Transformacija fatalne žene

Gradsko dramsko kazalište Gavella: Ante Kovačić / Dario Harjaček, U registraturi, red. Dario Harjaček

• 
  
  Dario Harjaček odlučio je napraviti prvu scensku adaptaciju velikog hrvatskog realističkog romana s kraja devetnaestog stoljeća U registraturi u vlastitoj dramatizaciji (uz dramaturginju Ivanu Sajko), našavši u mračnoj slici Hrvatske tog vremena sličnosti s osnovnim problemima naše suvremenosti. On drži da temeljne suprotnosti niti danas nisu toliko u ideološkoj podvojenosti koliko u nepromjenjivim napetostima između grada i sela, građanskog društva koje bi trebalo stremiti slobodi pojedinca i plemenskog društva kojeg podupire crkva, težeći nametnuti svoje norme kao općevažeće.
  
  Zato se prvi dio predstave odvija u gradu, a drugi na selu. Slika niti jedne od tih sredina nije pozitivna, jer Harjaček naglašava hijerarhijske odnose koji su u nekim detaljima drugačiji, ali zapravo jednako funkcioniraju u obje sredine. Pritom zadržava glavne elemente Kovačićeve fabule, ali iako predstava traje više od dva i pol sata nema dovoljno prostora za detaljniji prikaz situacija koje su do njih dovele. Doduše to je neizbježno kod scenskih adaptacija romana, posebice onih obimnijih, tako da treba vidjeti koji su segmenti proze posebno zainteresirali autora predstave. Harjaček je pritom malo precijenio poznavanje fabule romana ili svojedobno popularne TV-serije koja je imala prostora pa je detaljno ekranizirana. A bez dobrog poznavanja radnje romana, nisu potpuno shvatljivi svi postupci protagonista predstave.
  
  Redatelj je to nastojao riješiti efektnim redateljskim postupcima, oslonjenima dijelom i na dojmljivu scenografiju Vesne Režić koja većim dijelom prvog čina u dnu pozornice oblikuje dio sale u nekadašnjoj građanskoj palači u kojoj se kreće precizno koreografirano (Ana Kreitmeyer) mnoštvo, odjeveno u vizualno atraktivnu odjeću koja na suvremen način reinterpretira neke elemente odijevanja Kovačićevog doba (kostimografkinja Marita Ćopo). Bitni odnosi protagonista otkrivaju se u silnim žarom i strastima nabijenim scenama koje odudaraju od prevladavajućeg tona uobičajenog konverziranja u građanskom salonu. Redatelj očito gradi dramsku napetost na jakim kontrastima, pa konvencije građanskog salona ne lome samo proplamsaji žestokih sukoba nego i to što banalne razgovore vode likovi koji neprestano plešu ili se barem gibaju u ritmu techna. U drugom dijelu selo je prikazano tamnim bojama, nema u njemu idile ni pastorale, a minimalnom promjenom rekvizita i svjetla mozaik prizora mijenja mjesto kronološki razbijene radnje – od prostora crkve, trga, unutrašnjosti kuće do prostora mašte ili sna, prelazeći iz pojedinačnih obračuna u sveopću svađu ali i u mračno veselje koje pomalo podsjeća na tamnu repliku velikog uspjeha tog kazališta iz 1970. – Krležinog Kraljeva u režiji Dina Radojevića.
  
  Harjaček u tom kovitlacu raznih likova i sudbina uspješno koristi dvadesetak glumaca vrsna Gavellinog ansambla izdvajajući protagoniste u situacije koje su nabijene dodatnim suprotnostima – između bogatih i siromašnih, hrabrosti i kukavičluka, muškaraca i žena, istine kojoj teži glavni lik Ivica Kičmanović (nemajući snage izdržati na tom putu) i laži kojima si život olakšavaju ostali... Igor Kovač od samog početka tumači Ivicu silnom žestinom, što u početku djeluje efektno i vrlo uvjerljivo, ali kako se niti lik a niti njegovo tumačenje bitnije ne mijenjaju, to ipak postaje pomalo zamorno. S mnogo više nijansi i gradacija, pa tim i znatno uspjelije, Ivana Roščić tumači Lauru koja je kod Harjačeka samo u uvodnim prizorima femme fatale koju Kovačić pretvara u zlokobnu negativku a Harjaček u kompleksnu ženu u svijetu dominantnih muškaraca koje posebno uvjerljivo tumače Sven Medvešek (Ilustrisimus; župnik) i Siniša Ružić (Kumordinar Žorž). Takvi su je od djetinjstva mučili i zlorabili, a ona zlo čini samo kada nema druge obrane u svom nastojanju da ostane potpuno i slobodno ljudsko biće.
  
  Upravo taj promijenjeni odnos prema ženi najuspjeliji je dio Harjačekove aktualizacije Kovačićeva romana, dok ostala osuvremenjivanja i pored vizualne dopadljivosti ostaju na površini, tako da ova inscenacija U registraturi ne uspijeva do kraja realizirati zanimljivo zamišljen koncept, pa ostaje ipak većim dijelom tek ilustracija najvažnijih točaka Kovačićeve fabule, ne uspijevajući doprijeti do gledatelja nekim dubljim značenjem tih scena u današnjem svijetu, pa niti prenijeti potpuni smisao Harjačekovog autorskog projekta.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 29. studenog 2015.
  
  Ante Kovačić / Dario Harjaček
  U registraturi
  redatelj Dario Harjaček
  premijera 27. studenog 2015.
  autor dramatizacije Dario Harjaček, dramaturginja Ivana Sajko, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Marita Ćopo, autor glazbe Frano Đurović, koreografkinja Ana Kreitmeyer, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, suradnica za govor Ivana Buljan Legati, korepetitor Martin Turšić, kiparski radovi Miljenko Sekulić, izrada maski Vesna Režić i Marita Ćopo, oslikavanje kulisa Marta Crnobrnja, autor fotografija Jasenko Rasol, vizualni identitet predstave Vanja Cuculić / Studio Cuculić, inspicijentica Ana Dulčić, šaptačica na probama Andrea Glad
  izvode: Igor Kovač (Ivica Kičmanović), Ivana Roščić (Laura), Siniša Ružić (Kumordinar Žorž), Sven Medvešek (Illustrissimus; župnik), Sven Šestak (Časni član društva poniznosti i ustrpljivosti; Jožica), Nenad Cvetko (Šajkovski; Učitelj), Janko Rakoš (Časni član društva poniznosti i ustrpljivosti; Kanonik), Živko Anočić (Časni član društva poniznosti i ustrpljivosti; Miha), Filip Križan (Časni član društva poniznosti i ustrpljivosti; Periša), Zoran Gogić (Otac; Gavan Medonić), Nikola Baće (Ferkonja; Poluvojnik), Perica Martinović (Sluškinja; Kata), Ksenija Pajić (Svodilja; Marijanka), Nela Kocsis (Gazdarica; Majka), Jelena Miholjević (Smrt; Harmonikašica Manda), Ivana Bolanča (Prva gospođa; Anica), Antonija Stanišić Šperanda (Druga gospođa; Justa), Ivan Grčić (Časni član društva poniznosti i ustrpljivosti; Židov Rajhercer), Ana Kvrgić (Časna članica društva poniznosti i ustrpljivosti; Dora Prlić), Anica Kovačević (Časna članica društva poniznosti i ustrpljivosti; Djevojka iz sela), Branimir Bobinac / Matko Jakovljević (Ivica Kičmanović kao dijete), Martin Turšić (Glazbenik)

Piše: