Kabaretsko predavanje

10. Gumbekovi dani – međunarodni festival kabareta; Glumačka družina Histron, Zagreb: Ivan-Goran Vitez, U petak (za)metak, red. Ivan-Goran Vitez

• „Starohrvatska egida Ne bu mene ni’ko jebal počela je uzimati svoj danak – Hrvatska je pred demografskom katastrofom.“ – početak je to teksta kojim u programskom listu predstave Ivan-Goran Vitez najavljuje svoj autorski projekt „prvog hrvatskog pronatalitetnog kabareta demografske obnove“ obećavajući  „cabaret... uz koji ćete uživati, ali koji će vas pritom poučiti, ali i potaknuti, kako da uživate i nakon što se vratite kućama. Dok mi općimo, još Horvatska ni propala!“
  
  Ako ne računamo popularnost koju je u djetinjstvu stekao kao glumac Ivan-Goran Vitez je prvenstveno poznat kao filmski redatelj koji je često znao provocirati – od krvavog kratkog filma Pomor tuljana preko srednjemetražnog igranog Posljednja pričest koji je razgnjevio neke religiozne grupacije do za hrvatske prilike vrlo gledanih cjelovečernjih filmova Šuma summarum koji je imao i elemenata pornografije te najnovijeg Narodni heroj Ljljan Vidić koji je pretežno karikaturalnim i grotesknim labavo povezanim sekvencama ismijavao većinu prevladavajućih (i lijevih i desnih) hrvatskih političkih i ideoloških mitova i predrasuda. No, Ivan-Goran Vitez ima i kazališnog iskustva (Mjehur od sapunice – satira na snimanje TV-sapunica, Cabaret na crno – o nezaposlenosti) u kojem je inzistirao na društvenoj satiri, pa se moglo očekivati da će napraviti provokativnu predstavu i o vrlo aktualnoj temi demografske obnove, vezanu uz ozbiljan problem našeg današnjeg društva što je moguće iskoristiti i za satirički prikaz načina kako razne političke opcije tu situaciju koriste ponajviše za promociju svojih stavova.
  
  Ipak čini se da je Ivan-Goran Vitez bio koncentriran prvenstveno na to da nađe čvrst dramaturški okvir za svoju predstavu što je možda i namjeran začudan potez u kabareu koji se tradicionalno sastoji od niza raznorodnih scena ili točki labavo povezanih (a čak ni to ne uvijek) nekom neobvezatnom fabulom. Posebno to može začuditi kod autora koji na filmu (gdje se to može očekivati), a naročito u Narodnom heroju Ljiljanu Vidiću, ne opterećuje čvrstom dramaturškom povezanošću komičnih i satiričnih sekvenci. U petak (za)metak međutim ima neprimjereno čvrstu strukturu predavanja o demografskoj obnovi koje drže dvije sestre – časna i nečasna, dok im par u tridesetim godinama istog imena Borna služi za demonstraciju načina uspostavljanja ozbiljnijeg kontakta kakvog dosad nisu stigli imati i koji bi trebao voditi do braka, a potom i djece i tako pomoći hrvatskoj dramatičnoj demografskoj situaciji.
  
  Možda je ta dramatičnost toliko impresionirala Ivana-Gorana Viteza da mu je potpuno prigušila očekivanu provokativnost, pa je ovo kabaretsko izlaganje bilo pretrpano podacima koji su pretezali nad scenskim elementima. Doduše autor je u tekst tog predavanja unio blagu ironiju koja je poveremeno izmamila pokoji osmijeh, ali bi mogla više zabaviti eventualnog čitatelja kao pisana blaga satira nego što je pružala mogućnost za glumačke parade koje su ključne za uspjeh cabareta. A to je velika šteta jer dvije sestre koje su trebale razigrati izvedbu tumačile su Marija Borić (časna)  i Ana-Marija Percaić (nečasna) koje su se već više puta dokazale kao vrsne interpretkinje ove vrste kazališta ne samo iznimnim komičarskim darom nego i pjevačkim i plesačkim umijećem.
  
  Ovdje je Ana-Marija Percaić imala mogućnosti da tek u nekoliko kratkih odlomaka pokaže kako bi kao prava kabare-majstorica mogla nositi urnebesno zabavnu predstavu, dok je u mnogo skučenijem okviru časne sestre Marija Borić nekim nijansama uspijevala nasmijati publiku, ali nažalost nije bilo prilike da pokaže više od djelića svojih sposobnosti. Petra Vukelić (Borna žensko) i Duško Modrinić (Borna muško) korektno su uz nekoliko komičnih karikatura odigrali svoje uloge ilustracija predavanja dvije sestre, ali autorska koncepcija nije niti njima ostavila prostora da pokažu nešto vlastite kreativnosti. Iako je Ivan-Goran Vitez u svojem scenskom komentaru demografske obnove imao nekih zanimljivih i duhovitih zamisli koje su povremeno uspijevala nasmijati i zabaviti gledatelje, nametanje čvrste strukture vrsti kazališta kojoj to nije prirodno i ozbiljnost u prezentaciji podataka umjesto razigranosti, karikaturalnosti i provokativnosti potisnuli su U petak (za)metak iz sfere kabarea u kabaretsko predavanje.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 24. travnja 2017.     

Piše: