Slavljenje ženskog prijateljstva

Kazalište Moruzgva, Zagreb: Michele Lowe, Miris lovine, red. Franka Perković

• 
  
  Kazalište Moruzgva najnovijom produkcijom Miris lovine nastavlja niz predstava koje progovaraju o negativnim društvenim obrascima te problematiziraju položaj žene u suvremenom patrijarhalnom sustavu. Redateljica Franka Perković uprizorila je tekst suvremene američke spisateljice Michele Lowe, komornu satiru u kojoj konvencionalna večera triju bračnih parova skreće u vrlo nekonvencionalan smjer...
  
  Na pozornici Kazališta Vidra postavljen je interijer kuhinje dobrostojeće obitelji, a na scenu istupaju tri glumice, noseći tanjure s večere koja je upravo završila. Iz off-a dopiru glasovi muževa koji igraju golf u dnevnom boravku dok žene pospremaju i opušteno ćaskaju, međusobno se ogovarajući svaki put kad jedna od njih nakratko izađe iz prostorije. Kroz razgovor se postupno otkrivaju potisnute zamjerke među dugogodišnjim prijateljicama, problemi u njihovim naizgled funkcionalnim brakovima, a kada im se muževi slučajno zaglave u velikoj hladnjači (koju je jedan od njih kupio u naletu testosteronske megalomanije), žene dugo vijećaju bi li ih uopće pustile van ili se oslobodile i njih i jadnog života koji ih je za njih vezivao.
  
  Tekst i uprizorenje ipak ostaju u okvirima lake komedije, unatoč crnom humoru i neočekivanom kriminalističkom zapletu, a ton je u konačnici zapravo prilično optimističan budući da nametljivo polarizirana situacija nužno postavlja publiku na stranu ogorčenih žena, dok stradale muškarce pretvara u apstrakcije čiji mogući nestanak ne bi donio nikakve tragične posljedice nego jednoznačno djeluje kao oslobođenje dotad inhibiranih žena. Predstava je zabavna, postavljena vrlo konvencionalno, a problematizacija patrijarhalnih uzoraka ostaje u okvirima površnog populističkog feminizma, no što je najvažnije, ritmički je ujednačena i duhovita te ima dovoljno neočekivanih obrata da održava zanimanje publike od prvog do posljednjeg trenutka.
  
  Predstavu izvode Nataša Dangubić u alternaciji s Ecijom Ojdanić (Nicky), Barbara Nola (Debra) i Lada Bonacci (Molly), koje odlično nose svoje tipizirane uloge; Nicky je britka i hrabra poslovna žena, Molly na prvi pogled suzdržana, a zapravo buntovna žena, željna majčinstva koje joj je muž uskratio, a Debra žena koja se odrekla karijere pa i vlastitih stavova u korist promiskuitetnog muža. Sva su tri muškarca okrivljena za nepoštovanje prema svojim lijepim i talentiranim ženama koje su sada u poziciji da napokon preuzmu kontrolu nad vlastitim životom, po cijenu njihova. Ženski likovi izgrađeni su na dualnostima – svaka najprije predstavlja publici svoju masku da bi zatim postupno oljuštila njezine slojeve, otkrivajući sve aspekte svoje ličnosti, koje je na svakodnevnoj razini prisiljena potiskivati. Tekst je pisan kolokvijalnim jezikom, no dramaturški bi bilo zahvalnije uspostaviti još opušteniji razgovorni ton jer korišteni standardni jezik i pomalo školska gluma čine uprizorenje na trenutke suviše ukočenim.
  
  U vizualnom aspektu nema osobitih umjetničkih egzibicija; scenografija je u estetskom smislu jednostavna i realistična, a kostimi Roberta Severa očekivano su elegantni, također realistični i pomalo razočaravajuće konvencionalni, no svi se elementi sklapaju u koherentnu cjelinu primjerenu poetici kazališta u kojem je postavljena i njegovoj publici.
  
  Miris lovine nepretenciozna je, atraktivna te u svim aspektima solidno napravljena predstava koja slavi žensko prijateljstvo i emancipaciju na način koji može apelirati na najširu publiku. Postojanje kazališta koje se aktivno i sustavno bavi tematikom različitih marginaliziranih skupina kroz upravo takve nepretenciozne projekte koji će lako komunicirati s gledateljima različitih profila nedvojbeno je pozitivna pojava i ostaje nada da će budući projekti nastaviti u tom smjeru, po mogućnosti još hrabrije.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 17. studenoga 2015.
  
  Michele Lowe
  Miris lovine
  redateljica Franka Perković
  premijera 25. listopada 2015.
  prijevod Mirna Herman Baletić, scenografija Irena Kraljić, kostimografija Robert Sever, glazba i oblikovanje tona Willem Miličević, oblikovanje svjetla Elvis Butković
  izvode: Nataša Dangubić / Ecija Ojdanić (Nicky), Barbara Nola (Debra), Lada Bonacci (Molly)

Piše: