Na sastanku ili pijanci
Ateatar, Zagreb: Ivan Penović, Sva lica Kim Jong-una, red. Ivan Penović
-
Kazališna organizacija formirana nedavne 2013. godine pod nazivom Ateatar i s jednostavnim opisom da je riječ o „suvremenom kazalištu“ odigrala je svoju prvu premijeru ove sezone na daskama Teatra Aplauz. Riječ je o predlošku kućnog dramaturga organizacije, mladog autora Ivana Penovića koji je ovdje djelovao i kao redatelj, u suradnji s također mladim članom organizacije Brunom Margetićem, pod intrigantnim naslovom Sva lica Kim Jong-una. Kim Jong-un, vrhovni vođa Demokratske Narodne Republike Koreje, u nas je prilično maglovita figura, no relativno oskudne biografske informacije koje je moguće sakupiti o njemu oslikavaju neobičan spoj rigidnog istočnjačkog tradicionalizma i sklonosti zapadnjačkim fenomenima. Motive ograničavanja ljudskih prava, prijetnje nuklearnim ratom i genocidom koji prema zapadnim izvorima karakteriziraju vladavinu Kim Jong-una, autori su iskoristili kako bi oblikovali suvremenu SF-satiru podcrtavajući sveprisutne probleme na društvenoj i političkoj sceni.
Najava jasno određuje ne samo početnu situaciju predstave, nego i njezin sadržaj: „U hladnoj intergalaktičkoj budućnosti sastanče predstavnici prisutnih i priznatih vrsta koje žare i pale intergalaktičkom političkom i vojnom scenom, a s ciljem kritičkog ispitivanja novonastalog i neželjenog incidenta u poznatom Kozmosu – žene.“ Zaista, sastanak traje koliko i predstava, a s početne točke gotovo da se i ne pomiče zbog neprestanih digresija i međusobnog prepucavanja među predstavnicima. Na pozornici je stol okružen stolcima na koje jedan po jedan sjedaju impozantna Lukrecija Tudor i Andrej Kopčok, zatim Matija Čigir, Bernard Tomić, Domagoj Janković i Pavle Vrkljan te im se u drugom dijelu pridružuje i Karlo Mrkša, svi redom u skrpanim futurističkim kostimima s detaljima od šuškave aluminijske folije i teškom šminkom bez pretenzija da se postigne atraktivni i izglancani vizualni efekt, što samo po sebi izaziva prvotni komični efekt.
Dosljedno provedena ideja da se formira atmosfera sastanka muških predstavnika spomenutih intergalaktičkih vrsta (koje su zapravo različite varijante klonova Kim Jong-una) zgodna je i jednostavna, no istovremeno stavlja kompletan fokus na verbalnu ekspresiju. Sam je predložak pak pomalo rasut u niz infantilnih upadica i neodređenih referenci na futurističku realnost koja, naravno, ciljano neodoljivo podsjeća na aktualnu sadašnjost te se time nastoji postići humor. Najsnažnija strana ove predstave u tom je smislu činjenica da glumci vidljivo uživaju u izvedbi, zabavljajući se u relativno fleksibilnim dramaturškim okvirima sadržaja. Glumci su redom studenti viših godina Akademije ili netom diplomirani akademski glumci te je njihova međusobna kemija neupitna, a neopterećenost zarazna, no ponekad se čini da humor pogađa više članove publike koji su s izvođačima osobno povezani negoli publiku u cijelosti. Problematičan je aspekt predstave upravo osjećaj besciljnosti razgovora uz potpuni izostanak događaja na sceni pa, iako su glumci duhoviti i čitava je trashy estetika šarmantna, ipak dolazi do zamora u gotovo sat i pol trajanja predstave.
Premda je vrlo vidljiv pokušaj doticanja politički i društveno angažiranih tema, efekt ostaje na doticanju, nijedan se segment ne razrađuje, a motivi ksenofobije, totalitarizma, banalnosti zla, čak očekivanog feminizma ostaju tek okrznuti bez ikakve opipljive problematizacije, u skladu sa situacijom koja često preteže više prema pijanci no što zadržava prirodu ozbiljne političke konferencije (možda u skladu s navodima o sklonosti alkoholu i slobodnom ponašanju stvarnog Kim Jong-una).
Pojava suvremenog kazališta koje na relativno nepretenciozan i zabavan način pristupa aktualnim pitanjima, živo uživa u vizualnom kiču i spretno iskorištava mladenačku svježinu izvođača neupitno je i više nego pozitivno, a hoće li s iskustvom rasti i ambicioznost projekata i njihova ozbiljnost, pokazat će se u nastavku sezone.
© Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 17. studenoga 2015.
Ivan Penović
Sva lica Kim Jong-una
redatelj Ivan Penović
premijera 5. listopada 2015.
dramaturgija Bruno Margetić, oblikovatelj svjetla Elvis Butković, kostimografija i maska Marija Margetić, plakat Filip Triplat
izvode: Lukrecija Tudor, Domagoj Janković, Matija Čigir, Pavle Vrkljan, Karlo Mrkša, Andrej Kopčok, Bernard Tomić
Piše:

Fazekaš