Dostojno jubileja

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Miro Gavran, Traži se novi suprug, red. Željko Königsknecht

• 
  
  Jedan od najistaknutijih hrvatskih kazališnih komičara Željko Königsknecht za proslavu tridesetpetogodišnjice svog umjetničkog stvaralaštva (ponajviše vezanog za matično mu Kazalište Kerempuh) odabrao je komad u svijetu najviše prevođenog i izvođenog našeg dramatičara Mira Gavrana Traži se novi suprug kojeg je uz tumačenje najsloženije uloge i režirao i dramaturški obradio. Zaplet te komedije je tipično vodviljski – dobrostojeća gospođa Zdenka Smočilović nakon pet godina udovištva poželi se udati. Savjet pritom traži i u tarot kartama, a i kod susjeda Brkića koji je potajno u nju zaljubljen. Kada joj karte kažu da će oglasom doći do najboljeg prosca i to nakon prvih pet nevaljalih, Brkić angažira svog prijatelja Jurića, nezaposlenog glumca da odigra tih pet nesretnika kako bi se nakon toga on trijumfalno pojavio.
  
  Jurića naravno tumači Željko Königsknecht iskorištavajući mogućnost da u tim glumljenim raznim likovima pokaže virtuoznost glumačke transformacije od primitivnog pijanca preko impotentnog autokratskog trenera i patrijarhalnog provincijskog gazde do uglađenog prevaranta, ali plan se raspada prije pete varijante, jer se i Jurić zaljubljuje u privlačnu udovicu. Königsknecht svoje glumačke umijeće iskazuje i postupkom karikiranja svih tih raznih likova. Polazeći od karakterističnih detalja u pokretima i govoru on u nekoliko trenutaka jasno određuje lik kojeg onda potenciranjem tih specifičnosti dovodi gotovo do grotesknosti. Uz to komiku potencira i načinom na koji udovici kojoj se to izmišljeni lik udvara ne dopušta da dođe do riječi, jer uspijeva paralelno izraziti i primitivnu težnju prema muškoj dominaciji i strah da u dijalogu ne otkrije koliko je lik kojeg je oblikovao tanak i kako o njemu zapravo ne zna dovoljno da bi mogao održati konverzaciju.
  
  Kada glumac sam režira predstavu kojom će obilježiti svoju značajnu obljetnicu uvijek postoji strah da će pretjerati u isticanju vlastite role na račun partnera, ali u Traži se novi suprug Königsknecht je i kolegama omogućio zanimljive interpretacije. Anita Matić Delić na početku udovicu Zdenku uvjerljivo oblikuje kao ženu podijeljenu između logičnih prosudbi vlastite situacije i naginjanja prema idealima koji se mogu naći u ženskim časopisima ili žutom tisku, a sve to začinjeno i maštanjem potpomognutim sklonošću odgonetanja buduće sudbine iz karata. Takvu karikiranu, ali ne baš posve neobičnu malograđanku Anita Matić Delić nijansiranim reakcijama na nepodnošljivo arogantne prosce pretvara u kompleksnije biće koje iza šarenih opsjena počinje razaznavati ljudske vrijednosti. Njezinog susjeda Brkića, eksperta za stajska gnojiva, Damir Poljičak tumači na zanimljiv način, karikirajući kratke proplamsaje samouvjerenosti kao neprimjerene jednom gubitniku, ali i tumačeći tog gubitnika kao groteskni proizvod one parole kako je svaki rad jednako vrijedan i kako čovjek može biti ispunjen i sretan ako taj rad (ma kakav se on drugima činio) izvršava s angažmanom i potpunom predanošću.
  
  Tako naizgled vrlo jednostavna Gavranova komedija zabuna i zabluda (što je i temelj vodvilja) otkriva podosta o pozadini stereotipa koje nemali broj ljudi živi gotovo nesvjestan njihove lažnosti, a dodatna je vrijednost i tog komada, a i znatnog dijela Gavranovog komediografskog opusa oslonjenog na tradiciju vodvilja to što autor voli likove koje je stvorio bez obzira na sve njihove nedostatke i što na kraju u njima otkriva ono što ih čini potpunijim ljudskim bićima. Zato pravi sretan svršetak komada Traži se novi suprug nije vjenčanje nego to što su svo troje protagonista nakon svih zabluda u sebi otkrili ljudska bića. Doduše niti to, a niti zadovoljstvo gledatelja, vjerojatno neće Gavranu i ovoj njegovoj komediji napisanoj 1989. i igranoj u mnogim inozemnim kazalištima od Njemačke i Slovačke do Bugarske u našoj sredini pomoći u izbjegavanju sudbine koju je veliki Georges Feydeau doživio u svojoj domovini u kojoj ga povijesti književnosti i kazališta jedva i spominju i to kao uspješnog autora vodvilja kojem je vrijeme prošlo. Međutim Feydeau i vodvilj se i danas često igraju postižući velike uspjehe.
  
  Tako nešto se i Gavranu događa širom svijeta, ali ne i u Hrvatskoj u kojoj se češće izvodi Feydeau, a i drugi vodvilji inozemnih autora. Da on sam ne vodi Teatar Gavran u kojem prikazuje vlastite komade vjerojatno bi hrvatsko kazalište definitivno bilo jedno od onih koji za njegovo stvaralaštvo imaju najmanje smisla. Željko Königsknecht je s komedijom Traži se novi suprug ne samo dostojno obilježio svoj jubilej nego napravio i značajan iskorak u Gavranovom prezentiranju na drugim hrvatskim pozornicama, ostvarivši predstavu s precizno vođenim glumcima (uključujući i njega samog) i inventivno redateljski kreiravši niz duhovitih prizora u atraktivnom scenskom okviru kojem su znatan doprinos dali kostimi Tanje Rodd i glazba Marija Mirkovića dodavši suvremenosti i funkcionalnosti stanovitu notu nostalgičnosti, a posebice scenografija Nine Mije Čikeš vizualnom atraktivnošću temeljenom na likovnoj dopadljivosti.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 24. veljače 2017.
  
  Miro Gavran
  Traži se novi suprug
  redatelj Željko Königsknecht
  premijera 21. siječnja 2017.
  dramaturgija Željko Königsknecht, kostimografkinja Tanja Rodd, scenografkinja Nina Mia Čikeš, glazba Mario Mirković, oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec, asistent režije Zvonko Benić, umjetnički savjetnik Zoran Mužić
  izvode: Anita Matić Delić (Gospođa Zdenka Smočilović), Damir Poljičak (Gospodin Brkić), Željko Königsknecht (Gospodin Jurić)

Piše: