Smijeh i nevelike aspiracije

7. Tjedan smijeha Kerekesh teatra, Varaždin, 4. – 13. ožujka 2016.: Kerekesh Teatar, Varaždin, i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Jean-Baptiste Poquelin Molière / Vladimir Gerić / Ljubomir Kerekeš, Očeš nečeš, doktor, red. Ljubomir Kerekeš

  • Kerekesh Teatar, Varaždin, i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Očeš nečeš, doktor, red. Ljubomir Kerekeš

    Tjedan smijeha Kerekesh teatra, koji to kazalište organizira, u suradnji s varaždinskim HNK-om, donosi u desetak dana mnoga gostovanja komedija različitih kazališta u Varaždinu i drugim gradovima Varaždinske županije. Između njih, okosnicu festivala čine predstave upravo Kerekesh teatra, uglavnom komedije s predznakom pučkog kazališta, većina kojih su vrlo popularne te ostvaruju velik broj izvedbi i dugotrajnost na repertoaru. Nastavak stvaranja takvih djela, po kojima je Kerekesh teatar i njegovi najpoznatiji članovi Ljubomir i Jan Kerekeš, postao prepoznatljiv nova je premijera tog kazališta, nastala u koprodukciji s HNK-om u Varaždinu, premijerno izvedena 12. ožujka. Očeš nečeš, doktor predstava je nastala prema poznatoj Molierovoj farsi Le Médecin malgré lui, a prema također poznatoj i izvođenoj kajkavizaciji Vladimira Gerića, koju je adaptirao i režirao Ljubomir Kerekeš. Tematiziranje mladog drvosječe koji zbog ženine dosjetke postaje velikim liječnikom, čiji je zadatak izliječiti bogatašku kći od navodne nijemosti, uzrokovane protivljenju očevim planovima za njezinu udaju, okosnica su zapleta i farsičnosti ove komedije.

    Najistaknutija značajka Kerekeševe adaptacije je transponiranje Gerićevom kajkavizacijom već lokaliziranog teksta u prostor američkog Divljeg Zapada, čime je postignut prvotni efekt začudnosti i s njom povezane komike u likovima glumaca odjevenih u kaubojske i indijanske kostime, a koji govore kajkavskim i kreću se, u kontekstu replika koje izgovaraju, u ocrtavanju tipova, mogli bismo reći i stereotipa, kajkavskog govornog područja. Tako, u slogu komedije zabune, koja se odvija u priči o liječniku koji to zapravo nije nego se u toj poziciji našao slučajno, ova Kerekeševa interpretacija dobiva začudnost i nesporazume i u sloju svoga jezika, jer se komunikacija, osim kajkavski, odvija i na potpuno izmišljenom, vulgarno smiješnom jeziku navodnih Indijanaca. Iako bi se mogao činiti nekonvencionalnim i drugačijim čitanjem komedije čiju bismo inscenaciju očekivali u nekom kajkavskom ruralnom krajoliku, takav pristup zapravo ne nalazi razlog i opravdanje za postupak izmještanja u prostor koji s tim okruženjem nema očite poveznice.
    Kerekesh Teatar, Varaždin, i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Očeš nečeš, doktor, red. Ljubomir Kerekeš
    No, iako se scenografijom (koju čini tek nekoliko oslikanih zastora, imitacija indijanskog šatora i nužni rekviziti poput panja za sječu drva, što i ovu predstavu smještava u red dosadašnjih ostvarenja Kerekesh teatra koja jednostavnim produkcijskim uvjetima omogućavaju česta gostovanja, i u nekazališnim prostorima) te kostimima sugerira krajolik Divljeg Zapada, kontekstualizacija dramske radnje i svih ostalih scenskih znakova u taj prostor nije provedena. Rezultat je ostvarena zbrka i nerazumijevanje na više razina, koje ujedno i uvelike stvaraju komično u Očeš nečeš, doktoru. U maniri i slogu pučkog kazališta, u kojem se Kerekesh teatar uglavnom i kreće u svojim dosadašnjim ostvarenjima, ova predstava funkcionira kao nastavak i očekivan odabir za stvaranje trenda i prepoznatljivosti. Pučko kazalište te njegova farsičnost i komika svakodnevice u kojoj se Kerekesh teatar najbolje snalazi i ovdje je dobilo potpun prostor za afirmaciju svojih jednostavnih, svakodnevnih dosjetki i komentiranja aktualnosti, neobičnih zapleta i raspleta, vulgarnosti i svakodnevnosti izraza u kojem ne teži izdvojiti kazališni leksik od onog koji se može čuti na ulici i trgovima, koji su, u konačnici, i okruženje iz kojega izvire izraz i po čijoj je mjeri kreirana poetika i estetika takvog kazališta. No, Kerekeševa vizija sloga pučkog kazališta, kako je ostvarena u ovoj predstavi, iako čuva njegove temeljne odrednice i kreće se u osnovnim okvirima, donekle vodi i trivijalizaciji, na razini dosjetke i obilate uporabe karikature i društvene satire, što uz potrebu za aktualizacijom i uvođenje svih opisanih scenskih znakova, koji se kreću od kauboja i Indijanaca do jezičnih i inih nesporazuma s Mađarima i Slovencima, rezultira zbrkom u kojoj glumci pozornost publike odvlače uglavnom dosjetkama i gegovima.

    Glumačka ostvarenja osmeročlanog ansambla predstave, očekivano, kreću se u registrima karikature i individualnih komičarskih trenutaka te jednostavnih ansambl-scena u kojima se ostvaruje nužan kontakt za stvaranje neke situacije ili nastavka dramske radnje, a koje u konačnici ne služe drugome nego ambijentiranju komike. Dobrim dijelom, preglumljivanje i svakovrsno glumačko pretjerivanje izraz su koji karakteriziraju ovu predstavu, što funkcionira kao razumljiv nastavak njezine interpretacije komičnog. Inače kvalitetan i snažan kajkavski izraz svih glumaca na sceni zasjenjen je i prečesto napučen vulgarizmima ili iritantnim kvazi-indijanskim jezikom, na čijem se suodnosu s kajkavskim također pokušava graditi komično. Taj i takav glumački izraz, uz odnos prema rekvizitima i kostimu kao sredstvima za ostvarenje trenutnog humora ili gega, funkcionira u nezahtjevnim okvirima ove predstave, ali i odaje dojam ispodprosječnosti.
    Kerekesh Teatar, Varaždin, i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Očeš nečeš, doktor, red. Ljubomir Kerekeš
    Zaključno, Očeš nečeš, doktor predstava je funkcionalnih rješenja u slogu pučkog teatra, dopunjenog karikaturom i dosjetkom te sveopćom zbrkom kao izražajnim sredstvima, što je pozicionira kao nastavak dosadašnje prakse Kerekesh teatra u stvaranju predstava nevelikih aspiracija i komediografskog predznaka, za čiju je veliku popularnost kod publike često zaslužnije podilaženje od poštovanja onih kojima je predstava namijenjena.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 12. ožujka 2016.

    Jean-Baptiste Poquelin Molière / Vladimir Gerić / Ljubomir Kerekeš
    Očeš nečeš, doktor
    redatelj Ljubomir Kerekeš
    premijera 12. ožujka 2016.
    prijevod s francuskog na kajkavski Vladimir Gerić, adaptacija, scenografija i dizajn plakata Ljubomir Kerekeš, glazba Davor Bobić, make up Ema Kerekeš, scenski slikar Ivan Duić, design plakata Dina Rain, majstor svjetla Marijan Štrlek, majstor tona Adis Bakal
    izvode: Jan Kerekeš, Hana Hegedušić, Ana Begić, Ljubomir Kerekeš, Draško Zidar, Adam Končić, Mirela Videk, Zoran Pribičević

Piše:

Leon
Žganec-Brajša