Priče o čovječnosti

Umjetnička akademija Split i Hrvatsko narodno kazalište Split – Scena mladih: Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara, autorski projekt Pere Eranovića

• 
  
  Zapisi Siniše Glavaševića iz ratnog Vukovara, posthumno sakupljeni i objavljeni pod nazivom Priče iz Vukovara, poslužili su mladom splitskom glumcu Peri Eranoviću kao materijal za istoimenu diplomsku predstavu, premijerno prikazanu 14. studenoga na Sceni 55 splitskoga HNK-a. Predstava je osmišljena i ostvarena kao monodrama – glumac je na pozornici sam, a njegovi najveći rekviziti su riječi i pokreti kojima nemilosrdno lomi četvrti zid te se probija do publike i ruši granice koje postoje između prikazivanog i sadašnjosti. Granice su to koje su ionako labave kada je tema sve ono što nas čini čovjekom ili udaljuje od tog pojma, kada je tema rat i sjećanje na teško razdoblje koje je i danas utkano u našu svakodnevicu. I to ne samo hrvatsku svakodnevicu, i ne samo sjećanje.
  
  Premijera je izvedena u vrijeme koje je dosad u hrvatskoj svijesti povezivano s razdobljem strašnih događaja u Vukovaru, ali nažalost od ove godine tih ćemo se dana prisjećati i još jednog potresnog događaja – terorističkog napada u Parizu. Pere Eranović premijerno je izveo predstavu o Vukovaru i zločinima u Vukovaru dan nakon napada na Pariz, i bio je pravi trenutak za takvu predstavu, jer puno više od predstave o retu i puno više od zapisa o ratu, Glavaševićevi zapisi i Eranovićeva izvedba oda su nadi i ljubavi, i onome čovječnome u čovjeku, većem od boli, mržnje i straha, koje tek za ratnih i nemirnih dana može uistinu izaći na vidjelo. Riječi su to jednog borca, riječi svjetla, koje Glavašević piše u mračnom podrumu, a Eranović izvodi na tamnoj, ogoljenoj i siromašnoj pozornici.
  
  Velik je to zalogaj za mladog glumca, upustiti se u režiranje i izvedbu teksta koji je, daleko od dramskoga – pjesnička kontemplacija jedne velike duše i bistra uma – oslanjati se pritom na samog sebe i na komunikaciju sa publikom, a pritom ne upasti u zamku jednoličnosti i uspjeti stvoriti dramsku napetost. Na tome treba čestitati Peri Eranoviću, jer unatoč tome što je tek na počecima svoje glumačke karijere i što u njegovoj izvedbi svakako ima prostora za poboljšanja, uspio je izvesti i režirati predstavu na način da zadrži dinamičnost, visok emocionalni naboj te pozornost i angažiranost gledatelja. Tome je uvelike pridonijela i uložena energija koja pršti iz svake sekunde njegove izvedbe.
  
  Pozornica je osmišljena kao ratno skrovište, podrum, u kojem Pere Eranović utjelovljujući Sinišu Glavaševića naizmjence izvještava o ratu i priča priče o djetinjstvu, o ljubavi, o igri, o vremenu i životu, skačući pritom iz uloge u ulogu, trudeći se da takvom fragmentacijom sebe pridonese na dinamičnosti onoga što govori i prikazuje. Između priča i ratnih izvještavanja, kao intermezzo uvukle su se pjesme koje je Erenović sam skladao i koje izvodi na gitari. Onome tko se nije ranije susreo sa Glavaševićevim zapisima, a i onome tko jest, sigurno će ostati urezane u sjećanje barem neke njegove misli i pogledi na svijet, kojima se lako prepustiti sve dok se na pozornici ne uključi rotacijsko svjetlo označavaući time da je vrijeme za izvještavanje o stanju u Vukovaru. Brza promjena ritma vraća nas iz priča u kojima se rat još možda i može doimati kao apstrakcija, u Glavaševićevu realnost u kojoj je jasno da je taj isti rat itekako prisutan i da se onaj čije priče tako pozorno slušamo dok nam pričaju o čovječnosti, važnosti djetinjstva, suštini života, iskrenosti zagrljaja, nezamjenjivosti obitelji i ponekih gradskih klupa i izloga, da se taj isti bori s malo vremena i velikom udaljenosti da se njegove riječi čuju i da se Vukovaru pomogne.
  
  Ritam predstave tako se mijenja ne samo od priče do priče koju nam Erenović prenosi, ne samo od komešanja u publici kada se od njih traži da sudjeluju, nego najviše u trenutku kada dođe vrijeme za izvještavanje, i kada se pričanje koje još uvijek svojim tonom i ritmom ostavlja prostor za smirenost prelije u frenetično ratno izvještavanje, u strah i žurbu u kojoj riječ prestiže riječ kako bi se što više reklo, jer puno je toga za reći, vremena malo, a još manje onih koji čuju. Antiratna poruka ovog djela, opomena koja izbija iz Glavaševićevih riječi i Eranovićeve izvedbe, ne ostavlja nikoga nedirnutim i potiče na razmišljanje, a pridoda li se tome i umjetnička vrijednost te energija uložena u njezinu izvedbu, postoji više nego dovoljno razloga da se predstava pogleda.
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 21. prosinca 2015.
  
  Siniša Glavašević
  Priče iz Vukovara
  autorski projekt Pere Eranovića, mentor Milan Štrljić
  premijera 14. studenoga 2015.
  izvodi: Pere Eranović

Piše: