Složenost scenskog nastupa

10. Gumbekovi dani – međunarodni festival kabareta, Zagreb, 16. – 26. ožujka 2017.; Zagrebačko kazalište mladih, De Facto kazališna grupa i Akademija dramske umjetnosti, Zagreb: Saša Božić & Petra Hraščanec, Folk Acts, red. Saša Božić & Petra Hraščanec

• 
  
  Jedan od najinovativnijih hrvatskih redatelja Saša Božić afirmirao se najprije u inozemstvu i to projektima (najčešće u suradnji s drugim autorima) u kojima je dramsko kazalište bilo povezano s fizičkim teatrom i suvremenim plesom, ostvarujući suvremenu inačicu svojedobno popularne koreodrame. I u Zagrebu je (najčešće u suradnji s Ksenijom Zec i Petrom Hrašćanec) ostvario niz iznimno uspjelih projekata, ponajviše u Teatru &TD i Teatru Exit, uz znatan broj vrlo vrijednih predstava za djecu, dok je Nora (2014.) u zagrebačkom HNK-u pokazala da bi njegov originalni redateljski stil mogao doseći visoke domete i u velikim kazališnim kućama. No, do toga bar zasad nije došlo, a Božić je pomak u svom kazališnom stvaranju izgleda počeo tražiti i većim mjestom koje bi u njemu imalo pjevanje, dotad u njegovim projektima u sjeni glume i plesa. Iako mi se činilo, posebice prema njegovom samostalnom projektu Born to Please (2015) u izvedbi De Facto kazališne grupe i Teatra &TD da to i nije najbolja odluka, Folk Acts u suradnji s Petrom Hraščanec nedvojbeno je znatno uspjeliji.
  
  Iako naziv sugerira da je glavna tema predstave turbofolk, to je zapravo tek pokretač predstave o kojem autori ne iznose nikakakav vrijednosni sud. Predstava započinje tako da Nataša Dangubić vrlo efektno otpjeva jedan od popularnih narodnjaka i zatim pita gledatelje kako im se svidjelo. Najčešće se odgovori odnose na pjesmu ili njenu pjevačku interpretaciju, ali izvođačica iliti performerica zauzima poziciju kakvu su nekada držali kabaret-majstori i objavljuje svoje pravo ime i prezime i poziv, te da je zanima je li dobro odglumila kavansku pjevačicu. Postupno postaje jasno da je glavna tema Folk Acts pitanje načina oblikovanja scenskog nastupa (kako glumačkog tako i pjevačkog), odnos interpretkinje prema vlastitom poslu i njezina briga za dojam koji izaziva kod publike.
  
  U ispovjednom tonu Nataša Dangubić povjerava publici kako su ona i njena ekipa dobili narudžbu za stvaranje emisije o turbofolku koji je nikada nije zanimao i o kojemu gotovo ništa nije znala. Kao prava profesionalka željela se što potpunije informirati, pa je osim što je naučila pjevati veliki broj narodnjaka posjećivala i klubove s takvom glazbom, ne uspijevajući se prilagoditi toj njoj novoj sredini niti garderobom niti ponašenjem. Te su pomalo groteskne priče publici bile smiješne i zabavne, dok ih je glumica doživljavala kao udar na svoj osjetljiv ego, što se u njezinom tumačenju sve više približavalo vrlo originalnoj ženskoj varijaciji woodyallenovske neurotične brbljavosti u kojoj su dvije krajnosti bile hvaljenje užitka u svom poslu i kreativnim mogućnostima koje on pruža za vrijeme proba i nepremostiva trema zbog koje joj je svako pojavljivanje pred publikom predstavljalo neopisivu muku. Nijansiranost i uvjerljivost svih tih uspona i padova u stvaranju i prezentiranju scenskog nastupa proizašli vjerojatno dijelom iz glumičine privatne, a dijelom iz kazališne osobnosti, a i prilagođavanja konceptu predstave donijeli su Nataši Dangubić nagradu za glavnu žensku ulogu u jakoj konkurenciji koja je na ovim 10. Gumbekovim danima bila znatno jača od one za najbolju mušku ulogu.
  
  U toj ženskoj konkurenciji zapaženo mjesto imala je i druga izvođačica Folk Actsa Višnja Vitas koja nije glumica nego kavanska pjevačica koja već tridesetak godina svaku noć bez ijednog slobodnog dana (tj. noći) nastupa od ponoći do zore pjevajući turbofolk. Uvođenjem nje kao drugog i to iznimno autentičnog lika Saša Božić i Petra Hraščanec bitno su upotpunili kompleksnost različitih pristupa scenskoj interpretaciji. Višnja Vitas predstavila se kao osoba koja rutinirano, bez ikakve treme radi svoj posao. Njoj su jasne glavne pretpostavke i svrhe njezinog nastupa. Ona polazi od toga da nitko sretan ne dolazi u kavanu i da je njezina zadaća pjesmom dirnuti njegove osjećaje i pružiti mu mogućnost da ih iskaže pritom ga navodeći da je nagradi novcem, a da u svemu tome sačuva svoj osobni integritet. Taj integritet i snagu osobnosti Višnja Vitas odlučno i naizgled bez ikakvog napora pokazuje i na sceni, predstavljajući dostojnu glumačku partnericu sjajnoj Nataši Dangubić koja je s druge strane dostojna pjevačka partnerica Višnji Vitas. Doduše mnogim će se gledateljima činiti da igranje samog sebe i nije neki veliki interpretativni pothvat, ali biti potpuna ličnost u svakodnevnoj situaciji i na pozornici bitno su različite stvari.
  
  Upravo to je jedna od glavnih sastavnica Folk Acts Saše Božića i Petre Hraščanec. Iako su polazište vjerojatno našli u dvjema vrhunskim, ali različitim interpretkinjama, oni su na temelju njihovih privatnih i scenskih osobnosti kreirali nove likove koji potpunu životnost ostvaruju upravo u ovoj vrlo uspjeloj predstavi o kojoj se pisalo kao vrijednom performansu, iakoj je za one koji nisu fascinirani riječima u modi i orijentirani isključivo na ono što se upravo sada događa taj performans je značajan nastavak ili suvremena varijacija bogate tradicije kabarea.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 6. svibnja 2017.
  
  Folk Acts
  autorski projekt Saše Božića i Petre Hrašćanec
  premijera 13. svibnja 2016.
  scenografkinja i kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, oblikovatelj zvuka Damir Šimunović, oblikovatelj svjetla Marino Frankola, inspicijent Željko Začek, fotograf Marko Ercegović, producent Mario Gigović (Projekt je diplomski rad na Diplomskom studiju produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti pod mentorstvom dr.sc. Darka Lukića, red. prof.), asistent produkcije Marin Leo Janković (1. godina preddiplomskog studija Produkcije)
  izvode: Nataša Dangubić, Višnja Vitas

Piše: