Simpatični smotanci

Nu:Write Theatre Festival, Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb: Lubomír Beneš, Vladimir Jirànek / Mario Kovač, A je to: Pat i Mat u hrvatskoj avanturi, red. Mario Kovač

• 
  
  Postaviti na kazališnu pozornicu u nas desetljećima popularan animirani, lutkarski film istočnoeuropske, točnije čehoslovačke odnosno češke provenijencije, nedvoumno je odlična ideja, jedna od onih koje, kad ih netko ostvari, izazivaju upitnouskličnu reakciju: Pa kako se toga nitko prije nije dosjetio?! Posrijedi je dugovječni serijal o skromnim, no zabavnim zgodama i nezgodama dvojice neuglednih susjeda, samaca, koji su tek nakon šest godina televizijskog života dobili imena Pat i Mat, a zanavijek su ostali nijemi, što je nedvojbeno doprinijelo plasmanu izvan matičnog tržišta. A je to! prikazivan je u dvadesetak zemalja Europe, Azije, Južne Amerike i Afrike, a jedino su Nizozemci odlučili obdariti ih sposobnošću govora te su dodali dijaloge u nahsinhronizaciji.
  
  Ogledni kvarmajstori ili majstor-kvariši, simpatični smotanci i nespretnjakovići kojima iz epizode u epizodu sijevaju zamisli o tome kako će kao sami svoji majstori, samoprozvani uradi sam stručnjaci, popraviti ili prepraviti ovo ili ono, uglavnom u vlastitim kućama, u socijalističkom su nas društvu zabavljali prepoznatljivošću situacija i životnih okolnosti, a osobito je zanimljivo da su, bez uočljivih težnji ka moderniziranju i hvatanju koraka s trendovima, podjednako zabavni i mladim naraštajima današnjice koji o vremenu samoupravnog socijalizma ne znaju baš ništa. Razmjerno usporen tempo, manjak produkcijsko vizualne raskoši, kao i opća nejunačnost protagonista, zbilja posve običnih, neuglednih svakovića bez ikakvih posebnih sposobnosti, pažnju privlače i danas, dugo nakon što je pošast hitrometno-atrakcijskih audiovizualnih modela brže-više-jače pripuštena slobodno invadirati nekoć od njih koliko-toliko zaštićene zemlje istočnog bloka.
  
  Mada u domovini Čehoslovačkoj isprva sumnjičeni zbog subverzivnosti, momci s kapicama – francuska i coflek – srca su osvajali i nepokolebljivom vjerom u to da će sve završiti dobro, što im je uglavnom i polazilo za rukom, uz ležernost posve oprečnu superjunacima zapadnog i dalekoistočnog podrijetla. U kakvu se god kašu uvalili, na koncu uvijek bjehu zadovoljni, a problem bje savladan. Iako nije teško zamijetiti da im je prag zadovoljstva vrlo nizak, što bi se, ovisno o kutu gledanja, moglo smatrati i vrlinom i manom, riječ je o osobini koja je naišla na odobravanje širokog spektra konzumenata, od malih bakanezera koji u njoj prepoznaju dijelove vlastite naravi i okružja, do, bit će, i predstavnika sila moći kojima zacijelo odgovara svojevrsno, možda i nehotimično, propagiranje krotkosti pučana. Pilot-epizoda snimljena je daleke 1976., prvi niz nastajao je od 1979. do 1985., a otad do danas, s povremenim stankama, snimljena je ukupno 91 epizoda, do 1995. pod vodstvom izvornog autora Lubomíra Beneša, da bi nakon njegove smrti kormilo preuzeo njegov sin Marek.
  
  Kazališna inačica o kojoj je riječ dražesno i nimalo nametljivo povezuje Pata i Mata s našom domajom. Nakon što na televiziji vide emisiju o ljepotama hrvatskog Jadrana, oni ni pet, ni šest, odluče sami posjetiti najrazvedeniju i najljepšu obalu na svijetu. Prema svemu sudeći, radnja se zbiva prije nekoliko desetljeća, a u scenskoj prilagodbi autor i redatelj Mario Kovač opušteno je, no ne i nemarno, slijedio duh predloška, ne brzajući tempom, niti se trudeći ubaciti sastojke suvremenoga koji bi mlađoj publici eventualno bili bliži i shvatljiviji.
  
  Razmjerno usporene, uglavnom predvidljive i provjerene, ali uvijek zabavne i šarmantne gegovske epizode – hvatanje televizijskog signala sobnom antenom (djeca ga, začudo, razumiju bez problema), lovljenje muhe muhomlatom, popravljanje automobilskog motora izbacivanjem suvišnih dijelova – bez hitnje se, štoviše uz lagano zatezanje, ulančavaju u jednostavnu priču, pri čemu glavni čar proizlazi iz poznatih čimbenika kao što su generalni koncept, glazba Petra Skoumala (znalački osnažena skladateljskim domecima Tomislava Babića) i prepoznatljivo stilizirano lutka-kretanje živih glumaca Marka Cindrića i Asima Ugljena koji su, baš za ovu priliku, prošli klaunovsku poduku kod Britanca Jonnyja Hoskinsa, redatelja scenskog pokreta i profesora glume i pokreta na Arts University of Bournemouth. Baš kao i animirani serijal – inicijalno mišljen za odraslu, a ne za dječju publiku (!) – kraćušna, četrdesetpetominutna 3+ predstava Nu:Writea i Trešnje u stanju je podjednako ozariti i opustiti sve, od najmlađih do najstarijih.
  
  © Janko Heidl, KAZALIŠTE.hr, 25. svibnja 2016.
  
  Lubomír Beneš, Vladimir Jirànek / Mario Kovač
  A je to: Pat i Mat u hrvatskoj avanturi
  redatelj Mario Kovač
  premijera 13. svibnja 2016.
  producenti Marko Cindrić, Davor Prah, Rea Brčić, dramaturg: Mario Kovač, likovni identitet Davor Prah, autor originalne glazbe i oblikovanje zvuka Tomislav Babić, scenski pokret Jonny Hoskins, oblikovanje svjetla Vesna Kolarec, grafičko oblikovanje Rea Brčić, asistentica produkcije i odnosi s javnošću (Nu:Write) Lana Brčić, autor fotografija Petar Santini, glazba iz animirane serije Petr Skoumal, inspicijentica Aline Arlavi Šarkezi 
  izvode: Asim Ugljen (Pat), Marko Cindrić (Mat)

Piše: