Malo nas je...

Zagrebačko kazalište mladih: Ivan Vidić, Noćni život, red. Paolo Magelli

• 
  
  Na početku predstave na scenu ulazi Umirovljenik (Pjer Meničanin) i postavlja stolić za kojim namjerava skupljati potpise za totalnu promjenu vlasti i kompletnog društvenog sustava. To se zbiva na glavnom trgu u neimenovanom našem gradu oživotvorenom funkcionalnom scenografijom Željka Burića i Borisa Greinera koja na polupraznoj pozornici otvorenoj sve do zida u dnu manje govori o mjestu radnje razbacanim predmetima pomalo izgubljenima u tom velikom prostoru, a više ironičnim grafitima u rasponu od „Malo nas je al smo govna“ do „Fakpolis“ za koje se postupno otkriva da predstavljaju okvir glavnog značenjskog sloja Noćnog života koji se bavi nemogućnostima promjena, a pogotovo pobune u današnjem našem društvu stotinu godina nakon Oktobarske revolucije.
  
  Na trg potom stiže skupina studenata koje ideje o pravednijem ustroju njihovog fakulteta vode (dijelom zahvaljujući i razgovoru s Umirovljenikom) prema revolucionarnoj težnji za promjenom društva. Nju već izlizanim formulama o izravnoj demokraciji, jednakosti (posebno u zdravstvenoj zaštiti, nezavisnoj kulturi i borbi protiv vlasti koja je pokrala i izdala zemlju, formulira strastvena studentica Melisa (Lucija Šerbedžija), što prihvaćaju svi osim kolegice Sofije (Anđela Ramljak) koja odbija politiziranost i želi samo studentska prava. Oni protestiraju sjedenjem na trgu, a kada dođe noć dovlače stari namještaj da bi napravili barikadu. Međutim nigdje nema protivnika osim što se kao desničarska klerikalna kontrademonstracija pojavljuju gospođe Hortenzija (Dora Šarić Kukuljica) i Durancija (Urša Raukar) koje otrcanim frazama nastoje ocrniti studentsku bunu. No, niti tu ne dolazi do dramskog sukoba, jer studenti odgovaraju jednako izlizanim općim mjestima, a i njihovi međusobni razgovori nisu puno osmišljeniji.
  
  Čak je i priključivanje Profesora (Sreten Mokrović) koje dočekuju s oduševljenjem uzrokovano neoriginalnim razlogom – on je naime u vezi s Melisom koja je od njega naučila svoje revolucionarne stavove, ali koja taj odnos dovodi u pitanje zbog njegove pasivnosti u ovom revoltu. Postupno se i ostali sudionici prepuštaju traženju partnera i to za seks, a ne ljubav što simbolički dolazi do vrhunca kod Svetog Filipa i Jakova (Filip Nola) koji stalno mijenja stavove, a ostaje vjeran samo svojoj lutki na napuhavanje. Taj prizor završava njihovim odlaskom, a protest koji se nije niti približio revoluciji propada zbog njihovog nastojanja da svoje sitne osobne (posebice seksualne) interese stave ispred općih. To omogućuje Šefu policije da uz pomoć plaćenih lopova ukloni barikade, a Studentskom kapelanu da drugo jutro ipak nametne svoje klerikalne poglede. Obojicu ih vrlo dobro tumači Milivoj Beader kao lice i naličje istog lika koji prijetvornom uljudnošću prikriva iskonsko zlo.
  
  Paolo Magelli je vizualno atraktivno i s preciznim brzim ritmom uz vrstan rad s ansamblom u kojem su svi glumci ostvarili visoke domete Noćni život realizirao kao efektnu dramu, no problem je u tome što tekst (barem u verziji koju smo vidjeli na sceni ZKM-a) nije sadržavao dovoljno dramskih elemenata, jer mu je nedostajalo napetosti i razrađenijih odnosa među likovima, pa je djelovao kao satira u kojoj su vrlo dobri glumci – uz već spomenute jednako dobri Hrvojka Begović, Katarina Bistrović Darvaš, Zoran Ćubrilo, Nataša Dangubić, Frano Mašković, Barbara Prpić i Vedran Živolić – uspijevali svojim umijećem i osobnošću približiti lica koja tumače kompleksnijim ljudskim bićima.
  
  Ipak time nije do kraja bio prevladan nesklad između heterogenih elemenata drame i satire, pa je vjerojatno to razlog nesretnom završetku predstave u kojem svi glumci, poredani jedan do drugoga monološki izgovaraju tekst koji bi ih jasnije odredio kao potpunije osobe. Iako su neki od tih iskaza efektni cjelina se pokazala izrazito nekazališnom i njenih petnaestak minuta djelovalo je zamorno i mnogo duže od stvarnog trajanja, ne uspijevajući predstavu pomaknuti od površnog (i ne pretjerano uvjerljivog) satiričkog prikaza nemogućnosti iole uspješnog protesta ili bune u nas danas, ukazujući isključivo na krivnju pojedinca zavedenog reklamama, politikom i religijom, a ne i na razvitak društva koje je do toga dovelo.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 2. veljače 2017.
  
  Ivan Vidić
  Noćni život
  redatelj Paolo Magelli
  premijera 23. prosinca 2016.
  dramaturginja Željka Udovičić Pleština, scenograf Željko Burić, Boris Greiner, kostimografkinja Doris Kristić, skladatelj Ljupčo Konstantinov, asistenti redatelja Aleksandar Švabić, Lovro Krsnik, pomoćnica redatelja Tamara Damjanović, inspicijentica Stella Švacov Miletić
  izvode: Milivoj Beader (Šef policije i Studenski kapelan), Hrvojka Begović (Dora), Katarina Bistrović Darvaš (Majka), Zoran Čubrilo (Nezaposleni), Nataša Dangubić (Tea), Doris Šarić Kukuljica (Gospođa Hortenzija), Frano Mašković (Vlado), Pjer Meničanin (Umirovljenik), Sreten Mokrović (Profesor), Filip Nola (Sveti Filip i Jakov), Barbara Prpić (Barbara), Urša Raukar (Gospođa Durancija), Lucija Šerbedžija (Melisa), Vedran Živolić (Igor), Anđela Ramljak (Sofija)

Piše: