Othello vraćen Shakespeareu

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: William Shakespeare, Othello, red. Ivica Boban



  • Prisjetimo li se riječi pjesnika Johna Keatsa koji je nakon dva stoljeća od smrti Williama Shakespearea - već u svoje vrijeme  priznatog pjesnika, glumca i dramatičara, rekao da je »Shakespeareov život proživljena alegorija: njegova djela su komentar«, više nikog ne čudi da je upravo neprestano kazališno posezanje za tim njegovim komentarima  na neki način i pokušaj odgonetanja tajne ovog velikog pisca; čarolije njegova života i kazališta koje je takav život stvarao. Tijekom gotovo tri desetljeća življenja kazališta u kazališnom svijetu, Shakespeare je napisao trideset osam kazališnih komada, stvorivši najiznimniji dramski korpus u svjetskoj književnosti - što komedija što tragedija, ali i veliki poetski opus iz kojeg su najpoznatiji Soneti, od kojih se neki daju čitati i kao svojevrsni navjesnici njegovih mračnih tragedija. Točno vrijeme nastanka svih drama nije posve sigurno utvrđeno i tek je sedam godina nakon piščeve smrti, 1623. godine, objavljeno prvo izdanje 36 drama koje su mu priredili prijatelji glumci John Heminge i Henry Condell, među kojima je i Othello, nastao na razmeđu stoljeća - tragedija kojoj se sva svjetska kazališta uvijek iznova vraćaju, i koja je poslužila i kao libreto slavnom Verdiju za njegovu operu. Priča je to o ljubavi i mržnji, ali ponajprije i ponajviše o manipulaciji.

    Ovom prigodom, povodom obilježavanja 400. obljetnice smrti Williama Shakespearea, Othello se premijerno, kao drugi premijerni naslov Dubrovačkih ljetnih igara, 20. kolovoza u režiji Ivice Boban odigrao na Lovrjencu u izvođenju velikog Festivalskog dramskog ansambla.

    Redateljica Ivica Boban, kojoj je ovo drugi susret s Shakespeareovim Othellom na Lovrjencu (prvi se zbio davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, dok je surađivala sa Stuartom Burgom), dramaturški je obradila tekst, ponešto izbacivši iz Othella i ponešto ubacivši iz Soneta, pa je zgusnućem i raspršenošću stvorila novi dramski naboj za svoju redateljsku nakanu. Tek naizgled laganim redateljskim intervencijama, Ivica Boban samo je njoj svojstvenim rukopisom pridodala ovoj mračnoj i nadasve nelagodnoj tragediji, koja nas danas uznemiruje možda više i jače nego u doba njezina nastanka, zrnca humora jača od samog Shakespeareovog Lakrdijaša, zamijenila i umetnula dijelove, poput scene commedie dell’arte, songova i plesnih dijelova te na neki posve osebujan način Othella vratila Shakespeareu i publici. Posebice su tu bili važni i oni neverbalni, neizgovoreni dijelovi poput prekrasnih bezrječnih scena ljubavi Othella i Dezdemone pod bijelom paučinom vjenčanog vela. Redateljska namisao Ivice Boban vratila je Shakespeareu i Othellu riječ, ne prodirući u nepotrebni novum izvedbe koja ga modernizira ili osakaćuje novim viđenjem. Dapače, upravo iz Shakespearea i iz Othella, iz njegove riječi gradi suvremeni tekst. Poštivanjem riječi ili povratkom riječi ostvarila je novo u starom. 

    Otvaranjem tako novih prostora igre za Shakespearea i za samog Othella, redateljica je Lovrjenac učinila Othellovim prizorištem koje posve istinito komentira život Williama Shakespearea kao našeg vjerodostojnog današnjeg sugovornika.

    Uz pomoć scenografa Miljenka Sekulića, koji je Lovrjenac tek malo venecijanski označio i ciparski doznačio, Lovrjenac se raširio i spremno primio svu dubinu i širinu igre - gradeći se dvorom, brodom i svodom smrtne postelje. Kostimi Doris Kristić, posve originalni, znatno doprinoseći karakterizaciji likova i odnosima među njima, značajno su doprinijeli scenskoj ljepoti i dojmljivosti likova. Baš kao i izvrsna koreografija Blaženke Kovač Carić.

    Skladatelj i oblikovatelj video-projekcija Willem Miličević odličan je u projekcijama i naznakama stvarnih i oluja duša, a Vesna Kolarec jednako uspješna u oblikovanju svjetla. Za uspješne scene mačevanja zaslužan je Lovro Buva, dok je unatoč sjajnom prijevodu Vladimira Gerića, koji teške Shakespeareove stihove i rečenice čini tako hrvatski pitkim, jezična savjetnica Đurđa Škavić pomalo nespretno propustila neke neprimjerene akcente i nepotrebnu tvrdoću govora.  

    Dragan Despot kao Othello, posve dorastao svojoj ulozi slavnog vojskovođe, mletačkog generala, stranca ili crnca, svakako drugog i drugačijeg, hrabar i neustrašiv u svim bitkama vođenima za Veneciju, ali i nesiguran u ljubav mlade Venecijanke plemenitog roda - svoje supruge Dezdemone, nije bio samo vojskovođa, bio je i ostarjeli muškarac s mladom ženom u čiju ljubav sumnja. Ludilo koje ga je na Jagov zagovor obuzelo posve je prirodno, posve današnje, svakidašnje ludilo ponekih sponzora. Despot je kao Othello čistog srca nasjeo na Jagovu spletku i uništio sebe, ubivši Dezdemonu i potom sebe. Dragan Despot tom je doista zahtjevnom liku udovoljio ili mu scenski odgovorio, ni u jednom trenutku ne zapadajući u patetičnost te inače lakoljepljeće šekspirijanske zamke. Problem s govorom, izgovorom, tim odveć tvrdim hrvatskim jezikom svakako nije teško savladiv da ga nove izvedbe ne mogu poništiti.

    A što reći o Jagu Rakana Rushaidata? Doista se rijetko na hrvatskim kazališnim daskama, još manje na dubrovačkim daskama, viđa glumac koji svojim nejakim stasom ali premoćnim glasom i glumačkim umijećem posve zaokupi ili zgrabi publiku koja se fokusira samo na njega. Jago je Rakana Rushaidata pulsirajući sa svim nosivim licima tragedije i publikom učinio kazalište mjestom u kojem je doista bilo lako se ogledati i ne zamjerati. Učitelju. U toj interakciji i u toj njegovoj glumačkoj lakoći moći manipulacije teško je bilo razdijeliti glumca od publike, Jaga koji nije ono što jest od Jaga od onog što jest to što jest. A jest manipulator, ljubomorni zavidnik i narcisoidni providnik, pokretač tragedije koji razara posve nevinu i iskrenu ljubav Othella i Dezdemone. Bila je to jedna doista odlična interpretacija onog što nisu onima što jesu. I onima što svijet čine kakvim jest.

    Dezdemona Anje Đurinović, žena Othellova, preslatka i prenježna, prenaivna Jagova žrtva, živjela je i umrla na sceni uvjerljivošću svoje glumačke snage koja je nije odvukla u patetiku i koja je izgubivši maramu dokazala razlog Othellova ludila. Iz velikog festivalskog dramskog ansambla izdvojila se Ivana Boban kao Emilija, žena Jagova. Nekadašnja ljubav, ljubavnica, družica i ružica, latica kojih je puna i smrtna postelja Othella i Desdemone, uzaludnim traženjem ljubavi svog muža zlostavljana žena.

    Tu su još i odličan Cassio Filipa Jurčića ili Rodrigo Dade Nosića, Bilanca Marije Segvič, ljubavnica Cassija i cijeli ansambl koji značajno pridonosi vrsnoći igre. Riječ je o ansambl-predstavi s glavnim licima u kojoj sve jest povezano zajedničkom igrom.

    Igrom zasnovanoj na izvornoj riječi i stihu Williama Shakespearea, Ivica Boban je na Lovrjenac i na Igre donijela poetsko čitanje drame kojoj tek gledatelj sam mora odrediti smjer. Natrag ili naprijed, svejedno, riječ je o izvrsnoj predstavi Igara kojom se doista odaje počast velikom Shakespeareu. Sudeći po ovoj premijernoj izvedbi Othella na Lovrjencu, čini se da ipak prenačinitelji nisu u modi.

    © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 2. rujna 2016.

    William Shakespeare
    Othello
    redateljica Ivica Boban
    premijera 20. kolovoza 2016.

    Prijevod Vladimir Gerić, dramaturška obrada Ivica Boban, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Doris Kristić, skladatelj i oblikovatelj video-projekcija Willem Miličević, koreografkinja Blaženka Kovač Carić, oblikovanje svjetla Vesna Kolarec, mačevanje Lovro Buva, jezična savjetnica Đurđa Škavić, vokalni pedagog Iva Mihelić, inspicijent Roko Grbin, asistent redateljice Paolo Tišljarić, asistent koreografkinje Jure Radnić, asistenti scenografa Antun Sekulić i Domagoj Stjepović, asistentica kostimografkinje Dubravka Skvrce

    izvode:

    Festivalski dramski ansambl

    Dragan Despot (Othello, ugledni crnac i general u službi mletačke države), Maro Martinović (Brabanzio, senator, Dezdemonin otac), Filip Juričić (Cassio, Othellov pobočnik i zamjenik), Rakan Rushaidat (Jago, Othellov    poručnik), Dado Ćosić (Rodrigo, mletački plemić), Branimir Vidić (mletački dužd), Andrej Dojkić (Montano, prije Othella vojskovođa na Cipru), Livio Badurina (Lodovico, senator i Brabanzijev rođak), Anja Đurinović (Dezdemona, Brabanzijeva kći, Othellova žena), Ivana Boban (Emilija, Jagova žena), Marija Šegvić (Bianca, Cassijeva ljubavnica), Jure Radnić (časnik i Capitano), Romano Nikolić (časnik, glasnik, mornar i glumac),  Mateo Videk (časnik, glasnik i Pantalone), Nera Stipičević (ciparska žena i Lukrecija), Vini Jurčić (ciparska žena i majka Lukrecije), Vili Gobac, Marko Capor, Luka Čerjan, Maro Drobnić, Nikola Sekulo (mornari, vojnici, pučani, bakljonoše, bubnjari i stražari)

     

     

     

Piše:

Marina
Zec-Miović