Sjajan početak sezone

Teatar &TD, de facto, Zagreb, Art Radionica Lazareti, Dubrovnik: Saša Božić, Born to Please, red. Saša Božić

• 
  
  Najnoviji projekt redatelja Saše Božića u Teatru &TD specifična je glazbena predstava naslovljena Born to Please. Četvero glumaca (i suautora predstave, koji nastupaju pod svojim stvarnim imenima) utjelovljuje četiri profila glazbenih performera te izvode po nekoliko vrlo različitih poznatih pjesama uz duhovite autoreferencijalne monologe o umjetnosti, izvedbenoj praksi općenito te komunikaciji s publikom koja je ovom prilikom smještena za male stolove s prigušenim svjetiljkama na koje su slobodni odložiti piće, oživljujući barsku, gotovo kabaretsku opuštenu atmosferu.
  
  Kada prvi put progovori Marko Jastrevski, oblikuje se pretpostavka da će biti riječ o parodiji, možda natjecateljskog talent showa ili pomalo patetičnih pseudozvijezda od kakvih vrvi margina estrade. Njegov je pokret naizgled u najvećoj mjeri režiran i to s naznakama nesigurnosti koja, ako i pripada privatnoj osobi mladog glumca koji ovdje stoji uz bok veoma iskusnim kolegama, svejedno odlično korespondira s njegovim likom narcisa u grčevitoj borbi za ljubav i odobravanje slušatelja. Glasovne sposobnosti koje je pokazao u tolikoj su mjeri i sustavno loše da je teško shvatljivo je li talentirani glumac zaista toliko netalentiran za pjevanje ili odlično glumi da jest, no pritom mu je svaki drugi aspekt glume na dovoljno visokom nivou da održava komiku i interes gledatelja kroz sve falševe, promašene ritmove i s glazbom neusklađene plesne pokrete.
  
  Slijedi uvijek izvrsna Nataša Dangubić u liku malo ocvale dive koja brblja o svojim neuspjelim romansama i teoretizira o prijenosu bolnog iskustva kroz glazbenu interpretaciju, pritom kritizirajući neupitne zvijezde (poput Beth Gibbons iz legendarnog Portisheada) te konačno ustanovljujući da postoji jedna kultna pjevačica kojoj se ništa ne može prigovoriti – Tereza Kesovija. Treći je u nizu Jerko Marčić, također glumac širokog raspona čija izvedba nikada ne razočara, koji izvanredno utjelovljuje pretencioznog umjetnika koji se, samodopadno sjedeći bos na visokoj stolici, razbacuje jeftinom filozofijom i lažnim svjedočanstvima o životu suvremenog boema.
  
  Iznenađenje večeri strateški pametno dolazi na samome kraju kada Ivana Krizmanić, nakon kratkog tjeskobnog monologa poluisprike o tome kako nije u stanju nastupiti, naglo počinje pjevati i pokazuje zaista zavidne vokalne sposobnosti. Njezin je lik u najvećoj mjeri neodređen te najviše koketira s autobiografskim aspektom predstave, a ujedno je i jedini koji u pauzama ne nastoji komunicirati s publikom i jedini kojemu drugi likovi figuriraju kao, uvjetno rečeno, back-up plesači. Upravo zbog svega što Ivanin lik izdvaja od troje prethodnika te zahvaljujući snažnoj i preciznoj pjevačkoj izvedbi kojom vlada gotovo buntovni, samodostatni ton, takav finale ostavlja publiku pod dojmom da jedino ona nije nimalo born to please. Rastapa se komični ton ranijih izvedbi, dopadljive isprazne formulacije, svi instrumenti zavođenja publike, pokušaja da se umjetnik svidi a ostaje samosvojna, jaka, prkosna osoba na sceni. Predstava između ostaloga istražuje i teorijski često obrađivanu i propitivanu temu granica izvedbene reprezentacije i smrti koju osvještava upravo životna efemernost svake pojedine izvedbe.
  
  Radikalno smanjeni budžet Teatra &TD spominje se i izrijekom, a ironični komentar financijske podloge na kojoj se gradi predstava prisutan je i u vizualnim detaljima poput scenografije (koju potpisuje Zdravka Ivandija) i rekvizita prenesenih iz ranijih predstava Saše Božića – primjerice visoka pepeljara iz oba uprizorenja Marinkovićevih tekstova te nakaradno plastično bilje koje je obilježilo pozadinu scene u Kiklopu.
  
  Budući da su gotovo sve pjesme izvedene u cijelosti, a likovi oblikovani po stereotipima, predstava za nijansu predugo traje te se u monolozima ponekad čini da se suviše ponavlja, zbog čega na trenutke dolazi do zamora. No jednostavnost koncepta, humor, ironija i redom izvrsni izvođači (čiji je impresivni pokret vođen čvrstom i stručnom rukom Saše Božića i Ksenije Zec) stavljaju ovu zanimljivu produkciju među najdojmljivije momente početka ove sezone, a s daljnjim razigravanjem predstave, efekt može biti samo sve bolji.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 10. studenoga 2015.
  
  Born to Please
  autorski projekt Saše Božića
  premijera 21. listopada 2015.
  u suradnji s izvođačima: Nataša Dangubić, Ivana Krizmanić, Marko Jastrevski, Jerko Marčić
  kostimi i scena Zdravka Ivandija, svjetlo Marino Frankola, ton Damir Šimunović, produkcija za de facto Andrea Remetin

Piše: