Zamorna pustolovina

Zagrebačko kazalište lutaka: Antoine Galland – Željka Udovičić Pleština, Aladin i čarobna svjetiljka, red. Saša Broz

• 
  
  Svako dijete zna tko je Aladin, a ako ne zna ono, znaju njegovi roditelji. Zato je postavljanje Aladina, zajedno s njegovom čarobnom svjetiljkom, siguran repertoarni odabir za svako kazalište. Priča ima sve što se od nje poželjeti može: egzotično okružje, mladog siromašnog junaka, pustolovnu lijepu kraljevnu, zlog neprijatelja-čarobnjaka, neizvjesnu radnju, čarolije, put oko svijeta, sukobe i potjere… I sretan kraj, kako i priliči. Svemu tome usprkos, nova predstava u Zagrebačkom kazalištu lutaka ne uspijeva biti zabavna. Istočnjački ambijent oslikan je kroz nekoliko jednostavnih projekcija i, dakako, glazbom – ilustrativno, ali ne osobito impresivno. Slično je riješen i put oko svijeta, skicama poznatih spomenika pod zvjezdanim nebom. Ljudski likovi prikazani su lutkama blago prenaglašenih osobina koje sugeriraju karakterizaciju, a majmunčić je gotovo sasvim realističan. Jedini lik koji je likovno začudan jest čarobnjak; produljuje se u ogromnu zmijoliku figuru u trenucima kad je jako moćan što je efektno i lutkarski zanimljivo.
  
  Animatori lutke pokreću sjedeći na stolčićima s kotačima, što omogućuje dinamiku u kretanju po sceni. Međutim, umjesto zanimljivosti, to često stvara zbrku – na primjer u početnoj (predugoj) sceni gozbe, svi nešto rade, jedu, dižu se, miču, komuniciraju, pa je teško razabrati tko što govori i kome, jer to nije glumačko kazalište u kojem do ovakvih nesporazuma ne dolazi. Lutke traže više discipline da bi se radnja mogla pratiti bez poteškoća.
  
  Pred glumcima-animatorima nije bio lak zadatak. Dijalog dobrim dijelom služi prepričavanju podataka važnih za priču, uz malo karakterizacije i živahnosti. Čarolija čudesnog svijeta, premda je očigledno dio autorske namjere, ne funkcionira. Uz tako malo pomoći, glumci su unijeli svu svoju energiju da ožive likove. Jadran Grubišić jasno igra mladog Aladina kao veselog dječaka a Katarina Perica Kirin uvjerljiva je kao svojeglava princeza. Duhovitost u lik naivnog sultana unio je Mladen Čutura, kao i Matilda Sorić u svoju dadilju koja se vrlo očigledno ne slaže sa stanjem stvari na dvoru. Majmunčić Marija Mirkovića okretan je, ima ga posvuda i dobro je iskorištena pokretljivost lutke koja se može okretati, vješati za nogu, rep, itd. Branko Smiljanić Duha iz svjetiljke karakterizira prije svega dubokim glasom, što je posve prikladno. Zločinački par, velikog vezira i njegovog papagaja igraju Janko Popović Volarić i Matija Prskalo. Malo su strašni, malo smiješni, kako to već obično biva sa zlotvorima u kazalištu za djecu.
  
  Usprkos stalnom kretanju i velikom ansamblu s puno lutaka, predstava ne uspijeva postići napetost niti nas se brige junaka osobito tiču. Luda Aladinova pustolovina više nam je zamorna nego zabavna ili zanimljiva. Programska knjižica nas uvjerava da je predstava zapravo poučna („Nečiju naklonost nemojte ni pokušati osvojiti novcem!“) i da je ta pouka dragocjena u „današnjem vremenu koje novac, na žalost, pretpostavlja etičkim i moralnim vrijednostima“. Jedini je problem što tu pouku vrlo lako shvaćamo ako pročitamo tekst iz programske knjižice, dok je gledajući predstavu teško prepoznajemo.
  
  © Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 24. ožujka 2017.
  
  Antoine Galland – Željka Udovičić Pleština
  Aladin i čarobna svjetiljka
  redateljica Saša Broz
  premijera 17. veljače 2017.
  dramatizacija Željka Udovičić Pleština, kreatorica lutaka Ana Sekulić, scenograf Davor Antolić-Antas, skladatelj Borna Šercar, oblikovanje svjetla Vilim Sever, likovno rješenje projekcija David Peroš Bonnot, animacija projekcija Tomislav Krajcer
  izvode: Jadran Grubišić, Mario Mirković, Katarina Perica Kirin, Mladen Čutura, Janko Popović Volarić, Matija Prskalo, Matilda Sorić, Adam Skendžić, Branko Smiljanić, Ivan Bošnjak, Julija Beraković, Sabina Habiri

Piše: