Uspješan oksimoron

39. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5. – 20. lipnja 2015.: Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, Crna Gora, Dušan Kovačević, Urnebesna tragedija, red. Veljko Mićunović

• 
  
  Jedna od pet inozemnih predstava uvrštenih u program ovogodišnjih Dana satire je i Urnebesna tragedija Crnogorskog narodnog pozorišta. Autor teksta je Dušan Kovačević, značajni srpski pisac druge polovine dvadesetog stoljeća, dok je uprizorenje režirao autor mlađe generacije Veljko Mićunović. Naslov komada više je nego indikativan, štoviše riječ je o oksimoronskoj žanrovskoj odrednici koju redatelj uspješno prenosi na scenu.
  
  Predstava donosi obiteljsku priču koja je istovremeno hipertrofijom dovedena do groteske, no i jasno prepoznatljiva – prezaposleni muž beskičmenjak (Mladen Nelević) i pomalo neurotična žena koja je upravo izgubila posao (Ana Vujošević), njegov brat alkoholičar i nasilnik (Branimir Popović) te njegova zajedljiva žena (Nada Vukčević), ostarjeli otac obitelji i bivši sudac koji je izgubio razum (Meto Jovanovski) te se u mentalnoj ustanovi sretno zaljubio u mladu ženu koja je u samoobrani ubila svoga muža i zatim si spalila ruke (Branska Stanić), te liječnik koji svesrdno podupire to neobično vjenčanje, pokušavajući pomiriti obitelj sada kada se ustanova zatvara (Mišo Obradović). Lik s najmanje teksta, no koji predstavu otvara i zatvara te funkcionira kao svojevrsni fokalizator, jest sin prvoga para (još uvijek student glume Vule Marković) koji bespomoćno promatra urnebesnu tragediju svoje obitelji te ga u posljednjem prizoru svi likovi dugo promatraju pogledom punim nade dok sprema svoje stvari i odlučno silazi sa scene.
  
  Tekst dotiče brojne bolne teme, od ubojstava do političkih trauma i tenzija, od potencijalno nasljedne mentalne bolesti do abortusa (za koji nije sasvim jasno je li rezultat svjesne odluke žene alkoholičara ili tragični rezultat godina prebijanja), a osobito su potresne izvrsno izvedene scene nasilja čiji su protagonisti, Branimir Popović i Nada Vukčević, izazvali lavine vrlo gorkog smijeha. Unutar same fikcije svaki se pomak nabolje vrlo brzo izokrene, a evokacija teške teme redovito je popraćena smijehom likova na pozornici. Dramatični trenuci često su ironično prekinuti zvonjavom mobitela s melodijom pjesme I Feel Good Jamesa Browna. Takvo jukstaponiranje emocija i motiva dosljedno je provedeno kroz čitavo uprizorenje i uspijeva stalno iznova iznenaditi publiku, iako se neki motivi više puta ponavljaju.
  
  Jedini su problematični aspekt režije predugački prijelazi, dok je dramaturgija Slobodana Obradovića mogla neke tirade skratiti i prizore dinamizirati jer žanr teško podnosi oscilacije u intenzitetu izvedbe. Vizualno je predstava svjesno i namjerno monotona, čitava je scenografija Miodraga Tabačkog u smeđim tonovima, obložena grubim platnom kao i većina kostima (istog autora) koji su svi, ako ne iste boje, tada naizgled istoga materijala i u tonovima koji se s dominantnom bojom savršeno slažu. Nekoliko jednostavnih scenografskih promjena odlično funkcionira u praktičnom smislu, no cjelokupni vizualni dojam nije sam po sebi impresivan, osim što dočarava osjećaj klaustrofobije, praznine i bezbojnosti života. Rasplet, čak i ako se percipira kao posve otvoreni završetak, nedovoljno je dramaturški poentiran što je šteta budući da predstava ima znatno snažnije segmente tijekom izvedbe.
  
  Najsnažnija je strana predstave dobro pogođena mjera između tragike i komike, kakva se i mora pronaći kada je riječ o satiri, te impresivna izvedba praktički svih glumaca. Urnebesna tragedija je solidna premda prilično konvencionalna predstava koja je naišla na odobravanje i zagrebačke publike.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 15. lipnja 2015.
  
  Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, Crna Gora
  Dušan Kovačević
  Urnebesna tragedija
  redatelj Veljko Mićunović
  premijera 26. prosinca 2014.
  producent Janko Ljumović, dramaturg Slobodan Obradović, scenograf i kostimograf Miodrag Tabački, izbor glazbe Veljko Mićunović, asistentica kostimografa Lina Leković, izvršna producentica Nela Otašević
  izvode: Ana Vujošević (Ruža), Mladen Nelević (Milan), Vule Marković (Neven), Nada Vukčević (Julka), Branimir Popović (Kosta), Branka Stanić (Rajna), Meto Jovanovski (Vasilije), Mišo Obradović (Doktor), Momo Pićurić (Milicionar)

Piše: