Trajnije od vremena nastanka
Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 63/64, god. XVIII, Hrvatski centar ITI, 2015.
-
Časopis Kazalište Hrvatskog centra ITI, u broju 63/64, zaključenom na samom kraju 2015., donosi pregled kazališne prakse, kroz kritike i prikaze recentne literature, uz centralni blok tekstova o performansu i etno-glazbi u toj umjetničkoj praksi, potaknut dvanaestim festivalom Sedam dana stvaranja, održanim u Pazinu u kolovozu 2015. Kazalište donosi i novi dramski tekst agilnog Ivana Vidića, naslovljen Noćni život.
Odjeljak kritike u prvom dijelu časopisa, donosi pet dužih kritika, zapravo eseja o predstavama i njihovim emanacijama u kazališne prakse, pokušavajući tako, kao u dosluhu autora kritika, biti ne samo skup osvrta na predstave, nego i skupina radova koji žele više od toga, biti mapa novih i zanimljivih radova domaćih kazališta (uz Moving Music Theatre iz Bitole kao predstavnika regionalnih praksi), a istovremeno pregnantnih za jednovremena antologijska iščitavanja. #radninaslovantigona redateljice Renate Carole Gatice i Zagrebačkog kazališta mladih, Dnevnik jednog luđaka Moving Music Theatra iz Bitole i kazališta Ulysses, 260 dana Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku redatelja Dražena Ferenčine (uz prigodni i zanimljiv razgovor s Anom Prolić, autoricom adaptacije romana Marijana Gubine, prema kojem je nastala ta predstava), Gavellin Kolovoz u okrugu Osage Tracya Lettsa u režiji Slađane Kilibarde te Jučer sam se sjetio plave Dramskog studija slijepih i slabovidnih Novi život, sve kritike ne funkcioniraju samo kao jedinstveni i zaokruženi osvrti, koji počinju i završavaju komentiranjem svojeg predloška, nego (što je pokazano i samom dužinom kritika / eseja) su i izraz želje za stvaranjem kataloga novog i vrijednog bilježenja u promatranom razdoblju hrvatske kazališne prakse, čime se časopis Kazalište potvrđuje kao periodička publikacija trajnog teatrološkog značenja u smislu budućih proučavanja tendencija u specifičnom razdoblju. Kritike s dodanom vrijednošću, koje ne žele biti samo prolazni komentar i dati sud svog autora o djelu nego žele biti zapisi o kazališnom trenutku i silnicama koje su taj trenutak oblikovale, odlika su kritičke rubrike časopisa Kazalište.
Kompleks Ristić u kontekstu Kompleksa Frljić, kojim se bavi poseban dio časopisa, potvrđujući tako (ako je to još uopće potrebno) tog redatelja kao jednog od najintrigantnijih (u pozitivnom ili negativnom kontekstu, ovisno o neminovnom vrijednosnom sudu u njegovoj poetici) promatra predstavu Kompleks Ristić, kojom Oliver Frljić istražuje lik i djelo Ljubiše Ristića. Usto, Kompleks Frljić u ovom broju časopisa Kazalište čini i predstava Balkan Macht Frei Residenztheatra iz Münchena, čiji je prikaz naslovljen Slike identiteta: između konstrukcije i dekonstrukcije. Opsežan razgovor s Bobom Jelčićem, samo djelomično potaknut njegovom predstavom Na kraju tjedna u HNK-u u Zagrebu, rezultat je želje za prikazom njegove specifične estetike, koja se u ovom razgovoru, pod vodstvom Višnje Rogošić, ponajviše kreće u Jelčićevom promišljanju jezika.
Temat, kao središnji dio časopisa, u potpunosti je potaknut istarskim festivalom Sedam dana stvaranja i inovativnim pristupima performansu kroz psihologiju i njezina stapanja u performersku matricu multimedijalnog umjetnika Davida Belasa, čime se stvara i svojevrsni portret tog performera. Etno-glazba i njezin odraz u umjetnosti, prvenstveno onoj performerskoj, ali i drugim scenskim rodovima i vrstama, potaknuta također istarskim etno zvukom proučavanim u kontekstu festivala Sedam dana stvaranja, zatvara blok ovog broja časopisa Kazalište, tvoreći tako koherentnu cjelinu posvećenu temi inovativnog performansa, ili šire, novih scenskih praksi.
U konačnici, časopis Kazalište i u ovom se broju pokazuje prvenstveno kao vrijedno teatrološko štivo, dokument svog kazališnog trenutka i vremena, čije se čitanje ne iscrpljuje u trenutku neposredno nakon tiskanja, nego ostaje trajnije od vremena nastanka.
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 16. travnja 2016.
Piše:

Žganec-Brajša