Svi u kupe
Hrvatsko narodno kazalište Split: Elvis Bošnjak, Kašeta brokava, red. Nenni Delmestre
-
Jedan u kupe, drugi u špade, par njih u dinare, a poneki i u baštone – pa tako cijelo vrijeme i u krug. Tako bi se mogla opisati situacija na sceni splitskog HNK-a nekoliko minuta nakon početka izvedbe Kašete brokava, nove drame Elvisa Bošnjaka u režiji Nenni Delmestre. Na sceni su članovi obitelji koji tobože provode vrijeme zajedno, ali su svi zaokupljeni vlastitim mislima i zanimacijama, svi igraju u svoje karte, sve do trenutka kada im glava obitelji, dalmatinski kralj Lear Rodoljub, ne objavi da umire od opake bolesti i objasni kako je namjerio podijeliti nasljedstvo.
Nakon tog trenutka, svi počinju igrati u kupe – jer treba razmisliti kako razmjestiti krov da podjela kuće bude pravedno izvršena. Kašeta brokava dalmatinska je interpretacija Shakespeareove drame o Kralju Learu koji ljubav svojih kćeri testira kroz nasljedstvo, prilagođena splitskom podneblju i ljubavima, guštima i bolima od kojih je ono satkano. Kralj Lear u Bošnjakovoj je verziji Rodoljub, poznatiji kao Pape (Trpimir Jurkić), koji nasljedstvo dijeli dvjema kćerima sa muževima i djecom, te sinu kojeg je davno udario autobus pa ga se, vrlo diskutabilno, tretira kao da baš i nije sav svoj. Svaki grad ima svog osobenjaka, pa je tako i ovaj fiktivni Split fiktivnoj obitelji dodijelio jednog – skitnicu Tomu, kojeg tumači odlični Goran Marković, a koji je Rodoljubov alter-ego i njegov suučesnik u uživanju u zadnjim trenucima života, što obitelji na mahove posebno smeta.
Smještena u Split Kašeta brokava svojevrsna je oda gradu i malim ljudima koji ga čine. Srž sukoba čini već poznati šekspirijanski zaplet u kojem otac želi od svoje već odrasle djece da mu dokazuju ljubav u zamjenu za nasljedstvo, iako on njima nije pokazivao ljubav niti se za njih brinuo veliku većinu njihovih života. Dok kćerima lakše polazi za rukom prizvati lijepe uspomene iz djetinjstva, a one ružne pomesti pod tepih, jedini Rodoljubov sin mnogo je izravniji i sasipa ocu u lice sve ružno po čemu ga se sjeća, zbog čega će ga otac razbaštini. Sin odmetnik privremeno napušta scenu, a među kćerima i unucima nastavlja se pretežno komična borba u kojoj se pred umirućim ocem nasljedstvo dijeli do zadnje sitnice.
Kašeta brokava ne propituje samo pitanje podijele u obitelji do koje dolazi podjelom imovine, niti pitanja oprosta i iskupljenja i pitanje kako bolest mijenja pogođenog i sve oko njega, nego se njome propituju i životne filozofije. S jedne strane filozofije života u obitelji i žrtvovanja za istu, a s druge, kroz likove bonvivana Tome i Rodoljuba, života kojem je dolce fare niente nit vodilja.
Pritom se predstava uvelike okreće i glazbi pa publika ima priliku uživati u interpretacijama nekih svjetski poznatih hitova koje je pripremio Željko Brodarić Jappa, a na sceni su ih izveli pripadnici mlađeg dijela glumačkog ansambla koji utjelovljuju Rodoljubove unuke (Pere Eranović, Sara Ivelić, Bojan Brajčić i Petra Kovačić Pavlina). Premda se glazbom, pogotovo na početku, kreira ležerna atmosfera koju kasnije postavljeno pitanje podjele imovine i bolesti razbija, ona na momente uzima previše prostora te kreira scensku situaciju koja vapi za ubrzanjem. Taj režijski propust manifestiran kroz nekoliko tromih minuta lakše se oprašta jednom kad se to ubrzanje uistinu i dogodi, kad gledatelj ima priliku uživati u uzavreloj atmosferi koju onaj oko koga je uzavrelo gotovo ravnodušno promatra, sa cigarom u ruci, zbijajući šale sa svojim Tomom, dok se njegove kćeri svađaju oko brige za njega, a ostali oko podijele imovine.
Snježana Sinovčić Šiškov u ulozi kćeri Marije zauzima racionalniji i nemilosrdniji stav, dok Nives Ivanković utjelovljujući drugu kćer Jelenu doslovno puca po šavovima pod navalom misli o očevoj bolesti te na svaki sestrin komentar, što rezultira provalom smijeha u publici. Odlična izvedba već uhodanog starijeg dijela ansambla nadomješta i neke nedostatke koje nam donosi ovaj njegov mlađi i neiskusniji dio, a posebno se glumom i ulogama ističu već spomenuti, te Trpimir Jurkić u ulozi Rodoljuba.
Jaka karika predstave je definitivno i scenografija koju je pažljivo osmislila Lina Vengoechea. Pozornica u prvom činu više odiše realističnim štihom koji se u pojedinim segmentima prelijeva u magijski realizam, dok u drugom činu iza sebe potpuno ostavlja realistično i predaje se magijskoj i magličastoj atmosferi, koja predstavlja čistilište, prostor između pakla i raja koji se u režiji Nenni Delmestre čak može i smjestiti na mapi Dalmacije, a koji predstavlja točku pomirenja, iz koje će svi – i likovi i glumci i publika – mirno krenuti svojim putem, koji god on bio.
Kašeta brokava svidjet će se posebno onima koji traže laganu zabavu, jer problem koji tematizira i koji je postavljen kao potencijalno težak ipak pretežno komično razrađuje te utopijski raspliće.
© Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 28. prosinca 2015.
Elvis Bošnjak
Kašeta brokava
redateljica Nenni Delmestre
premijera 27. studenoga 2015.
scenografkinja Lina Vengoechea, kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, scenska glazba Željko Brodarić Jappa, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, oblikovatelj zvuka Damir Punda, izrada scenografskih elemenata Ozren Bakotić, maskerka Dolores Žanko
izvode: Trpimir Jurkić (Rodoljub (Pape)), Goran Marković (Toma, Rodoljubov prijatelj), Snježana Sinovčić Šiškov (Marija, Rodoljubova starija kći), Filip Radoš (njezin muž Jakov), Bojan Brajčić (Marin, njihov sin), Sara Ivelić (Sara, njihova kći), Nives Ivanković (Jelena, Rodoljubova mlađa kći), Nenad Srdelić (Vinko, njezin muž), Petra Kovačić Pavlina (Ivana, njihova kći), Pere Eranović (Hrvoje, njihov sin), Marjan Nejašmić Banić (Petar, Rodoljubov sin)
Piše:

Dujmović