Prostor za refleksiju

50. PIF - Međunarodni festival kazališta lutaka (3)

  • San o zvijezdi

    Jubilarni pedeseti Međunarodni festival kazališta lutaka – PIF imao je kvalitetnu završnicu. Od šest nagrađenih lutkarskih predstava, čak polovicu je zagrebačka publika imala priliku pogledati upravo kroz zadnje dane ovogodišnjeg PIF-a.

    Jedna od njih bili su Jesenski portreti, izvedba koja je nastala još 1980. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Predstava je nagrađena za animaciju a riječ je o samostalnoj izvedbi jednog čovjeka – Erica Bassa, koji pomoću lutaka, maski i izmjenjive scenografije uzastopno  postavlja pet priča koje prati sumoran osjećaj. Prijemljivi, prigušeni macabre provlači se kroz specifični i prepoznatljivi stil priča, ambijenata i konteksta koje sa sobom nose. Bile to srednjovjekovna dvorska igra, židovska parabola o postolaru, indijanska narodna priča ili  slice of life monolog američkog uličnog izvođača, zajednička tema im je ista. Govore o smrtnosti i prolaznosti, ljudskim manama i pogreškama.

    Svaka od priča obuhvaća i djelomični meta-prostor prisutnosti osobe koja s njom upravlja, što pridonosi uslojavanju teme o prolaznosti, odnosa sa smrtnošću i onostranim. Predstava je unatoč tome završila u veseloj interaktivnoj atmosferi u kojoj je lik američkog buskera na scenu izabrao gledatelje i oformio svoj orkestar, podijelivši im male instrumente nalik na fućkaljke za oponašanje pojedinih vrsta ptica. Iako po mnogočemu tradicionalna i bez obzira na činjenicu da je već desetljećima u izvedbenom opticaju, Jesenski portreti na festival su donijeli poseban, nesvakidašnji stil i odmjeren ugođaj.

    Male priče o nestašnoj Sonji

    Male priče o nestašnoj Sonji još je jedna lutkarska predstava - uz Karlson s krova, čiju režiju potpisuje ovogodišnja dobitnica PIF-ove nagrade za režiju - Ljudmila Fedorova. Iako je riječ o skromnijoj predstavi od Karlsona s krova u svim aspektima, Male priče o nestašnoj Sonji svejednako je kvalitetna, topla i zabavna predstava, također nagrađena i nagradom za animaciju Giuliju Settimu, koji na sceni zaigrano i s osjećajem kroz priču vodi eponimni lik psića.

    Već svima poznata dječja predstava Pavao i njegov glavao kroz smijeh i igru upoznala je nove generacije djece s odabranom antologijom hrvatske dječje poezije. Šarmantno i pristupačno, izvedba i nakon sedamnaest godina plijeni dječju pažnju i osvaja jednostavnošću i simpatičnošću.

    Slovensko gostovanje, režijski poetična adaptacija Dickensove melankolične priče San o zvijezdi ponudila je vrlo blago ali atmosferično putovanje razmišljanju o osjećajima. Tuga, strah, ljubav, empatija i razumijevanje teme su nad kojima je predstava dinamično lebdjela stvarajući prostor za refleksiju. Sam izgled predstave, likovno oblikovanje i scenografija, iako minimalistički, stilski je stvarao poetičnu atmosferu. Slovačko gostovanje - Don Juan ili Razmetni sin, ponudilo je vrlo tradicionalnu lutkarsku predstavu - od teksta do tipa kazališta i same izvedbe, no svejednako neizbježno zabavnu i dinamičnu po receptu starih majstora.

    Som na cilom svitu

    Posljednja lutkarska predstava u konkurenciji bila je Som na cilome svitu Gradskog kazališta lutaka Split, nagrađena s tri nagrade na ovogodišnjem PIF-u - za scenografiju, za umjetničko oblikovanje te kao predstava s najhumanijom porukom. Predstava ne samo što je vizualno bila vrlo lijepa i zanimljiva, nego su sam tekst i izvedba vrlo jasno i s puno dobrote i dragosti vodili emocije publike.

    Jasan pobjednik cjelokupnog Festivala svakako je predstava Karlson s krova Kazališta lutaka Zadar koja je uz nagrade za režiju, kreaciju lutaka, glazbu, animaciju… dobila i glavnu Nagradu Milan Čečuk za najbolju predstavu u cjelini. Dok je dječji žiri kao najbolju odabrao kinesku predstavu Novi šarm lutkarstva, od 15 službenih koje su bile u konkurenciji, međunarodni stručni žiri je nagradio pozamašan broj hrvatskih naslova, kao i slovensko gostovanje Negdje drugdje, kojem je dodijeljena posebna nagrada s obzirom na njeno uspješno korištenje suvremene tehnologije.

    © Maja Ležaić, KAZALIŠTE.hr, 9. listopada 2017.

Piše:

Maja
Ležaić