u koreografiranim scenama u uvodu, tako i u lutkarski zahtjevnim scenama animacije u središnjem i završnom dijelu izvedbe. Posebnu atmosferu u predstavi ostvaruje dijegetička i ekstradijegetička muzička komponenta koju potpisuje Igor Karlić, a koja je u simbiozi s šumovima i govornim eskapadama glumaca/animatora. Oblikovanje svjetla Frane Papića također je utilitarno pomoglo vizualnoj naraciji korištenjem sjena i bočnih kontrasta u uvodnom dijelu i opskurne rasvjete u scenama interijera i pijanstva.

  

  Premijerom Kaštanke Kazalište lutaka ostvarilo je vrijedan i vizualno dojmljiv projekt koji nije namijenjen samo adolescentima nego i odrasloj publici. Fino srastanje svih scenskih i izvedbenih komponenti  Kaštanku  pretvara u režijski i glumački zaokruženu predstavu koja pokazuje vrijednost nedavnih glumačkih akvizicija Karakašića i Bausović, kao i angažiranje Vjere Vidov kao redateljice i Natalije Burnos kao dizajnerice vizualnog identiteta projekta.
  
  © Mario Županović, KAZALIŠTE.hr, 30. listopada 2017.

Piše: