Kako prevariti prevaranta

Kazalište Knap, Zagreb: Nino Škrabe, Malo morgen, red. Georgij Paro

• 
  
  Iako se civilizacija diči svojim neospornim napretkom na svim poljima, a pripadnici upravo te civilizacije svojim su mišljenjem u mnogim segmentima nadmašili svoje pretke, katkad se i najboljima među njima dogodi blamaža i nevjerojatna količina naivnosti kojoj svjedočimo i gledajući predstavu Malo morgen. Jednostavna scena, čije središte zauzima velika slika Opatije i kartaški stol, redatelju Georgiju Paru poslužila je kao prostor na kojemu će prikazati nimalo neuobičajeni trik kojim se navodnom naivcu izbijaju gotovo sav novac koje dotični posjeduje. Stigavši u Opatiju kako bi se nakon respektabilnog niza životnih neuspjeha napokon obogatio i uživao u ostvarenjima svojih najnovijih zamisli, na putu do cilja nađe mu se zgodna recepcionarka (Nancy Abdel Sakhi) koja ga upozna sa sadržajem pansiona Malo morgen, a na njegov izričiti nagovor, i s lokalnim kockarima.
  
  Ubrzo se pokaže kako je uigrani tročlani tim, predvođen Mikijem Udbašem (Žarko Potočnjak), zapravo dugo radio na njegovom vrbovanju, no ne na način kojemu se nadao lukavi pridošlica (Željko Duvnjak) nego na način koji su osmislili lokalni varalice: nakon stečenog povjerenja, pobjeći će s njegovim novcem. Trio je angažirao i nezaposlenog glumca (Mladen Vasary) koji je cjelokupnu situaciju učinio još uvjerljivijom glumeći menadžera izmišljenog nogometnog kluba te sina bogatog privatnog poduzetnika. Halapljivost za novcem još se jednom prikazala razlogom zbog kojeg se zdravorazumske odluke u trenutku zamućuju, a racionalnom pristupu cjelokupnoj situaciji odmaže i prisustvo zgodne i fatalne žene. Naposljetku, očekivano, i angažirani glumac i nes(p)retni kockar ostaju uskraćeni za obećane novce, a uigrani trio bogatiji za više od 200 tisuća eura.
  
  Jednostavni scenski prostor nadomješten je bravuroznim glumačkim izvedbama od kojih se posebice ističe ona Mladena Vasaryja čiji se talent, domišljatost i spremnost na gotovo neosjetne prijelaze iz jedne u drugu ulogu pokazuju jednom od najvećih kvaliteta predstave. Odlične su uloge pružili i ostali članovi glumačkog ansambla koji su ovaj dramski skeč učinili vrijednim gledanja.
  
  Iako se cilja da se predstava, unatoč brojnim referencama na aktualne događaje koji nisu nimalo komični, žanrovski okarakterizira kao komedija, humoristični su elementi nažalost izostali u većem dijelu. Oni stalno prisutni čine se potpuno izlizanima i prizemnima te se svaki domišljatiji dočekuje s izrazitim odobravanjem i nadom u nastavak istih. Ipak, već puno puta iskušani humor, na kojeg su gledatelji ponajviše i naviknuli, u predstavi se ne pokazuje kao pun pogodak nego kao onaj s kojim s ne može pogriješiti (radije u određenim trenucima uspavati gledatelje). Tekst je nastao prema Gogoljevim Kartašima, u određenim segmentima pomalo zastarjelima. Unatoč tome, kockara će biti u svim vremenskim razdobljima pa i u suvremenom društvu, te se stoga očekivao i ponešto suvremeniji i promišljeniji pristup. Generalizacija je nešto što treba izbjegavati, no još se jednom pokazalo kako hrvatska dramska scena ima problema s komedijama, odnosno odmakom od uobičajenih komičnih rješenja.
  
  Malo morgen predstava je čija vrijednost ponajviše leži u glumačkoj postavi, a nešto manje u zanimljivoj i inovativnoj priči. Ipak, iskusni redatelj i pisac nisu ni ovaj dramski tekst učinili negledljivim nego su svojim iskustvom, radom i talentom gledatelje ipak zabavili u stominutnoj predstavi Kazališta Knap.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 13. siječnja 2016.

Piše: