Brbljavo i vrckavo

Scena Gorica, Velika Gorica: Ratko Zvrko, Grga Čvarak, red. Ivana Čoh Šverko

• 
  
  Rođen, tj. objelodanjen 1967. u istoimenoj šaljivoj pjesmi Ratka Zvrka (1920-1998), Grga Čvarak već je gotovo pedeset godina ime poznato svakom ovdašnjem uhu. Zvrkova pjesma i zbirka istoga naziva u kojoj se nalazi obvezan je lektirni naslov za đake drugaše, no ime Grge Čvarka tako je dobro pogođeno (baš kao i, recimo, ono Antuntuna Grigora Viteza) da ugodno, vrckasto, nestašno, duhovito zvoni i samo po sebi, čak i onima koji su odavna zaboravili što je zapravo posrijedi s tim Grgom Čvarkom. Grgom Čvarkom Ratka Zvrka, autora koji je, zar ne, i sam imao podjednako pamtljivo i zvrkasto ime što budi slične asocijacije i konotacije. Vrlo prilično, jer Zvrkove su pjesme za djecu ugođene zabavno-humoristički, na prvi pogled ludistički-bezbrižno-razbibrižno, tek radi veselja i razonode, piscu i čitatelju.
  
  Ipak, nije tu, u Zvrkovim pjesmama, riječ tek o zabavi radi zabave, nego o zabavno-zabavljačkom pristupu odgoju i usmjeravanju mladog čeljadeta u skladu sa smjernicama samoupravnog socijalizma, na tragu one obrnuto akronimske razrade riječi pionir (Titov): P – pošten, I – iskren, O – odan, N – napredan/nepokolebljiv, I – istrajan/istinoljubiv, R – radišan. Zvrkovi vedri stihovi nepretenciozna okusa čitatelja poučavaju da treba biti uredan, marljiv, pristojan, slušati roditelje i učitelje, autoritete... Pravo uzevši, u tim klasičnim odgojnim namjerama nema, niti je bilo, išta loše, osim možda ponešto nesimpatičnog okusa ideološke pravovjernosti, tj. dojma da se krasota življenja u tom-i-tom svijetu pod tom-i-tom vlašću utuvljuje i opisuje riječima, dok djela, stvarne okolnosti nisu na rečenoj razini, niti se čini da joj prilaze. Nije to bilo obilježje isključivo ere socijalističkog samoupravljanja u SFRJ – takve lakirovke gotovo su redovna pojava uvijek i posvuda – no Zvrko je djelovao u to vrijeme, pa je, naravno, težeći boljitku zajednice, podučavao u skladu s poželjnostima tad vladajućeg programa.
  
  Odbrodismo sad pomalo, ako ne i podaleko od glavne teme, tj. konkretnog, neposrednog povoda, kazališne predstave za djecu Grga Čvarak u prilagodbi i režiji Ivane Čoh Šverko, ostvarene u velikogoričkoj Sceni Gorica. Ona sama (predstava) ni najmanje ne tare glavu oko mogućih, spomenutih ideoloških konotacija, nego polaznu pjesmu uzima naprosto kao zgodan, zaigran, razigran stihotvor na temelju kojeg oblikuje djelo sličnog duha u novom mediju, zadržavajući tek onu osnovnu poruku koja mudro, a i posve nenametljivo podsjeća na to da valja izbjegavati odveć jednostavne klasifikacije. Grgina je, naime, istaknuta odlika da je čas dobar, čas zao, odnosno da je složen i nejednostavan, baš kao i većina ljudskih bića, velikih i malih, i da valja naučiti svijet oko sebe gledati na taj način, a ne simplificirano, što se prečesto nastoji prikazati kao poželjan i ispravan pristup.
  
  Ovaj, velikogorički Grga Čvarak ponukat će, je li, da se latimo izvorne knjige, podsjetimo se lika i djela Grge Čvarka, a i Ratka Zvrka, što je svakako njezin pozitivan učinak. Kako se čini, tridesetominutna predstava gotovo je u cijelosti izgrađena tek na nedugoj, trokitičnoj naslovnoj pjesmi, razrađujući njezine motive i prerađujući njezin rimovani tekst u kazališno-govornu riječ, sliku, pokret, zvuk, ostajući vjerna duhovitoj jednostavnosti izraza, općeveselom tonu i implicitnom dojmovnom šarenilu.
  
  Smješten u Zelengaj (izmišljeni ili stvarni?), Grga Čvarak nema uočljiv dramski razvoj, već je strukturiran kao epizodni niz moguće tipičnih, slučajnih crtica iz života nižih osnovnoškolaca, Grge (Mateo Videk) i Tome (Tomislav Krstanović) koji se, poput većine prijatelja tog uzrasta, neprestano dobrodušno nadmeću, počesto si i podmeću, ali se bezrezervno vole, podržavaju i uživaju jedan u drugome. Tu su još i Grgina hipohondrična mama, za svoj posao nezainteresirana učiteljica (jao, jao, to nam je itekako poznato) i djevojčica Mila koja će osvojiti Grgino dječačko, muško srce (sve ih igra Ana Vilenica). Brbljavo i vrckavo uprizorenje obojeno je namjerno prenaglašenim glumačkim i inim karikiranjem, koje će se odraslom pratitelju nerijetko učiniti površnim, no ciljana se publika, mlađi osnovnoškolci, smijala i zabavila, a vjerujemo i bezbolno upila ponešto podtekstualnih ideja o tomu da igra i bezbrižnost ne isključuju odgovornost i empatiju.
  
  © Janko Heidl, KAZALIŠTE.hr, 14. studenoga 2016.
  
  Ratko Zvrko
  Grga Čvarak
  redateljica Ivana Čoh Šverko
  premijera 14. svibnja 2016.
  dramatizacija Ivana Čoh Šverko, kostimografkinja Iva Šimunović, scenografkinja Marta Crnobrnja, autor glazbe Dinko Appelt, oblikovatelj svjetla Damir Sirotić, ilustracije Tomislav Torjanac, dizajn propagandnih materijala Dejana Milosavljević, autor fotografija i snimke Željko Ljubek, oditelj tehnike Tomislav Kotrla, tehnička podrška Marko Drnić, šminka Iva Šimunović, vlasuljarka Marija Bingula, garderobijerka Marta Ivanjko, marketing Anita Pišković, promidžba i prodaja Kristina Rašeta, izvršna producentica Ines Bojanić
  izvode: Mateo Videk (Grga), Tomislav Krstanović (Tomo), Ana Vilenica (Grgina mama, učiteljica, Mila)

Piše: