Krik života

Zagrebačko kazalište mladih i Akademija dramske umjetnosti: Ivana Šojat Kuči, Elza hoda kroz zidove, red. Ivan Planinić

• 
  
  Zagrebačko kazalište mladih još jednom dokazuje svoju otvorenost prema vrlo mladim autorima ulazeći u koprodukciju s projektima studenata Akademije (predstava je diplomski projekt Jure Matulića s Odsjeka produkcije pod mentorstvom Snježane Banović), ovoga puta dramatizacijom nagrađivanog romana Ivane Šojat Kuči Unterstadt. Prozno djelo prati sudbinu nekoliko generacije obitelji koja je pripadala njemačkoj manjini na području bivše Jugoslavije tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, a ovo je njegova druga dramatizacija nakon hvaljena i nagrađivana istoimenog prvog uprizorenja na daskama osječkog Hrvatskog narodnog kazališta.
  
  Iako ta konkretna tema na našim prostorima nije osobito istražena, zbog velike popularnosti raznorodnih umjetničkih obrada tema vezanih za Drugi svjetski rat ipak sve djeluje i suviše poznato. Središnja je ideja oblikovati priču iz perspektive onih koji su nakon rata preuzeli dio kolektivne krivnje za počinjene zločine, sami postali žrtvama diskriminacije, mržnje i maltretiranja bez prava na sućut. Roman je najavljen kao „priča o dvadesetom stoljeću u višeetničkom gradu, diktaturama, pogrešnom izboru strana, o sudbini kojoj se teško othrvati“, a uprizorenje Ivana Planinića (ovdje redatelja i dramaturga) sužava perspektivu na fragmentirano iskustvo jednog lika iz romana (bake Klare) čiji se um polagano gasi te nastoji u bljeskovima rekonstruirati traumu, dopustiti liku da napokon progovori u gotovo nekontroliranim izljevima nakon čitavog života šutnje.
  
  Sadržajno dramatizacija zastaje između općih mjesta i nedorečene osobne priče pojedine obitelji, individualna priča rastapa se u univerzalnosti te ne ostvaruje toplinu i gorčinu s kojom se publika može povezati. Ni u samoj inscenaciji nema osobite originalnosti – izgovaranje didaskalija, ispisivanje riječi na papire i (nejasno motivirano) dubliranje lika čine osnovu redateljskog koncepta, a ništa od navedenog ne predstavlja inovativnu intervenciju kakva bi se možda očekivala od mladog autora. Uključivanje didaskalija u govoreni tekst uvijek je problematično jer često izaziva zamor i narušava ritam, što se u ovom slučaju osobito osjetilo budući da je tekst zapravo relativno monotona monodrama prelomljena na dvije glumice.
  
  Glavni lik dijele Urša Raukar (glumica ZKM-a) i Radoslava Mrkšić (glumica iz osječkog HNK-a),  koje, unatoč velikom iskustvu, ne uspijevaju ponijeti težak tekst i prenijeti emocionalni naboj koji bi takav tekst morao imati. Nijanse različitih diskursa koji se miješaju u svijesti umiruće žene gube se uslijed suviše jednolična tijeka uprizorenja. Koncept ne sadrži nijednu stavku koja bi olakšala recepciju; ne sadrži raspoznatljiv narativ na koji se može osloniti niti jasnu psihologizaciju lika, didaskalije djeluju opterećujuće, vizualni je aspekt maksimalno reduciran, a osjećaji kao da su prigušeni. Kostimi Lore Vran svode se na crne i sive kombinacije koje podsjećaju na trenirke, frizure su neuredne, lica bez šminke koja bi sakrivala tragove koje je život ostavio, a pozornica je posve prazna ne računajući papire i markere. Najefektniji segment predstave je svjetlo raspoređeno na nekoliko punktova kako bi se izmjenjivao dojam zajedno s izmjenom izvora svjetla, koje je oblikovao Alen Marin. Cijela ekipa predstave upada u zamku patetike, čak i lijepa glazba Matije Dedića blijedi u cjelokupnom sivilu.
  
  Izbor teme, estetike i poetike iznenađujuće je mračan i dalek za mladog redatelja, a valja pohvaliti njegovu želju da izbjegne kič i suoči se s teškim predloškom u minimalističkoj predstavi. S daljim izvedbama kemija i emocionalni naboj među glumicama mogli bi samo napredovati, što će osjetno pozitivno utjecati na cjelokupni dojam. Ovoj predstavi treba pristupiti relativno popustljivo i pozdraviti ambicije novih generacija kazališnih autora u iščekivanju njihovih daljih pothvata.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 2. lipnja 2015.
  
  Ivana Šojat Kuči
  Elza hoda kroz zidove
  redatelj Ivan Planinić
  premijera 29. svibnja 2015.
  (u koprodukciji s Akademijom dramske umjetnosti)
  dramaturg Ivan Planinić, scenografkinja Petra Salarić, kostimografkinja Lora Vran, skladatelj Matija Dedić, fotografkinja Stela Horvat, grafički dizajn Petra Salarić, producent Jure Matulić, inspicijent Željko Začek, oblikovatelj svjetla Alen Marin
  izvode: Urša Raukar i Radoslava Mrkšić (Klara)

Piše: