Neopterećena zabava

Gostovanje: Lpng Play, Beograd, David Mamet, Čikaške perverzije, red. Omar Abu El Rub (Dragan Jovanović) (Kazalište Kerempuh, Scena Vidra, Zagreb)

• 
  
  Gostovanje predstave Čikaške perverzije, obnovljene u neovisnoj produkciji nakon premijere u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu 1993., održano je na Sceni Vidra u Zagrebu 5. prosinca. Ta predstava, nastala prema tekstu Davida Mameta, bavi se muško-ženskim odnosima, seksualnošću i poimanjem emocionalnih veza među mladima u naslovnom gradu sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. U režiji Dragana Jovanovića, srpskog glumca i komičara i izvedbi, uz redatelja, Olge Odanović, Igora Đorđevića i Branke Puljić, ove Čikaške perverzije teže univerzalnosti kroz humor. Naime, iako scenom i, posebice, kostimima, locirana u prostor i vrijeme predloška, Jovanovićeva predstava gradi se kao univerzalan komentar odnosa i stavova o seksualnosti, percepciji emocionalnog, ali i svega onoga što ih prati. Komentiranje specifičnog vremena i specifičnih odnosa koji su postojali u jednom trenutku, u jednom društvu, ali i izvršili utjecaj na mnogobrojna druga društva i odnose do danas, što ih čini prepoznatljivima i ima posljedice u različitim sferama socijalnih odnosa, od onih sasvim svakodnevnih, pa i banalnih, do značajnih dijelova identiteta.
  
  Bavljenje tako opsežnim tematskim slojem, moguće je, dakako, na različite načine, od kojih Jovanović bira onaj humorni. I to humor vrlo jednostavnih, često standupovskih odrednica, čime se izaziva naklonost publike i osigurava dinamičnost predstave, koja uspijeva biti duhovita u gotovo dvosatnom trajanju, no time se ne omogućuje otvaranje pitanja i dilema koje se iz njezinog tematskog određenja nameću. Adresiranje tih i takvih određenja humorom, bilo bi, dakako, zahtjevnije nego što je brojnim šalama, fizičkog i verbalnog humora lake pamtljivosti i zabavnosti, no rezultiralo bi intrigantnijom predstavom. Ovako, ostvarena je dinamična i, ne na jednostavnoj i prvoloptaškoj razlini, zabavna predstava, no ne i mnogo više od toga, što joj osigurava popularnost i dugovječnost, no ne na osnovama aktualnosti, intrigantnosti ili univerzalnosti (što su sve potencijalne karakteristike njezinih tema), nego na osnovi lake zabave, dopadljivosti i humora bez potrebe za gledateljskim angažmanom ili promišljanjem. U najavi titulirana kultnom, ova predstava to jest, barem brojem izvedbi, prepoznatljivošću i publikom koju ima, no njezino dostizanje toga statusa ostaje, ipak, značajnije utemeljeno na jednostavnosti, podilaženju i sredstvima skeča, nego stvarnoj teatarskoj inovaciji ili izvrsnosti.
  
  Ritam Čikaških perverzija, održavan beskrajnim nizom šala i skečeva različitih izražajnih sredstava, ali zajedničke jednostavnosti, ipak je, promatrajući scenska zbivanja kao cjelinu, isprekidan potrebom za nasmijavanjem i kreiranjem situacija ne kako bi bile smislen dio cjeline, nego kako bi stvorile još jedan trenutak zabavnog i publici smiješnog. Iako cjelina (uglavnom zahvaljujući malom broju glumaca, sceni koja ostaje nepromijenjena i kostimima), ostaje okvirno postavljena, ipak se od koherentnosti i uobličenosti zbivanja prečesto odustaje kako bi se iskoristio trenutak pogodan za skeč ili šalu.
  
  Ako Čikaške perverzije doista i shvatimo kao niz zabavnih skečeva, komičarski se registar glumačke suigre ostvaruje vrlo zanatski dorađeno, što je vjerojatno posljedica dugotrajnog igranja i iskustva glumaca na sceni. Pritom posebno treba apostrofirati i kvalitetnu dikciju te snalaženje u svim situacijama na sceni, bile one više ili manje u slogu kazališne komedije ili stand up nastupa pojedinog aktera. Na kraju, stvorena je očito uspješna predstava, o čemu govori brojnost publike na njezinim izvedbama, no koja tu uspješnost ostvaruje u jednostavnom obliku neposredne komike i tako gubi mogućnost stvarne kazališne uobličenosti, unatoč glumačkim izvedbama visoke, no ipak zanatske kvalitete. Čikaške perverzije ostvarene su nezahtjevno i neopterećeno, oblikujući tako kazališno iskustvo neopterećenom zabavom, skečom, koji će pomoći u bijegu od stvarnosti.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 20. siječnja 2017.
  
  David Mamet
  Seksualne perverzije u Čikagu
  redatelj i adaptacija teksta Omar Abu el Rub
  premijera originalne izvedbe 9. ožujka 1993.
  izvode: Branka Pujić, Dragan Gagi Jovanović, Igor Đorđević / Dejan Lutkić, Olga Odanović
  

Piše: