Dodir dvaju umjetničkih izraza

Tomislav Zajec / Nina Đurđević, Odlasci, Hrvatski centar ITI, 2013.

• Odlasci, knjiga objavljena 2013. u biblioteci Mansioni Hrvatskog centra ITI, ne može se klasificirati jednostavno kao zbirka drama. Iako njezin temeljni sadržaj čine tri drame Tomislava Zajeca, jednako integralan dio njezina sadržaja su i fotografije Nine Đurđević, o čemu svjedoče i dva znakovita poteza, nenavođenje imena autora na prednjim koricama knjige (gdje je jednostavno, na bijeloj podlozi, napisano ime zbirke) te tituliranje podnaslovom, koji glasi Tri drame i fotografije. I zaista, dramski tekst popraćen fotografijama, prostor gde se dva umjetnička izraza dotiču i čine integralnu cjelinu, gdje nijedan od njih nije tek ukras ili pratnja, ilustracija onom drugom, način je na koji je zbirka Odlasci mišljena i realizirana. Dorothy Gale, Trebalo bi prošetati psa i Spašeni poznati su dramski tekstovi Tomislava Zajeca, nagrađeni nagradom Marin Držić, dok su fotografije Nine Đurđević djelomično one nastale na probama i izvedbi drame Trebalo bi prošetati psa u zagrebačkom HNK-u 2013., dok su druge tematski vezane uz drame s kojima se susreću, pa se tako mogu vidjeti motivi prstena ili željezničke pruge. Tri drame i tri ciklusa fotografija, koji čine tematsku, ali, na neki način, i estetsku cijelinu, formiraju ovu knjigu i čine je zanimljivom i drugačijom.
  
  No, zapravo, Odlasci nisu knjiga čiji se razlog i čitanje mogu pronaći u želji da se iskaže nešto novo ili inovativno. Tretiranje fotografija i dramskog teksta kao integralnije cjeline nego što je to uobičajeno zapravo je sredstvo izraza, želje da se on iskaže kroz dva, pokazuje se, kompatibilna i komunicirajuća umjetnička izraza, što je moguće postići tek u njihovoj bliskoj i promišljenoj koordinaciji. Izraz kojemu služe ova dva umjetnička pogleda na iste teme mogli bismo nazvati željom za bilježenjem impresija, za ocrtavanjem svijeta ovdje i u stvarima koje se mogu činiti nezanimljivima i neprimjetnima. Trenutak, iznimno važan u fotografiji, jer sve što je u jednoj fotografiji nastalo, pa i onoj visoke umjetničke vrijednosti, bez obzira kako se dugo scena pripremala ili planirala, zapravo je rezultat trenutka i predstavlja bilješku tog trenutka u kojem je fotografija snimljena. Zajecove drame zastupljene u ovoj knjizi na sličan način ostvaruju svoje situacije i osobe u njima, one su iskaz impresija dramskih osoba i impresija o dramskim osobama, gdje se u drami kreira bez potrebe za zadovoljavanjem određenih vrijednosti ili poetika autora. Zajecovi likovi žive svoje dramske situacije baš kao da su ovdje i sada, kao da su plod prenošenja autorove impresije trenutka u dramsku situaciju.
  
  Integralno dramsko-fotografsko djelo dvoje autora obilježeno potrebon za umjetničkim stvaranjem na temelju impresija i situacija koje se mogu smatrati običnima, nezanimljivima ili nedovoljno motivski potkovanima, ali koje, prolazeći kroz autorski rukopis Tomislava Zajeca, odnosno Nine Đurđević postaju svojstvena i zanimljiva djela u kojima se ostvaruje inovativnost jednostavnošću, u kojoj se pokazuje da za inovativan i svjež umjetnički izraz ne treba tražiti u područje angažmana koji je dalje od svakodnevice, nego svakodnevicu treba znati promatrati, iz nje izdvajati ono zaista vrijedno (makar se takvim, zbog svoje običnosti, ne čini) i time graditi dramske i fotografske impresije, čitanje je u kojima se odlasci realiziraju kao sasvim osobita knjiga i umjetničko djelo mnogobrojnih značenjskih povezanosti, često na prvu nevidljivih.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 10. srpnja 2016.

Piše: