Blago ljubavi

Ljetne noći Teatra Exit, Zagreb (28. lipnja-6. kolovoza 2017.): Gradsko pozorište Jazavac, Banja Luka, Elaine Murphy, Malo blago, red. Slađana Kilibarda

• 
  
  Crnim i bijelim keramičkim pločicama koje prekrivaju pozadinu pozornice (a u matičnom kazalištu i pod) scenografkinja i kostimografkinja Dragana Purković Macan određuje kupaonicu kao intiman prostor za životne ispovijedi žena iz iste obitelji. Jedini dodatni scenografski element su tri stroja za pranje rublja, očito različitih godina proizvodnje, što asocira na generacijsku razliku mlade djevojke, njezine majke i bake, ali ujedno ukazuje i na značaj tradicionalnog pogleda na tipično ženske poslove. Takav patrijarhalni odnos prema položaju žene djelomice određuje sudbine protagonistkinja, iako paradoksalno najmanje najstarije među njima.

  Malo blago je predstava prema komadu Little Gem (2008), prvijencu irske dramatičarke Elaine Murphy, koji joj je odmah donio afirmaciju i niz priznanja. Slađana Kilibarda je prije dvije godine u Gavelli vrlo uspješno postavila Kolovoz u okrugu Osage Tracya Lettsa, a u Malom blagu se odlučila za lokaliziranje originalnog teksta. Ne samo da su kostimi bili bliži onome što bi protagonistice nosile u ovim krajevima, nego su im promijenjena i imena, pa se unuka zove Biljana a ne Amber, njezina majka Lorraine postala je Lana, a najsličnije je bakino ime - Kaja umjesto Kay. Ipak, mnogo je bitnije bilo prilagođavanje mentaliteta tih žena onom sredine u kojoj je predstava nastala, što omogućuje da predstava od početka uspostavi blizak kontakt s publikom, a i interpretkinjama pomaže u nijansiranom i uvjerljivom oblikovanju lica koja tumače.

  Ipak, Kilibarda nije išla isključivo na prepoznatljivost situacija i postupaka junakinja u njima. Zato je zadržala neke elemente fabule koji su vjerojatniji u sredini autorice (poput onog da šef Lani nudi da ode na odmor zbog problema koji joj se događaju u njenom poslu prodavačice) nego u sredini divlje privatizacije na ovim prostorima. Time je redateljica uspješno ukazala na to da i pored specifičnosti svake sredine postoji i niz dubljih sličnosti koje su znatno značajnije. Uz to Slađana Kilibarda potpisuje i izbor glazbe, uglavnom kompozicija belgijskog kantautora Stromaea o traženju očinske ljubavi, što pokazuje da i jedna od središnjih tema komada – pronalaženje prave ljubavi, nije posve rodno ograničeno.
  
  
  
  No, sve te elemente vlastite interpretacije zanimljivog teksta Elaine Murphy redateljica ne nameće u prvi plan, koncentrirajući se prvenstveno na dorađenost i preciznost pojedinačnih glumačkih izvedbi i njihovu povezanost u čvrstu, dramaturški do u detalje osmišljenu cjelinu. To nije jednostavno, jer se svaka protagonistkinja izravno obraća gledateljima kombinacijom stand-up komedije i dramskog monologa, da bi se povezanost i isprepletenost njihovih sudbina potpuno rasvijetlila u tek nekoliko kratkih zajedničkih scena. Predstava započinje ulaskom na scenu Belinde Božičković koja je na početku koncentrirana da načinom ponašanja i kretanja što uvjerljivije (a uz to i komično) oživi adolescenticu Biljanu, da bi tek nakon toga pokazala zavidne glumačke sposobnosti, postupno otkrivajući dublje osjećaje od trenutka kada saznaje da je trudna s mladićem u kojeg je iskreno zaljubljena, no kojem je ona nevažna avantura.

  Slađana Zrnić kao njena majka Lana – Lorraine, počinje svoj nastup vrhunskom stand-up pričom o svom sukobu kao prodavačice sa ženom koja se samo pravi da kupuje a zapravo uživa u provociranju, da bi i ona potpuno glumačko umijeće pokazala u prikazu svog nesretnog traženja ljubavi s pravim muškarcem, u kojoj joj je pravu katastrofu priredio Biljanin otac kojeg je jedva uspjela otjerati. Jedina je pravu ljubav s muškarcem doživjela baka Kaja, koju iznimno efektno tumači Nataša Ivančević virtuoznim prelaženjem iz krajnje komičnih scena u one ispunjene iskrenim emocijama. Već na početku dobiva pljesak na otvorenoj sceni za Kajino priznanje da joj je i nakon šezdesete neophodan seks, ali da to od svoje životne ljubavi - teško bolesnog supruga, više ne može očekivati, iako ga i dalje jednako voli. Na kraju Biljana ipak rađa dijete kojem daju ime Blago, prema bakinom suprugu, a to ih dijete nakon godina brojnih nesporazuma ujedinjuje u ljubavi koja im unatoč svim problemima ispunjava živote, tako da dijete - mali Blago, postaje i malo blago prave sreće iz naslova predstave.

  Redateljica Slađana Kilibarda je vodeći i usuglašavajući tri sjajne glumice sa svojim viđenjem teksta Elaine Murphy ostvarila vrlo uspjelu predstavu koja na naizgled nepretenciozan i iznimno zabavan način kompleksno prikazuje tri ženske sudbine koje na posredan način govore o mnogim aspektima današnjeg društva, sličnim ili zajedničkim i na prvi pogled vrlo različitim sredinama, kakva su primjerice irska i banjalučka.

  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 12. kolovoza 2017.

   

Piše: