Javna kuća vlasti
Gradsko kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Feđa Šehović, Kazin, red. Ivica Kunčević
-
Roman Kazin Feđa Šehović prvi put objavljuje 1974. godine, a 2007. s novim naslovom kao Dubrovački bordel – kazin bez cenzure, otvarajući tako svoju Dubrovačku tralalalogiju od šest romana, kompletiranih do 1981. godine (Kazin, Savršeno umorstvo, Veljun, De bello ragusino, Dogon, Knjiga postanka). Svaki je od tih Šehovićevih romana ili dijelova Tralalalogije u godini objavljivanja, pa i kasnije i ne samo u čitateljskim odjecima, uznemiravao dubrovačke puritance, malograđansku javnost ali i one druge i ne tako malobrojne koji su se prepoznavali u njegovom slikanju društvenog i privatnog života hipokrita, lokalnih političara, propalih trgovaca, prostitutki, zabludjelih gospara i njihovih moguće čednih gospođa.
Referendum o zatvaranju dobroposlujuće javne kuće smještene neposredno uz Biskupsku palaču, politički alibiji sumnjivih povoda i lažne čednosti, stranačka interesna koalicija Svenarodna unija pragmatičnih računica i posljedica, borba za glasove tihe većine i bučne manjine, licemjerni koristoljubivi suodnosi dogona i domaćih, navodni imperativi turističkih apetita i lažni svjetonazorski alibiji bez pokrića – neke su od tema komedije kojoj Kunčević, u dugom raznovrsnom slijedu svoga redateljskog bavljenja Gradom, upisuje i mnoge njegove aktualne i današnje zrcalne odraze. Političari kao nositelji moći i njihovi interesni dogovori dugoročnih osobnih računica i zaklinjanja, temeljni su ishodi i povodi Kazina koji tako, uz lažnu skrb o javnom i općem dobru, postaje metaforom i prijetvornih trenutnih nositelja vlasti i njihovih prevrtljivih oponenata – javna politička kuća isprepletenih osobnih biografija, interesa, sudbina i gradskih kronologija.
Vješto dramatizirajući roman, Ivica Kunčević kao i Feđa Šehović, vrsni znalac mentaliteta i podneblja, osjeća Dubrovnik i režira komediju koja i nježno, kritički i duhovito komentira njegovu sudbinu koja ga ne ostavlja ravnodušnim. Kazin je komedija kojoj je moguća kurtizanska povjesnica grada zapravo povod za detektiranje i ismijavanje onog drugog kazina, političkog i moralnog nereda i javnog licemjerja kojem je Dubrovnik tridesetih godina prošlog stoljeća, u ovom slučaju, tek samo jedan od mogućih izbora. Sam pojam Kazin je u Dubrovniku (i onda i sada) čitan i kao javna kuća ali i kao kockarnica i, što je možda u ovom slučaju i najdosluhnije, posvemašnji moralni nered. Koji ipak, jer nije od jučer, ima svoja pravila, sustav i protagoniste. Što god to značilo. U igri alibija svih uključenih u igru s posljedicama koje ostaju motivima mogućih novih ucjena, dogovora, pristajanja i prizivanja viših interesa koji su samo izgovor za osobne koristi, napredovanje ili pak za održanje na vlasti. Javnoj kući vlasti koja svoje protagoniste generira.
U slaganju ove nove dubrovačke kazališne priče svojim prinosima pomogli su stalni Kunčevićevi suradnici: scenograf Ivica Prlender, kostimografkinja Danica Dedijer, skladatelj Neven Frangeš i koreografkinja Zrinka Japunčić. Iz brojnog glumačkog ansambla izdvojiti treba: Mara Martinovića (Ivo), Izmiru Brautović (Badesa), Zijada Gračića (Toni), Hrvoja Sebastijana (Lujo) i Borisa Matića (Mato) i glumačke minijature Mirej Stanić (Ore) i Nine Hladilo (Lukre) kao duo članica udruge Ćudoredne ženske lige. Ovom praizvedbom Kazalište Marna Držića ostvarilo je premijerni ciklus predstava na dubrovačku složenih i uprizorenja romana dubrovačkih autora. Kazin je, čini se, inauguralni znakoviti dobitni preporučujući zalog koji priziva publiku i računa na smijeh. Ali jednako tako, zahvaljujući Šehovićevom romanu i Kunčevićevoj vještoj dramatizaciji, i moguća nova buduća scenska uprizorenja.
© Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 24. studenoga 2015.
Feđa Šehović
Kazin
redatelj Ivica Kunčević
premijera 24. listopada 2015.
scenograf Ivica Prlender, kostimografkinja Danica Dedijer, skladatelj Neven Frangeš, oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović, koreografkinja Zrinka Japunčić
izvode: Maro Martinović (Ivo), Hrvoje Sebastijan (Lujo), Boris Matić (Mato), Zijad Gračić (Toni), Zdeslav Čotić (Lukša), Damjan Simić (Poručnik Stevan), Izmira Brautović (Badesa), Glorija Šoletić (Eržika), Nika Buđelez (Ana), Anđela Bulum (Meri), Srđana Šimunović (Tonkica), Petra Japunčić (Adela), Mirej Stanić (Ore), Nina Hladilo (Lukre), Davor Erceg (Bos), Joško Gverović (Stanko), Ivan Perić (Prvi glasač – Pasko), Bruno Laptalo (Drugi glasač)
Piše:
Mojaš