Vrela i divlja junakinja

Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagreb: Eduardo De Filippo, Filumena Marturano, red. Dražen Ferenčina

• 
  
  Anja Šovagović Despot sačuvala je onaj upravo divljački zdravi entuzijazam koji je pokazala u svojoj prvoj predstavi Krešimira Dolenčića, blistavoj komediji Oženih se vješticom još kao srednjoškolka. Njezin šokačko-dalmatinski eksplozivni temperament nekim se čudom spojio sa srednjoeuropskom purgerskom pedantnošću. Anja Šovagović Despot se ne pouzdaje u svoju darovitost nego u svoju i tuđu radišnost i ulogu brusi do iznemoglosti: vlastite i cijelog ansambla. Sretna je za kazalište okolnost to da ju je minula čaša koju ispijaju naši ministri kulture i da se vratila tamo gdje i pripada, na pozornicu.
  
  Redatelj Dražen Ferenčina postavio joj je stupicu. Izabrala je naslovnu ulogu u Filumeni Marturano Eduarda De Filippa, talijanskog, južnjačkog, napuljskog dramatičara koji je tu poratnu dramu napisao (1946), a da rat niti spomenuo nije. U doba kad je nicao talijanski filmski neorealizam, De Filipp za svoju sestru, glumicu Titinu, piše dramu, gorku komediju, na razvalinama svjetova. Filumena je priležnica bogatoga Domenica Soriana. Odglumi da je na samrti kako bi se nakon desetljeća zajedničkog života Domenico njome oženio i priznao njezina tri sina, od kojih je jedan njegov. Koji, nikad nećemo saznati niti mi, niti je to saznao Domenico. Možda su sva trojica njegovi, kako je dala naslutiti splitska predstava s Borisom Dvornikom i Marijom Danirom, koji su briljirali u glavnim ulogama.
  
  Iako je duh predstave splitskog HNK-a lebdio nad vodama ove, Anja Šovagović Despot sagradila je posve drukčiji lik. Gotovo da je spojila Barunicu Castelli, kao daljnju rođakinju po oružju Filumene u ovoj predstavi. Svojim kliktavim kristalnim glasom, borbenošću Amazonke, Filumena Anje Šovagović Despot nadmeće se u patrijarhalnoj sredini za svoj opstanak. Želi promijeniti prezime, a time i svoj identitet i identitet svoje djece... U kršćanskoj tradiciji donedavna su izvanbračna djeca imala osobito, nezahvalno mjesto, kao neka vrsta pogreške u sustavu... Filumena je svojoj djeci osigurala materijalno blagostanje, školovanje, a tek su u zreloj dobi saznali da im je majka. Djeca prihvaćaju naposljetku roditelje, roditelji djecu, muž suprugu, a žena se afirmira kao istinska pokretačica obiteljskih odnosa.
  
  Vatrenost Anje Šovagović Despot na sceni obuzdavao je svojom mirnoćom, spokojem i nekom melakoličnom pomirenošću s godinama koje su prošle Dražen Kühn. Duhovit i poučan, gotovo da nas je uvjerio da se s takvom ženom i ne može drukčije izići na kraj. Za razliku od Dvornika koji je u ulozi Domenica situacije rješavao mediteranskom eksplozivnošću, pa i kričanjem kad je trebalo, a Marija Danira je varirala situacije ledenom mirnoćom svog alta (bila je dvadesetak godina starija od Anje Šovagović Despot kad je glumila tu ulogu), Anja Šovagović Despot je motor i okosnica predstave i svi ostali akteri kruže oko nje poput planeta oko Sunca.
  
  Eterična, bijela i lijepa poput bjelokosti, Anja Đurinović diskretno je odigrala ulogu bolničarke, Domenicove mlade ljubavnice, ali dala je mudro naslutiti kako je Filumena, zacijelo na početku svoje borbe za goli opstanak i sama bila vrlo nalik toj Diani, bolničarki... Ulogu prave vrtirepke, sobarice Lucije odigrala je Natalija Đorđević. Posve neočekivano, Dražen Ferenčina ulogu Rosalie Solimene, stare Filumenine sluškinje, povjerio je Perici Martinović. Maskom je postarana tridesetak godina i pretvorena u krepku staricu. Perica se odlično snašla i s užitkom je odigrala britku staricu koja humorno rješava sve situacije s kojima je njezina gospodarica suočena. Mediteranski je mentalitet progovorio svom svojom žestinom. Doslovce je osunčala predstavu.
  
  De Filippo je ponudio cijeli niz izvrsnih ženskih likova. One su životne, a muškarci blijedi, umorni, poprilično ograničeni, svakako zaokupljeni onim što ne postoji – prošlost, vlastita tašina, konji... Vječno djeca... Filumena Marturano pravo je ratište na kojem dvoboj biju muškarci i žene iza zidova vlastitog doma i taj rat muškarci s godinama polako, ali sigurno gube pretvarajući se tek u ljušturu svoje negdašnje mladenačke veličine.
  
  Boris B. Hrovat preveo je napuljski dijalekt na književni hrvatski jezik i dobro je postupio, jer bi bilo kakav oblik lokalizacije posve promijenio sve odnose i likove. Njegova je izvrsnost i pouzdanost nenadoknadiva. Amar Bukvić, Nenad Cvetko i Nikola Baće u ulogama Filumenine djece uvjerili su nas kako se može voljeti roditelj koji do zrelosti skriva svoj i identitet svog djeteta... Scenografija Stefana Katunara pozornicu je pretvorila u velik stan napuljskog bogatuna, ali u tom domu prisutna je patina, entropija koja nezaustavljivo odnosi jedan svijet, a novi još nije na vidiku. U Domenicovu domu vrijeme se doslovce smrzlo i tek njegovo troje djece donose novu svježinu i tom domu daruju neku budućnost. Renato Švorinić oblikovao je i skladao vrlo važnu glazbu. Anja Šovagović Despot se ponovo pokazala kao izvrsna pjevačica i to na onaj način na koji glumci pjevaju, dakle prvenstveno je u svom potresnom nijansiranju napolitanskih motiva tragala za unutrašnjim krikom žene koja je posve zatomila sebe da bi dobila rat protiv i za muškarca s kojim je provela život.
  
  Dražen Ferenčina ponovo se dokazao kao pouzdan i smiren redatelj koji gazi na duge staze i svojim glumcima oslobađa prostor za igru. Nije bio nasilan niti prema jednoj glumici niti glumcu, dozvolio im je gotovo sve što su poželjeli. Kroćenjem temperamenta Anje Šovagović Despot polučio bi samo sterilnu i mrtvačku situaciju koja za ovu predstavu nikako nije poželjna. U svojoj borbi s ostalim akterima u predstavi Anja Šovagović Despot premalo je marila kako će izgledati njihove uloge ako sve prizore preuzme kao glavna i jedina nositeljica radnje. Da je više poticala, primjerice Anju Đurinović na igru, i njezina bi uloga Filumene bila još plastičnija, jer su to zrcalne uloge. Umjesto poticanja, dobila je od svojih partnera uzmicanje, jer se na njezinoj glumačkoj vatri lako opeći.
  
  Kazalište Gavella je Filumenom Marturano dobilo predstavu koja će privući publiku i koja ozbiljno propituje građanski brak i životne modele i naših roditelja i nas. Kao i u većini zagrebačkih teatara u ovom trenutku, i ova je predstava vrlo uspješno skrojena kako bi se kazalištu vratila i stvorila publika.
  
  © Želimir Ciglar, KAZALIŠTE.hr, 23. svibnja 2016.
  
  Eduardo De Filippo
  Filumena Marturano
  redatelj Dražen Ferenčina
  premijera 7. svibnja 2016.
  prevoditelj Boris B. Hrovat, dramaturginja Ana Prolić, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Marita Ćopo, autor glazbe Renato Švorinić, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, jezična savjetnica Đurđa Škavić, slikarski radovi Marta Crnobrnja, kiparski radovi Miljenko Sekulić, suradnik za video Aleks Katunar, autor fotografija Jasenko Rasol, vizualni identitet predstave Vanja Cuculić / Studio Cuculić, inspicijentica Snježana Majdak, šaptačica na probama Andrea Glad
  izvode: Anja Šovagović Despot (Filumena Marturano), Dražen Kühn (Domenico Soriano), Zoran Gogić (Alfredo Amoroso), Perica Martinović (Rosalia Solimene), Anja Đurinović (Diana), Natalija Đorđević (Lucia, sobarica), Nenad Cvetko (Umberto), Amar Bukvić (Riccardo), Nikola Baće (Michele), Đorđe Kukuljica (Odvjetnik Nocella), Ivan Grčić (Svećenik)

Piše: