Urnebesno zabavno

31. zagrebačko histrionsko ljeto, 7. srpnja – 3. rujna 2016.: Glumačka družina Histrion, Zagreb, Nino Škrabe, Francekova teta, red. Georgij Paro

• 
  
  Najizvođeniji pisac Histriona Nino Škrabe (u početku u suradnji s Tahirom Mujičićem i Borisom Senkerom, a potom samostalno) u mnogome je zaslužan i za oblikovanje specifičnog oblika pučkog teatra kojeg je ta glumačka družina afirmirala tijekom više od četrdeset godina kontinuiranog djelovanja. Ovog puta Škrabe se koristio osnovnim zapletom iznimno popularne komedije engleskog glumca i dramatičara Brandona Thomasa (1848.-1914.) Charleyeva teta (Charley's Aunt) koja je nakon iznimnog uspjeha praizvedbe 1892. izvođena na mnogim pozornicama diljem svijeta (pa i u nas) nerijetko rušeći rekorde gledanosti, a doživjela je i nekoliko desetaka ekranizacija.
  
  Škrabe je radnju locirao u Zagreb 1990. na dan nogometnog derbija Dinama i Crvene zvezde na kojem nije bilo nogometa nego žestokog sukoba Bad Blue Boysa s navijačima Zvezde kojima je pomagala milicija, što je navijestilo krvavi raspad Jugoslavije. Otac  i staratelj koji je prepreka ljubavi mladih parova ovdje je načelnik zagrebačke milicije Stipetić kojeg bravuroznom komikom tumači Franjo Kuhar. Zato njegova zabrana nećakinji Iskri (koju s mnogo karikaturalnih pokreta tumači Dinka Vuković) i štićenici Izoldi (pomalo distanciranoj Ani Majhenić) da viđaju svoje izabranike – studente Prigorca Franceka (Luka Bulović) i Dalmatinca Luna (Matija Čigir), koji je usto i nogometaš Dinama, nije motivirana strogim odgojem nego političkom situacijom u kojoj se Stipetić nastoji prilagoditi novoj, HDZ-ovoj vlasti čak i nespretnim i netočnim ijekaviziranjem svoje dotadašnje ekavice, što je još jedan od zabavnih komičnih elemenata predstave.
  
  Uspješan partner Kuharu je i Ronald Žlabur, domar Studentskog doma Ivica i Jovica koji je i provokator, doušnik, a i komentator koji usred ljubavne zavrzlame jedini gleda prijenos zbivanja iz Maksimira i o njima izvještava. A i Francekova teta kao bogata udovica iz Brazila političku težinu dobiva kao poslanica u toj velikoj zemlji koja bi mogla utjecati da ona prizna neovisnost Hrvatske, ali i kroz eventualne donacije za kupnju oružja. Stipetić je zadužen da se time pozabavi, zato i dopušta djevojkama da odu na sastanak s njom i mladićima. No, ona kasni i prijeti katastrofa, pa momci uspijevaju nagovoriti svog starijeg prijatelja, Histrionskog glumca Kornela da odglumi tetu. Tu Škrabe virtuozno koristi elemente komedije zabluda Charleyeva tete za stvaranje iznimno duhovite slike našeg mentaliteta i situacija koje iz njega proizlaze, a redatelj Georgij Paro koristi taj efektan predložak za stvaranje urnebesno zabavne predstave koja većini glumaca omogućuje stvaranje vrhunskih kreacija.
  
  Od trenutka kada Kornel postaje Francekova teta Hrvoje Klobučar dominira scenskim prostorom atraktivnim karikiranjem žene ili točnije muškarca koji glumi ženu, iako ponekad u tome i pretjera (poput prečestog vulgarnog lamatanja jezikom). Zato i njegovo zavođenje Stipetića djeluje uvjerljivo, dok drugi potencijalni ženik Lunov otac, pomorski kapetan u mirovini u izvanrednom tumačenju Davora Svedružića na dvojnosti odnosa prema teti – fizičke odbojnosti i financijske potrebe za tim brakom stvara i neke od najatraktivnijih prizora predstave. A kada se već čini da su se svi politički i ljubavni obrati iscrpili pojavljuje se prava Francekova teta u vrlo nijansiranom tumačenju Marije Borić koja se nameće svojom snažnom glumačkom osobnošću, a i odnosom nekoga koji naše prilike gleda s odmakom i više razumijevanja. Ona uz pomoć svoje atraktivne pokćerke Astrid, plesačice sambe (koju Ana-Marija Percaić tumači jednako uvjerljivo i glumački i plesački) raspetljava čitavu situaciju da bi se konačno na pravi način spojili svi parovi.
  
  To se ipak malo odgađa zbog još jednog političkog obrata. U njemu Škrabe možda i previše potencira tijekom predstave i onako stalno prisutnu temu prisutnosti udbaša u stvaranju novih struktura neovisne Hrvatske, ali to ipak čini s dovoljno humora kojem najviše pridonosi pojava dojmljivo energične Mirele Brekalo Popović kao Duške Ubiparip, Stipetićeve pomoćnice koja otkriva da ima viši čin u UDBA-i od njega. A Paro koji je i do tada vrlo precizno i efektno uobličio i međusobno povezao scene različitog oblika komike ovdje je još ubrzao ritam i tako ostvario iznimno zabavnu i vrijednu predstavu pučkog teatra.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 21. srpnja 2016. 
  
  Nino Škrabe
  Francekova teta
  redatelj Georgij Paro
  premijera 9. srpnja 2016.
  scenograf Aljoša Paro, kostimografkinja Jadranka Tomić, scenski pokret Ana Majhenić
  izvode: Franjo Kuhar (načelnik Stipetić), Davor Svedružić (kapetan Šime), Ronald Žlabur/Ivan Grčić (Alojz Pintur), Luka Bulović (Francek), Matija Čigir (Lun), Hrvoje Klobučar (lažna Francekova teta), Marija Borić (Francekova teta), Dinka Vuković (Iskra), Ana Majhenić (Izolda), Ana-Marija Percaić (Astrid Gilmar), Mirela Brekalo-Popović

Piše: