Od Zagreba do Erevana

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 59/60, god. XVII, Hrvatski centar ITI, 2014.

• Ono što se već na prvi pogled primjećuje za broj 59/60 časopisa Kazalište jest njegova obimnost. Na oko 260 stranica, časopis donosi preglede brojnih aktualnosti kazališnog trenutka (broj je zaključen zadnjim danom 2014.), kritike, prikaze knjiga, dva dramska teksta, dok mu je temat posvećen, kako u uvodniku ističu Suzana Marjanić i Višnja Rogošić, „živoj slici u teoriji i praksi“. Dakako, takvo određenje prvenstveno aludira na tematiziranje filma i njegovih različitih pojavnih oblika, no u sedam eseja koji čine tu rubriku, žive slike se obrađuju u različitim aspektima i planovima, primjerice skulpture odnosno žive skulpture (esej Suzane Majnarić naslovljen Živa slika, skulptura: ležanje kao živa mrtvost ili mrtva živost – oksimoron slike i skulpture), od one ulične (poznata sfinga s zagrebačkog glavnog trga) do praksi skulpturalnog oblikovanja performansa. Ilustrativan je i esej Ive Gruić o primjeni živih slika i pokreta u različitim strujama dramske pedagogije, dok se filmom u užem smislu i primjenom živih slika na filmu bavi esej Janice Tomić, naslovljen Živa slika – film.
  
  Kao i u ostalim brojevima, Kazalište otvaraju opsežne kritike, ovaj put četiriju predstava, od kojih su čak dvije autorski projekti Olivera Frljića (Jazavac u Kerempuhu i Aleksandra Zec). U rubrici Aktualnosti, koja svojom usmjerenošću na trenutak u kojem se oblikuje određeni broj časopisa koincidira s kritikom, jer želi biti osvrtanje na trenutno s perspektivom mogućih čitanja i nakon silaska predstava s repertoara odnosno završetka festivala, donosi komentar promjena na čelu riječkog i zagrebačkog nacionalnog kazališta (dolazak Olivera Frlijća i Dubravke Vrgoč na mjesta intendanta), a posebno je zanimljiv prikaz dramskog repertoara Dubrovačkih ljetnih igara 2013. i 1014. godine, koji je sastavila njihova vrsna poznavateljica i ugledna teatrologinja Mira Muhoberac. Na aktualnosti se naslanja i osvrt na Festival svjetskog kazališta 2014., u kojem autorica Katarina Kolega daje pregled gostujućih predstava, uočavajući njihovu snažnu obilježenost poetikama redatelja i autorskom vizijom kazališta. Matko Botić u svom pregledu kazališne ponude armenskog glavnog grada Erevana sastavlja svojevrsni putopis, i to u nepoznat, i zbog toga još intrigantniji prostor kazališnog djelovanja.
  
  U završnom dijelu časopis donosi dva prevedena dramska teksta. Prvi je Noćne ptice suvremenog španjolskog dramatičara Juana Mayorga u prijevodu Katarine Kolege, obilježen portretiranjem novih tendencija u španjolskoj dramskoj literaturi i izvođačkoj praksi, posebno u kazališnom svijetu glavnog grada Madrida. Drugi je prijevod drame Majka Stanislava Ignacyja Witkiewicza, uz popratni esej prevoditelja Dalibora Blažine. Tu je i uobičajeni pregled (u vrijeme objavljivanja časopisa) recentne dramske i teorijske literature.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2016.

Piše: