Izgubljena bitka sa švicarcima

39. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5. – 20. lipnja 2015.: Binocular Teatar, Zagreb, Sreten Mokrović / Fernando Pessoa, Bankar anarhist, red. Borna Armanini

• 
  
  Završni satirični dani Kazališta Kerempuh, na Noćnoj sceni u izvedbi izvan konkurencije, gledateljima su napokon ponudili pravu satiru. Neveliki Kerempuhov atrij, u kojem je i šank, pokazao se pravim mjestom za predstavu premijerno izvedenu početkom godine. Mjesto je to koje je svojom intimnom atmosferom odlično ugostilo priču koju svakodnevno možete čuti, a ukoliko nemate nikog svog tko se bori sa kreditom u švicarcima, tu borbu u ovoj varijanti zapravo i u punom smislu doživjeti.
  
  Pomalo pogrešno okarakterizirana kao „monokomedija s glazbenicima“ (s obzirom da nemalu ulogu u cjelini predstave i njezinom snažnom dojmu ima i akademska klarinetistica Dunja Paprić), predstava Bankar anarhist započinje svirkom. Sreten Mokrović zaneseno na gitari svira simpatičnu zagorsku pjesmu što nas postupno uvodi u samu radnju. Sreten Mokrović je Vinko Novak, običan čovjek koji je u životu htio biti sretan sa suprugom, pošteno raditi i jednog dana posjedovati stan. Kako bi ga kupio, digao je kredit vezan uz švicarski franak koji su mu bankari ponudili pod krinkom „najpovoljniji“. To se pokazalo lošom odlukom, o čemu i dalje na nebrojenim primjerima svjedočimo. A da jedna odluka može promijeniti cijeli život, pokazalo se točnim i u njegovom slučaju kad mu se rata kredita udvostručila, zbog čega mu se život pretvorio u noćnu moru u kojoj ga je žena ostavila, izgubio je stan i propio se. Od zadovoljna čovjeka postao je tek ruina koja pokušava preživjeti iako mu i goli život djeluje kao neisplativa investicija.
  
  Mokrović tumači nekoliko likova. U središtu je uloga već spomenutog Vinka Novaka, a tumači i Novakovu suprugu, bankara i službenicu te naslovnog junaka bankara anarhista. Mokrović se bez problema prebacuje iz jedne u drugu ulogu i to najčešće izvodi najjednostavnijim sredstvima – modulacijom glasa i gestikulacijama. I dok ostali  likovi nemaju specifičnih vanjskih obilježja, kad utjelovljuje naslovni lik Mokrović na glavu stavlja šešir, oblači sako i pali cigaru. Uz opijajući dim govori o sebi, bankaru koji je i anarhist, ne samo teoretski nego i stvarno. Govoreći o teoriji za koju se zalaže, sve se čini potpuno lakim i daleko od surove stvarnosti koju proživljava Vinko Novak, ali i svi članovi Udruge Franak prema čijoj je Crnoj knjizi i nastala ova predstava (uz predložak portugalskog pjesnika Ferdinanda Pessoe).
  
  Režija je nevidljiva te se često čini kako se radi o autorskom projektu Sretena Mokrovića i Dunje Paprić. Taj sjajan dvojac sve ostalo potiskuje u drugi, gotovo nevažan plan. Armaniniju možemo možda zamjeriti što je Mokrovića osudio na presvlačenje kostima i što se to nije napravio na neki drugi, originalniji način, no tema predstave definitivno je jednostavnošću i intimnošću stavljena u fokus koji joj je potreban i koji je jača. Glazbeni umetci odlično se uklapaju u komorniju atmosferu predstave u kojoj ima i nešto humora te dosta prepoznatljivih životnih situacija.
  
  A da je sve zadržalo ljudskost, najzaslužniji je Sreten Mokrović koji je odlično utjelovio sve likove, a posebice Vinka Novaku. S obzirom da se predstava bavi osjetljivom temom satiričnost je postignuta u pravoj mjeri – osuđuje sustav, ne štedi ni pojedinca, a kritički se odnosi prema svemu.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 16. lipnja 2015.
  
  Sreten Mokrović / Fernando Pessoa
  Bankar anarhist
  redatelj Borna Armanini
  premijera 21. siječnja 2015.
  dramaturginja Ivana Gudelj, fotografija Damijan Nenadić, dizajn Gabrijela Farčić
  izvode: Sreten Mokrović, Dunja Paprić (klarinet)

Piše: