Snaga boli

Zagrebačko kazalište mladih: Ernst Toller, Hinkemann, red. Ivan Vuk Torbica

• 
  
  Rat se ne može i ne smije zaboraviti – on je oko nas kada ga i ne vidimo, on je u nama i kada ga ne priznajemo. Život je rat, a čovjek je žedan krvi. Svi ratovi su različiti, ali sve post-ratne generacije pokreću iste traume rata. Iz rata se ne miče – on je živo tkivo koje se koristi za konstrukciju stvarnosti, političkih stavova i ideja, umjetnosti. Hinkemann je pripadnik post-ratne generacije. Koje – nije ni bitno. Svake. On oživljava prema potrebi. Ratni povratnik za kojega rat nikada nije završio. Vratio se sa bojišta kastriran granatom koja ga je pogodila, nesposoban nastaviti život ne samo kao muškarac, nego i kao čovjek. Vratio se svakodnevnoj borbi sa ženom, prijateljima, ratnim drugovima, društvom i sustavom – vratio se nastaviti svoj rat tamo gdje su granate tihe, a rane ne krvare. Njegov bijes i nesavladiva opsesija tom ranom koja mu je obilježila život eksplodiraju i razlijevaju se scenom, njegova bol temeljni je dramski pokretač.
  
  Rakan Rushaidat svom snagom svoje glumačke ekspresije utjelovio je naslovnog junaka u novoj predstavi nagrađivanog redatelja Ivana Vuka Torbice. Predstava je nastala po istoimenoj drami Ernsta Tollera, njemačkog ekspresionističkog dramatičara koji se posebno iskazao politički, pisanjem neodvojivim od njegove političke angažiranosti u razdoblju između dva svjetska rata. Hinkemann je teška predstava koja odiše mučnom atmosferom, ljudskim jadom i nesrećom, najmračnijim stranama ljudskog uma i nagonskim poniženjima – ali istovremeno to je predstava u kojoj se ta mračna i niska strana postojanja prikazuje na umjetnički visokoj razini. Stoga je vrijedi pogledati. Redateljeva vizija šokantnog nije jeftina, pa i oni najskandalozniji elementi predstave (a tu ne ubrajam golotinju) nalaze uporište u doprinosu značenjskom sustavu predstave. To se nažalost ne bi moglo reći za neke od činova čijim izostavljanjem predstava ne bi izgubila (upravo suprotno!) na dramskoj snazi, niti na značenju, a doživljaj gledanja bi bio puno ugodniji.
  
  Zanemarimo li to, režijski je predstava vrlo dobro koncipirana, a njenoj kvaliteti nedvojbeno pridonosi odlična izvedba cijelog glumačkog ansambla. Rakan Rushaidat u ulozi Hinkemanna tijekom cijele predstave utjelovljuje opoziciju. On je opozicija samom sebi, svojoj želji, svojoj ljubavi, svom životnom stavu, željama drugih – kakva god situacija da je pred njega postavljena – on je s njom u sukobu, pokretačkom sukobu kroz kojeg se propituje sve s čime se dođe u dodir – poimanje tijela, zdravlja i bolesti, braka, ljubavi, prijateljstva, politike, društva, oprosta pa i samog postojanja.
  
  Jednakom snagom kojom Rakan Rushaidat utjelovljujući Hinkemanna propituje sebe i svoju okolinu, Mia Biondić u ulozi njegove supruge traži odgovore, posrće i ustaje, voli i mrzi. Užitak je bio gledati i izvedbe ostalih glumaca koji su odlično funkcionirali i kao ansambl i kao izdvojeni likovi, ali definitivno se najviše istaknuo Ozren Grabarić u ulozi Majstora ceremonije. Njegova je izvedba besprijekorna i uistinu ga je užitak gledati u scenskom dvoboju sa Rakanom Rushaidatom.
  
  Naposljetku vrijedi spomenuti zanimljivo koncipiranu scenografiju, svjetlosne i zvučne efekte te glazbeni odabir koji, u tarantinovskom stilu, utječe da vam srce malo poskoči i misli zaplešu iako ste se netom rastali od jednog mučnog prizora, jer znate da kad melodija stane, po svemu sudeći, čeka vas još poneki.
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 17. studenoga 2015.
  
  Ernst Toller
  Hinkemann
  redatelj Ivan Vuk Torbica
  premijera 7. studenoga 2015.
  dramaturginja Katarina Pejović, scenograf Branko Hojnik, kostimografkinja Doris Kristić, scenski pokret Blaženka Kovač Carić, skladatelji Alen i Nenad Sinkauz, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek
  izvode: Rakan Rushaidat (Hinkemann), Mia Biondić (Grete), Frano Mašković (Paul Großhahn), Doris Šarić Kukuljica (stara gospođa Hinkemann), Dado Ćosić (Prvi kandidat, Max Knatch, Prvi ratni drug), Petar Leventić (Asistent, Andreas Überfluß), Jasmin Telalović  (Michel Unbeschwert, Svodnik, Prvi pas), Vedran Živolić (Sebaldus Singegott, Drugi pas), Marica Vidušić (Christa Blutundboden, Prva kurva),  Nadežda Perišić Radović (Gospođa na ulici, Druga kurva), Milivoj Beader (Čovjek s psima, Peter Immergleich, Drugi ratni drug), Milica Manojlović (Prva kandidatkinja, Lotte, Inge Freieliebe), Ozren Grabarić (Majstor ceremonije)

Piše: