Zabavan muški šovinizam

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Aldo Nicolaj, Nije bila peta, bila je deveta, red. Damir Mađerić

  • Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Aldo Nicolaj, Nije bila peta, bila je deveta, red. Damir Mađerić

    Aldo Nicolaj (1920-2004) je jedan od najplodnijih talijanskih dramatičara i jedan od rijetkih, čak i u svjetskim razmjerima, kod kojeg žene prevladavaju kao glavni likovi, možda i zato jer je odrastao u gradiću Fossano u obiteljskoj sredini u kojoj su prevladavala žene – majka, tri starije sestre i teta koja ga je svake nedjelje vodila u kino gledati nijeme filmove. Ipak ti ženski likovi nisu uvijek bili pozitivni, kao što nije niti Eva u Nije bila peta, bila je deveta. Otac ga je pak vodio u lokalno kazalište, pa je već kao učenik počeo pisati satiričke tekstove s kojima je i nastupao s kazališnim amaterima. Nastavio je to i tijekom studija u Torinu, pa čak i u vojsci, nakon što je regrutiran 1942. No, kada se nije htio prikloniti fašistima nakon pada Mussolinija, deportiran je u Njemačku gdje je preživio logore i prisilni rad, a nakon povratka u domovinu počeo se i profesionalno baviti pisanjem i kazalištem.
    Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Aldo Nicolaj, Nije bila peta, bila je deveta, red. Damir Mađerić
    Ubrzo je počeo dobivati i nagrade za tekstove u kojima je u rasponu od satire do neorealizma bila snažno naglašena društvena kritika. To se nastavilo i u pedesetim (od kojih je dio proveo u Guatemali kao kulturni ataše), a dijelom i u šezdesetim godinama prošlog stoljeća kada je počeo mijenjati svoj stil unoseći u njega najraznovrsnije elemente od raznih modernizama s početka dvadesetog stoljeća do tada suvremenog teatra apsurda. Činio je to bez naprezanja s lakoćom koja je vodila prema perfekciji zanatskog umijeća i vrckavog dijaloga ponajviše u zabavnim, ali i pomalo površnim komedijama u kojima se tek naslućuje stanovita kritičnost prema načinu života suvremenih građana i malograđana. Vjerojatno zbog toga od sedamdesetih godina u Italiji pada u drugi plan, ali postaje sve popularniji u inozemstvu, posebice u istočnoj Europi.

    Kod nas mu je najpopularnija i u raznim kazalištima već ranije nekoliko puta postavljana komedija Nije bila peta, bila je deveta, napisana 1973. Zanimljivo je da za njenu praizvedbu nije našao neko talijansko kazalište, tako da je prvo izvedena u Heidelbergu i Buenos Airesu. Protagonistica te pomalo crne komedije je Eva, atraktivna, šarmantna i zavodljiva žena kojoj je Nicolaj karakter oblikovao na način najžešćeg ženomrsca gomilajući najgore stereotipne zamjerke ženama – ne zna voziti i izaziva prometne nesreće čak sa smrtnim posljedicama, ali ih ne priznaje i uspijeva za to optužiti suvozača Brunu kojemu je najprije uništila novi auto, a zatim ga na sve načine izvrijeđala. Sve to izvodi na toliko iritantan i karikiran način da sve to prelazi u crni humor koji izaziva smijeh. Konačno i zavodi svoju žrtvu, ali da bi dokazao svoju ljubav Bruno joj mora ubiti muža, jer ona ne podnosi da netko tko je ljubio nju može isti osjećaj pokazati i prema drugoj ženi. Sve je isplanirano tako da se izvede kao nesretan slučaj i to u trenutku kada se na Trećem programu radija izvodi Beethovenova Peta simfonija. Ipak u vrijeme donekle neočekivana obrata svirala je Deveta, a ne Peta (pa odatle i naslov komada).
    Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Aldo Nicolaj, Nije bila peta, bila je deveta, red. Damir Mađerić
    Mia Elegović je iznimno uspjelo ostvarila karikiran lik Eve uspijevajući izvući efektna komična rješenja iz vještog prelaženja iz zloće u naivnost, iz nevinosti u pakost i iz ljubomore u hipertrofiranu ljubavnu posesivnost, a Igor Mešin je također nalazio vrlo duhovita rješenja u oblikovanju Bruna kao nemoćne muške žrtve. Možda bi im jedina manja zamjerka mogla biti da u toj njihovoj dojmljivoj zajedničkoj igri nisu u potpunosti dali naslutiti potisnutu međusobnu privlačnost, pa se prijelaz iz prepirki i prepucavanja u čudnovatu vrstu zaljubljenosti dogodio više iz logike teksta nego scenske situacije. Sve ostalo je međutim publiku uvuklo u tu njihovu igru kojoj je svoj prinos dao i Zlatko Ožbolt kao muž koji je nastojao naći racionalna objašnjenja i Evinih i svojih postupaka koja su baš zbog svoje normalnosti u potpuno iščašenoj situaciji također djelovala smiješno.

    Režija Damira Mađarića je u brzom ritmu i preciznom vođenju glumačke igre uspjela uprizoriti zabavnu komediju na prilično dvojbenim značenjskim temeljima. Tom je uspjehu pripomogla i glazba Dinka Appelta kao i scenografija Marte Crnobrnje koja je podupirala sliku Eve kao žene veće od života te kostimi Marije Šarić Ban koji su isticali privlačnost protagonistice. Zbog toga je Nije bila peta, bila je deveta još jedna Komedijina predstava koja je nedvojbeno dobro zabavila publiku. Gledatelji zato nisu obraćali pozornost na izraziti muški šovinizam u podtekstu komada Alda Nicolaja, a posebno su se glasno i radosno smijale žene, iako je teško bilo razaznati je li ih toliko veselilo što žena tako dobro uspijeva maltretirati muškarce ili to što su u protagonistici otkrivali neka svojstva njima poznatih, očito nesimpatičnih im predstavnica vlastitog roda.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 10. prosinca 2016.
    Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Aldo Nicolaj, Nije bila peta, bila je deveta, red. Damir Mađerić
    Aldo Nicolaj
    Nije bila peta, bila je deveta
    redatelj Damir Mađarić
    premijera 11. studenoga 2016.
    prijevod Ivo Juriša, scenografkinja Marta Crnobrnja, kostimografkinja Marija Šarić Ban, autor glazbe Dinko Appelt
    izvode: Mila Elegović (Eva), Igor Mešin (Bruno), Zlatko Ožbolt (Mario)

Piše:

Tomislav
Kurelec