Ustrajavanje na kvaliteti

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 65/66, god. XIX, Hrvatski centar ITI, 2016.

• Kazalište, časopis u izdanju Hrvatskog centra ITI, drugi je dio sezone 2015/2016. pratilo brojem 65/66, zaključenim 30. lipnja 2016., u kojem donosi, u poznatoj organizaciji rubrika, preglede kazališne teorije i prakse u razdoblju na kraju kojeg izlazi, ali i druge oglede, nastavljajući tako brojnu i raznovrsnu produkciju te teatrološko-izdavačke ustanove. Prvi blok broja posvećen je kao i dosad osvrtima na premijere uglavnom zagrebačkih kazališta (od kojih po dva naslova Zagrebačkog kazališta mladih i Teatra &TD, od kojih je fotografija scene iz Začaranog brijega Janusza Kice iz ZKM-a i na naslovnici časopisa), uz po jednu premijeru splitskog (U… bolje sutra) i riječkog (Kasandra) HNK-a. Kazalište tim recenzijama, koje potpisuju (danas nažalost pokojni) Darko Gašparović te Katarina Kolega, Ana Fazekaš, Andrej Mirčev, Višnja Kačić Rogošić i Nina Ožegović, i u ovom broju nastavlja koncept praćenja izdvojenih primjera praktičnog kazališta, u, za poimanje sezone i raznolikosti premijera u njoj, velikom vremenskom razdoblju koje pokriva, vodeći se prvenstveno kriterijem istaknutih i kvalitetnih predstava. Tako senzibilitet - stilski i sadržajni, kritičarskih radova u ovom, prvom dijelu časopisa, jest mnogo deskriptivniji, a ujedno i analitički, što se može činiti proturječno, no zapravo je rezultat želje za sintezom kroničarskog, čuvanja umjetničkog čina trenutka i njegovo analitičko predstavljanje. Kritičari Kazališta u svojim, uglavnom prema mjerilima standardnih tiskovina vrlo opsežnim recenzijama, uspješno sintetiziraju te dvije značajke i tako godišta ovog časopisa postaju bilješke o praksi u hrvatskom teatru, što je nastavljeno i u ovom broju.
  
  Isto je i sa prikazima knjiga, novih naslova teatrološke literature, među kojima u ovom broju dominiraju (uz još jedan prijevod djela njemačke teatrologinje Erike Fischer-Lichte, Semiotiku kazališta), knjige o značajnim osobama kazališne povjesnice, i to Milanu Ogrizoviću i Miroslavu Krleži, vječno intrigantnoj temi (što pokazuje i prikazana knjiga, zapravo zbornik osječkih Krležinih dana iz 2014.), dok je treći Harlod Pinter, odnosno zbornik o recepciji tog autora u kontekstima različitih nacionalnih umjetničkih strujanja, među kojima su i prikazi recepcije u (post)komunističkim zemljama istoka Europe, a autorica osvrta Ozana Iveković daje i kratak prikaz Pinterovih djela na hrvatskim pozornicama.
  
  U nizu prikaza različitih komičnih ostvarenja u hrvatskom glumištu, Bojan Munjin esejom Između opreza i neobuzdanosti (čime naznačuje i rezultat svoje analize) daje opsegom sažet, ali sadržajno bogat prikaz tendencija koje označuju smijeh i komediju, pogotovo u novije i najnovije vrijeme (za što su mu, što je u tekstu dobro uočeno, itekako potrebne i starije reference), čime, referirajući se uvelike na djelo Melankolija i smijeh na hrvatskoj pozornici Dubravke Crnojević-Carić, daje svojevrstan sažetak s poantom hrvatskog kazališnog smijeha. Teorijski se radovi nastavljaju u esejima o Stanislawu Witkiewiczu (autorice Tajane Gašparović, a neposredno potaknutim ljubljanskom predstavom Poludjele lokomotive) te blokom o Shakespreareu urednice Ljiljane Filipović, koji uz urednički tekst Bizarnost poslušnosti donosi i dva prijevoda eseja Michaela Mangana i Jamesa R. Fitzgeralda.
  
  Uz In memoriam Tomislavu Radiću urednice Željke Turčinović, ovaj broj Kazališta donosi, kao i dosad, nekoliko tekstova iz dramatičarske prakse, od toga dva Antonina Artauda (pod indikativnim naslovom Kazališta arheologija), i to tekst Samuraj ili drama osjećaja te Nacrt režije Strindbergove sablasne sonate, a koje je prevela Mirna Sindičić Sabljo, predstavljajući ih, unatoč naslovu, ne (isključivo) kao artefakte, nego i potencijalno zanimljive naznake za neku buduću interpretaciju. Tome streme i novi tekstovi, i to, od autora najavljivana trilogija Veliki hotel Bezdan Dine Pešuta te Nema života na Marsu Une Vizek. U konačnici, Kazalište i njegovo uredništvo ostaju uporni u sadržajnoj (ali i estetskoj) vrijednosti tog časopisa, čiji su primjerci zbirke teatarske teorije i prakse trenutka svoga nastanka, ali dugoročne vrijednosti.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 22. veljače 2017.

Piše: