Istrošeni postupci

Zagrebačko kazalište mladih, Slovensko narodno gledališče Maribor, Fondazione Teatro Due di Parma: Drakula (po motivima romana Brama Stokera), red. András Urbán

• 
  
  Prva ovosezonska premijera Zagrebačkog kazališta mladih donosi kultni naslov gotičkog klasika koji je dosad doživio brojne prerade te postao nadahnućem nizu raznorodnih umjetničkih djela i pop-kulturnih proizvoda, a čija privlačnost ni u suvremenoj kulturi ne jenjava. Roman Drakula Brama Stokera bio je prva popularna umjetnička obrada mita koji je odavno cirkulirao predajom u različitim inačicama te postavio temelj za danas popularnu romantizaciju i izrazitu erotizaciju tih užasavajućih bića kakvu je uposlio i autor ZKM-ove nove predstave.
  
  Premda je najavljeno da je predstava nadahnuta romanom Brama Stokera te je zadržala njegov originalni naslov, u uprizorenju je teško razaznati elemente samog proznog predloška, jer veza s izvornim tekstom ostaje na vrlo općenitoj razini, što samo po sebi ne bi bilo problematično da je moguće odrediti jedinstveni koncept koji bi bio temeljem uprizorenja. Osim što sam naslov može navesti na pogrešan trag te se postavlja pitanje je li riječ tek o marketinškom potezu, koncept predstave rasipa se u paradoksalnoj situaciji u kojoj nejasna motiviranost čini banalne motive gotovo hermetičnima u cjelokupnom dojmu.
  
  Čini se da je u fokusu predstave društveno-politički angažman, kritika zapadnjačkog kapitalističkog sistema, no to se u konačnici svodi na izvikivanje kvaziprovokativnih klišeja, te dobiva jeftin didaktičan ton bez dubine. Golotinja, izrazito seksualizirani prizori, nasilje i vulgarizmi na koje se upozorava u najavama već su istrošeni postupci koji per se ne mogu djelovati potresno, štoviše, često djeluju tek zamorno i besadržajno.
  
  Institucionalna kazališta i inače društveno-političku kritiku u produkcijama doziraju ne prelazeći izvjesne granice koje bi djelovale zaista uznemirujuće ili subverzivno, no ono što otupljuje oštricu Drakule unatoč eksplicitnom sadržaju je prije svega osjećaj da kritičke strelice neodređeno frcaju prema maglovitim metama ne prelazeći granice općih mjesta. Vodeći se za neartikuliranom idejom prikaza raširene hiperseksualizacije različitih (društvenih, umjetničkih, popkulturnih) sadržaja, realizirajući metaforu seksualnog čina u kontekstu pretvaranja čitavog svijeta u tržište, a ljudi i ljudskih tijela u robu, predstava se rastapa u monotonim skandiranjima i songovima na hrvatskom i engleskom jeziku čiji je sadržaj često naprosto ponavljanje vulgarnog poziva na seks ili pak ispraznih patetičnih rečenica kao što su: „Krv je život! Život je krv!“
  
  Scenografija Marka Japelja relativno je jednostavna i minimalistička, funkcionalna i podložna transformacijama, kao i kostimi Doris Kristić, što stvara čvrste temelje na kojima bi se glumačka izvedba trebala istaknuti, no predstava prolazi bez stvarnog razvoja i kulminacije. Provjereno talentirani glumci mlađe generacije, Mia Biondić i Dado Ćosić, nešto slabiji iako iskusniji Edvin Liverić i šarmantna Lucija Šerbedžija u kombinaciji s inozemnim glumcima u čiju se umješnost hrvatska publika uglavnom mogla uvjeriti prilikom gostovanja i drugih koprodukcija (Matevž Biber, Jurij Drevenšek, Davide Gagliardini, Gian Marco Pellecchia, Nika Rozman) djelovali su kao obećavajuća kombinacija, no na pozornici su djelovali zapanjujuće nesigurno, jednako neuvjereno i neuvjerljivo. Koreografija pokreta, čak i ako je ciljano rađena da bude pomalo sirova i bez namjere da priziva plesnu estetiku, većinu vremena djeluje naprosto nedorađeno, vizualno neatraktivno i dubiozno strukturirano.
  
  Redovite međunarodne koprodukcije jedna su od prednosti ZKM-a koje stavljaju to kazalište na vodeće mjesto hrvatske kazališne scene, a politički i društveni angažman koji se u produkcije često upliće i više je nego pozvani aspekt kazališnog stvaranja, no ova predstava nažalost podbacuje u svim segmentima. Pronalazak političkog potencijala u vampirskoj priči činio se kao zanimljiv koncept i možda postoji mogućnost daljnjeg razigravanja predstave, no u aktualnoj formi se čini da predstava naprosto nije ispunila svoj potencijal.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 28. rujna 2015.
  
  Drakula
  po motivima romana Brama Stokera
  red. András Urbán
  premijera 22. svibnja 2015. (Maribor), 25. rujna 2015. (Zagreb)
  dramaturginja Kata Gyarmati, scenograf Marko Japelj, kostimografkinja Doris Kristić, oblikovateljica scenskog pokreta Anikó Kiss, oblikovatelji svjetla András Urbán, Tomaž Bezjak, skladateljica Irena Popović, maskerka Mirjana Djordjević, asistentica kostimografkinje Marta Žegura
  izvode: Dado Ćosić, Edvin Liverić, Lucija Šerbedžija, Matevž Biber, Mia Biondić, Jurij Drevenšek, Davide Gagliardini, Gian Marco Pellecchia, Nika Rozman

Piše: