Točke nerazumijevanja

PUK – Putujuće kazalište, Scena Ribnjak, Zagreb: David Mamet, Oleanna, red. Sara Stanić, Darko Stazić

  • PUK – Putujuće kazalište, Scena Ribnjak, Zagreb: David Mamet, Oleanna, red. Sara Stanić, Darko Stazić, foto: Matej Subotić

    Američki dramatičar David Mamet, čije drame od sredine sedamdesetih svojim komentiranjem i analiziranjem različitih, najčešće neuralgičnih i politički nekorektnih, socijalnih trenutaka, stječu popularnost i nalaze se na repertoarima mnogobrojnih američkih i svjetskih kazališta pojavljuju se, različitim intenzitetom, i u hrvatskom kazalištu u različitim uglavnom zbog svoje strukture komornim inscenacijama. Takva je i Oleanna, duodrama izvedena na Sceni Ribnjak u koprodukciji PUK-a i Centra mladih Ribnjak, a potpisana kao autorski projekt Sare Stanić i Darka Stazića. Jednostavna scena, koja dramsku radnju smješta u ured sveučilišnog profesora, tijekom njegovih redovitih konzultacija sa studenticom, predstavlja na prvi pogled studiju okruženja.

    PUK – Putujuće kazalište, Scena Ribnjak, Zagreb: David Mamet, Oleanna, red. Sara Stanić, Darko Stazić, foto: Matej SubotićAkademska zajednica sa svojim pravilima i specifičnim načinom funkcioniranja, čini prostornu i vremensku okosnicu u kojoj se, tijekom konzultacija preispituju i sukobljavaju, različiti ideali i koncepcije akademske nastave kao javnog i subordiniranog, hijerarhijskog i strogog čina, nasuprot intimnijem, ali dubljem i sadržajnijem pristupu u kojem interakcija profesora i studenata postaje zajedničko razmatranje. U tome, nalazi se i dvojba između osobnog i poslovnog, granici obavljanja funkcije obrazovanja i prenošenja znanja u kritičkom preispitivanju i stvaranja osobne bliskosti. Ta korektnost i želja da se istovremeno bude pristupačan i blizak i održava ravnoteža hijerarhijskog uređenja, dopunjena i samosvjesnim traženjem poštivanja vlastitih prava, lako može proizvesti nerazumijevanje, nesporazum, posljedice kojeg mogu biti teške i mučne. Istovremeno biti nekonvencionalan i svjež u pristupu te korektan i ne prelaziti u bliskost koja će se interpretirati kao napad na prava i osobnost studenta, dvojbe su s kojima se susreće Mametov profesor John. Nasuprot njega, studentica Carol se susreće s profesorom kojeg uvelike ne razumije, ali i koristi svaku priliku da njegovu naklonost iskoristi, prvotno iz motiva svog akademskog napretka, a kasnije navodne povrede prava, što dovodi do ekscesa, prijave profesora vijeću za izbor u zvanje i ruiniranju njegove reputacije optužbama za seksualno i ino uznemiravanje studentičine intime.

    Jedno nasuprot drugog, profesor i studentica, u nekoliko dugih razgovora tijekom konzultacija, prolaze tako od zainteresiranosti za studentičin rad temeljen na profesorovoj knjizi do pokazivanja naklonosti u pozivu profesora na ponovni susret te optužbi za neprimjeren odnos, do završnog fizičkog nasrtaja isprovociranog profesora na studenticu i otvorenog kraja bez jasne poente. I upravo u tome, poenti koja namjerno ostaje dvosmislena i kao da izmiče svima na sceni i oko nje tijekom predstave, nalazi se Mametova drama. Je li ona zaista kritika prevelikih i često neutemeljenih studentskih pritužbi ili je kritika profesorskog lutanja i nedostatka takta? Nalazi li se u njoj podtekst kritike obrazovnog sustava i akademskih klišeja ili se ona zapravo bavi političkom i intelektualnom korektnošću, u kojoj se sve zakopava u velike riječi bez mnogo značenja, zapravo fraziranje (što daje naslutiti studentičino opetovano zapitkivanje o značenju pojedinih profesorovih izraza)?
    PUK – Putujuće kazalište, Scena Ribnjak, Zagreb: David Mamet, Oleanna, red. Sara Stanić, Darko Stazić, foto: Matej Subotić
    Zapravo, Oleanna je, čini se, sve to pomalo i ništa od toga definitivno, nego se autorski postupak očituje upravo u izmicanju poente, odnosno njezinom namjernom zakopavanju u bujicu riječi i dvojbenih postupaka čije značenje može biti i ovo i ono. Tako se gledatelje treba ostaviti u vlastitoj dvojbi o stvarnom značenju postupaka intelektualca, čije se razumijevanje svijeta oko sebe vrlo lako pretvara u nerazumijevanje i nesnalaženje, izgubljeno u želji za korektnošću i poštovanjem, a kada se očituju posljedice, postaje kasno.

    Zadatak koji Mamet takvom koncepcijom postavlja pred interprete nije lagan. U bujici riječi, u replikama profesora i studentice, kojom se oblikuje njihovo fraziranje i pokušaj korektnosti izražen u intelektualnoj ispraznosti, potrebno je oblikovati, izreći i prenijeti poentu koja se sastoji u stalnom izmicanju, bez da se predstava preoblikuje u jedno od onoga što želi prokazati, a to je ispraznost, fraziranje i deklamiranje. Sara Stanić i Darko Stazić, u ovoj inscenaciji, nisu se najbolje snašli u tom zadatku, prečesto pretvarajući predstavu u manifestaciju upravo tog fraziranja i deklamiranja bujice riječi, prekrivajući njima mogućnost da se traganje za poentom (i njezino posljedično izmicanje), prenese i u gledalište.

    PUK – Putujuće kazalište, Scena Ribnjak, Zagreb: David Mamet, Oleanna, red. Sara Stanić, Darko Stazić, foto: Matej SubotićNa jednostavnoj komornoj sceni, čije elemente čine tek stol, stolci i velika polica sa razbacanim knjigama, bez mnogo mogućnosti oblikovanja scenskih znakova drugim sredstvima osim replika, a u namjeri dinamiziranja izvedbe, bujica riječi bila je varirana od nezainteresiranosti do agresije, no to variranje nije uspjelo biti sredstvo oblikovanja traganja izmičuće poente, bila to akademska korektnost, profesorsko nesnalaženje ili studentsko pretjerivanje bez sadržaja. Fraza i deklamacija, u dobroj namjeri dinamiziranja scenskih zbivanja, pretvorili su se tako u prekrivanje Mametova središnjeg postupka, čime je predstava otklizala u svojevrstan oblik vlastite negacije, odnosno bujicu riječi koja, protekom vremena, postaje na trenutke dosadnom, pa i artificijelnom. To ne umanjuje glumački angažman, koji se u takvim, zahtjevnim uvjetima teksta idealnog za prekrivanje vlastita sadržaja bujnim replikama te komorne inscenacije, unatoč svojoj individualnoj dorađenosti, (jer Stazić i Stanić ne oblikuju uloge nedovršenima ili neuvjerljivima, upravo obrnuto) ipak pokazao, u cjelini, promašenim.

    Oleanna je predstava koja kao da upada upravo u jedan od problema koji pokazuje i prokazuje, jer se služi velikim riječima i bujnim replikama kao načinom dinamiziranja scenskih zbivanja. Time je, nažalost, sakrivena njezina najzanimljivija karakteristika, a to je poenta koja se sastoji u ostavljanju otvorenih pitanja i otvorenog kraja, gdje nije jasno koju od mnogobrojnih (ili sve) točke nerazumijevanja propituje.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 10. veljače 2017.

    David Mamet
    Oleanna
    redatelji Sara Stanić, Darko Stazić
    premijera 14. siječnja 2017.
    prijevod teksta, dramaturgija, scenografija i kostimografija Sara Stanić, Darko Stazić, glazba Marjan Nećak
    izvode: Sara Stanić (studentica Carol), Darko Stazić (profesor John)

Piše:

Leon
Žganec-Brajša