Slaži mi, slagat ću ti
Hrvatsko narodno kazalište Split: Éric-Emmanuel Schmitt, Mali bračni zločini, red. Trpimir Jurkić
-
Još jedna ovosezonska premijera splitskog HNK-a posvećena je obitelji, obiteljskim zgodama i nezgodama. Perom francuskog pisca i dramatičara Éric-Emmanuela Schmitta stvoren je mladi bračni par koji se nalazi pred nesvakidašnjim problemom: gubitkom pamćenja jednog od supružnika. Dramu Mali bračni zločini Schmitt je napisao 2003. godine, a ovo je njezino prvo izvođenje u Hrvatskoj. Francuski dramatičar je hrvatskoj publici otprije poznat po svom velikom hitu Enigmatske varijacije i Libertinac, koji su također izvedeni u splitskom HNK-u. Ovaj put uprizorenjem Schmittove drame pozabavio se ravnatelj splitske drame Trpimir Jurkić, i tu svoju igru oživljavanja teksta pretvorio u uspješnu igru na pozornici, koja, unatoč činjenici da se temelji isključivo na dijalogu između supružnika, nije zamorna.
S obzirom na to da su Mali bračni zločini duodrama, veliki je zadatak pao na mlade glumce Andreu Mladinić i Miju Jurišića, a oni su ga sasvim solidno odradili – mjestimično kreirajući prenaglašenu artificijelnost u dijalozima, ali u cjelini poprilično zaigrano, vrckasto, snalažljivo i žustro. Mali bračni zločini nisu drama karaktera nego drama situacije, pa tekst ne cilja na dubinu likova nego na peripetije na sceni, zbog čega je dodatni plus glumcima i redatelju što su iz tih peripetija uspjeli izvući i prikazati slojevitost emocija likova koji nakon petnaest godina braka trebaju mnogo toga propitati. U tom propitivanju služe se jednim od temeljnih instrumenata kojim se poigrava kazalište u svojoj suštini, a kroz neke predstave posebice – istinom.
Istina ili njezino zamagljivanje, stvarnost ili dobro kreirana laž, gluma u glumi i naposljetku pitanje – kome uopće vjerovati, nameću se tijekom gledanja predstave. Gilles je doživio nesreću pri kojoj je zadobio snažan udarac u glavu i nakon nekoliko dana provedenih u bolnici vraća se kući, koje se ne sjeća, sa svojom ženom, koje se također ne sjeća. Gillesova amnezija ostavlja Lisi mogućnost da odabere kako će se prema novonastaloj situaciji postaviti. Ona – nježna, prelijepa i strpljiva žena uvodi svog sada potpuno izgubljenog i nesigurnog supruga, gotovo neznanca, u svijet koji mu istovremeno i pripada i potpuno mu je otuđen, prepričavajući mu detalje iz njihovog zajedničkog života, o njegovim osobinama, stavovima, ponašanjima, o njihovoj ljubavi i odnosu. No, u tome postoji doza misterije jer se paralelno u Gillesovim mislima i u mislima publike počinje nametati pitanje: priča li mu Lisa istinu o njihovom bračnom životu prije nesreće ili se koristiti lažima kako bi za sebe kreirala novu istinu, sebi prilagođenu realnost u kojoj će se dobro snalaziti, bolje nego u prethodnim godinama bračnog života? Tko će nam razjasniti što je Lisa odabrala ako se Gilles nikada ne sjeti svog života prije nesreće, povjerujemo li mu da ga je uistinu zaboravio? I naposljetku, kako je uopće došlo do Gillesove nesreće?
Odvijanjem predstava dobiva pomalo trilerski ton u kojem gledatelja čeka otkriće konačnog pobjednika – hoće li to biti Gilles, Lisa, brak, ljubav ili – zločin? Zanimljivo je da je redatelj zamislio i uključio sve klasične elemente predstave kao suučesnike u misteriju – ništa, od glazbe, svjetla do scenografije u kojoj su ukomponirani elementi koji daju odgovore na gore postavljena pitanja, ne može se ne nazvati tragom, zbog čega predstava ostavlja dojam zaokružene i potpune cjeline. Ovu zabavnu misterij-dramu najviše će voljeti ljubitelji laganih krimića kojima ne smeta što i krimić teško opstaje ako nije začinjen ponekom dubokom raspravom o ljubavi i o tome kako održati na životu i ljubav i brak, a da pritom nitko ne umre.
© Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 12. svibnja 2016.
Éric-Emmanuel Schmitt
Mali bračni zločini
redatelj Trpimir Jurkić
premijera 1. travnja 2016.
scenografija Vesna Režić, kostimografija Ana Marin, jezična savjetnica Jagoda Granić, oblikovatelj svjetla Miroslav Mamić, oblikovatelj tona Tomislav Luetić
izvode: Andrea Mladinić (Lisa), Mijo Jurišić (Gilles)
Piše:
Dujmović