Inovativno i kreativno

Francuska nova drama, Hrvatski centar ITI, 2015.

• Četiri suvremena francuska dramska autora, različitih umjetničkih i stvaralačkih habitusa, okupljeni su u zbirci drama naslovljenoj Francuska nova drama, a koju je Hrvatski centar ITI izdao u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj i hrvatskim Ministarstvom kulture, a kao doprinos Festivalu Francuske u Hrvatskoj Rendez vous. Već na početku knjige, prije prijevoda drama, u kratkom uredničkom predgovoru ističe se navod da ova knjiga nije i ne želi biti antologijski pregled (a time nužno i izbor vođen bilo kojim priređivačkim kriterijem) suvremene francuske dramske produkcije, nego prinos suradnji i želja da se, s jedne strane, pruži mogućnost prevoditeljima za rad na prevođenju suvremenog dramskog teksta, dok se, s druge strane, želi taj isti dramski tekst predstaviti kazališnim praktičarima i kreatorima repertoara kako bi došli i do hrvatskih kazališta.
  
  Lucie Depauw (drama HymeN, prevoditeljica Eva Kalogjera), David Lescot (drama Ponzijev sustav, prevela Ana Prpić), Laurent Mauvignier (drama Svu svoju ljubav, prevoditeljica Lada Čale Feldman) i Frédéric Sonntag (drama George Kaplan, prevela Dora Slakoper), svi su autori mlađe i srednje generacije čiji se tekstovi, iako različitih tematskih i stilskih određenja, odlikuju inovativnošću i brojnim, ponekad atipičnim, ali zbog toga zanimljivim scenskim rješenjima. Širina tematskih određenja i angažman te dijalog s prošlošću, istovremeno u zajedništvu s željom da se prijeđe granica uobičajenih ograničenosti tiskanog dramskog teksta i didaskalija kroz neobična, inovativna, ali i praktična grafička rješenja poput korištenja oznaka za stanku i intonaciju, shema scenografskih elemenata ili svojevrsnog dvostupčanog tiska, kojim se označava istovremenost određenih radnji i replika, svaki od ovih autora razvio je svoj način kojim konkretizira potrebu da se iskorači iz običnosti i granica koje tiskanom dramskom tekstu nameće nemogućnost interakcije dramatičara i njegovih čitatelja (koji su, ujedno, i mogući interpreti). Tako se ove drame pokazuju tekstovima koji imaju na umu svoju moguću kazališnu realizaciju, postavljanje te računaju na dijalog s onima koji ih čitaju kako bi ih postavili, ali i onima koji ih čitaju bez cilja njihovog pretvaranja u scensku cjelinu te pružaju iskustvo koje dramu čini bližom živom kazališnom iskustvu koje se prožima s onim tradicionalnim, književnim.
  
  Želja da zbirka Francuska nova drama ne bude izbor koji neće stići do realizacije na repertoaru hrvatskih kazališta, ali i širenje kulturne suradnje kroz festival Rendez vous, konkretizirano je i izvedbom drame George Kaplan, zastupljene u ovoj knjizi, 2015. u produkciji Kazališta PlayDrama. Rezultat te suradnje bio je dakle višestruk te ostaju zbirka vrijednih prijevoda i realizacija jednog od njih u jednom hrvatskom kazalištu. Time je postavljen i dobar primjer, koji bi, unatoč svim problemima i potencijalnim ograničenostima, produkcijskim uvjetima nakladnika i kazališta, ipak mogao biti primjereni uzorak onoga što se zaista može smatrati inovativnom i kreativnom umjetničkom praksom.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 8. rujna 2016.

Piše: