Od linđa i bećarca do suvremenosti

Binocular teatar, Zagreb: Željko Vukmirica, Gusle moje električne, red. Borna Armanini

• 
  
  Poigravanje kazališnim kanonima i želja za drukčijim, začudnim stvaranjem dramskog u predstavi, povezano s etnografskim glazbenim nadahnućem, temelji su predstave Željka Vukmirice Gusle moje električne koju njezin autor uz glazbenu pratnju Marka Samardžije izvodi u zagrebačkom Klubu Kino Grič. Jednostavna, gotovo nepostojeća scena u razini s gledalištem, na kojoj Vukmirica i Samardžija uglavnom sjede, tek ponekad ustajući i krećući se, osvijetljena uljanicom i sugestivnom scenskom rasvjetom, prostorni su okvir Vukmiričinog, kako ga sam naziva, snoviđenja, fantazmagorije o susretu civilizacijskih shvaćanja, ali i promišljanju tradicije i baštine kao determinante pojedine, u ovom slučaju hrvatske, stvarnosti i identiteta.
  
  Na početku namjerno konfuzan, kasnije tek malo manje, Vukmirica uz pomoć razmrvljene, ali gusto strukturirane dramaturgije Morane Foretić predstavi daje okvir razgovora s indijanskim poglavicom (u kojem do nerazumljivosti dovedenim jezikom predstavlja susret različitih tradicija) kojem predstavlja hrvatski identitet kroz glazbeni baštinski kompleks, koji se proteže od linđa i bećarca do suvremenih angažiranih tekstova hrvatske glazbene scene Vukmirica svoj zamišljeni dijalog s tradicijom prožima i komičarskim elementom, u kojem se osvrće na elemente hrvatske stvarnosti, ostvarujući tako aktualizaciju baštine i njezino smještanje u kontekst u čijem je oblikovanju sudjelovala (ili barem trebala sudjelovati). Dobivena je predstava koja, barem formalno, funkcionira na dvije razine, onoj komičarskoj i onoj fantazmagorijskoj, čije je ostvarenje prožeto baštinskim i meta-baštinskim glazbenim reminiscencijama. No, takav se spoj, koji bi mogao djelovati razilazeće, u Vukmiričinoj interpretaciji uz specifičan, izražajno bogat i prožimanjem različitih poticaja pregnantan izraz, stapa u predstavu koja zaista ostvaruje snoviđenje u kojem se, potaknuta susretom s različitim, tradicija susreće sa samom sobom i svojim baštinicima, koji je proživljavaju i, često, preživljavaju.
  
  Upravo aktivan odnos prema tradiciji, konkretiziranoj u glazbi, traženje vlastita izraza i prevladavanja konvencionalnih poimanja baštine, prečesto opterećenih pasivnim preživljavanjem i shvaćanjem njezinih emanacija kao nečeg dalekog i distanciranog protekom vremena i postavljanog u okvire patetičnosti. Vukmirica, naprotiv, aktivan odnos prema tradiciji traži u njezinom susretanju sa začudnim, jednako u stvaranju komičnog utemeljenog na korištenju etnoglazbe (primjerice u prepoznatljivom linđu, čiji se sadržaj bavi kruzerima i drugim (ne)daćama dubrovačkog turizma) i dekonstrukciji jezika u zvukovnim istraživanjima pomognutima interpretativnom vrsnoćom Marka Samardžije. Rezultat tog i takvog prožimanja je predstava mnogobrojnih značenjskih obrisa, koji se ne iscrpljuju samo u jednom shvaćanju nego ih je moguće promišljati na više razina i upisivati im različita tumačenja.
  
  Gluma Željka Vukmirice, a pogotovo bogatstvo scenskog govora i interpretativnih mogućnosti iskazanih uglavnom glasom, čine ovu predstavu – uz vrlo važan element glazbe kao njezin temeljni motiv, iznimno dinamičnom. Ta se dinamičnost ne postiže pokretom (kojeg gotovo da i nema) nego glazbom i glasom, u usklađenom odnosu dvojice interpreta na sceni – Željka Vukmirice i Marka Samardžije, čiji je scenski integritet obojen širokim spektrom izvođačkih mogućnosti. Stoga je predstava posvećena istraživanju glazbe i zvuka, koncentrirajući svoje najbolje trenutke u konstrukciji i dekonstrukciji odnosa baštine i identiteta, jezika i značenja, što se uokviruje lucidnom gradnjom komike, i to prvenstveno utemeljene na značenjima, ali i komunikaciji baštine s trenutkom njezina promišljanja.
  
  Zaključno, Gusle moje električne predstava su mnogobrojnih silnica okupljenih u vrsnoj glumi Željka Vukmirice, čija je struktura često raspršena i namjerno konfuzna, čime se u potpunosti ostvaruje identifikacija predstave kao snoviđenja, često duhovitih nadahnuća.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 21. svibnja 2016.
  
  Željko Vukmirica
  Gusle moje električne
  redatelj Borna Armanini
  premijera 26. veljače 2016.
  autorska glazba Valent Samardžija, dramaturgija Morana Foretić, majstor rasvjete Georges Toutounji, fotografija Anto Magzan
  izvodi: Željko Vukmirica
  glazbenik: Valent Samardžija (električna šargija, električna gitara)

Piše: