Kad bijeli štap postane mač

Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život, Zagreb: Miguel de Cervantes Saavedra, Don Quijote. Bistri vitez tužnoga lica, red. Ana Prolić

• 
  
  Perjanica španjolske renesansne književnosti, uvijek intrigantan roman Don Quijote Miguela de Cervantesa Saavedre jedno je od djela svjetske književnosti koji je na pozornicu zakoračio nebrojeno puta. Baš kao i u književnim analizama, i u teatarskim se rješenjima i dramaturgiji naglasak najčešće stavlja na naslovnog junaka, Don Quijotea kojemu su knjige pomutile um. To je učinjeno i u ovoj varijanti dramatizacije te je u središtu nove predstave Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život postavljen upravo vremešni Don Quijote koji ne mari za ono (i one) što ga okružuje nego svoj život proživljava kroz literaturu koju neprestano čita. Upravo ga te proklete knjige pretvaraju u hrabrog viteza tužnog lica. A upravo taj vitez u običnoj sluškinji vidi prekrasnu princezu za koju se valja boriti, u lokalnom varalici prepoznaje svojeg pomagača, a u ostarjelom kljusetu – rasnog konja.
  
  Prostor na kojem se predstava odigrava ispunjen je s tri para ljestava koje efektno predstavljaju mogućnost bijega i težnju za nečim višim koja je posebice istaknuta u Don Quijoteovu liku odnosno njegovim životnim željama. Ljestve su ovdje i u drugim, konkretnim funkcijama: utočište su protagonista, baš kao i govornica ostalim likovima, a služe i nekim drugim stvarima (za sušenje odjeće i sl.). Scenografski rekvizit koji se ponajviše ističe je sljepački štap koji je slijepim i slabovidnim glumcima neophodno pomagalo u svakodnevici, a Don Quijoteu predstavlja mač kojim se bori protiv neprijatelja. Ta dvostruka uloga kojom pomagalo postaje oružje jedna je od najsnažnijih poruka cijele predstave. Naravno, uz onu kako uvijek valja vjerovati u svoje snove, čak i onda kad se čine potpuno nedostižnima i kad svi drugi sumnjaju u njih. U predstavi su prisutni i brojni autoironični komentari koji predstavu čine i crnohumornom, a samim time i publici vrlo bliskom.
  
  Glumačku postavu predvodi šarmantni Vojin Perić kojem naslovna uloga odlično pristaje. Vrckavi Don Quijote od pasivna čitatelja postaje lik iz priče i Perić je sjajno prikazao taj prijelaz. U ulozi njegovog pomagača Sancha Panze odlično se snašao Igor Kučević. Kučević je prenio na gledatelje svu zabavu i karakternost tog karizmatičnog pomagača te u predstavu unio dodatnu zaigranost i lepršavost. Anita Matković dobro se snašla u nekolicini uloga, a ponajviše u onoj stroge i racionalne gazdarice. Dajana Biondić sjajna je kao župnik koji ne preza pred mnogim porocima dok je Suzana Bliznac dojmljiva u ulozi Aldonse, poslušne i samozatajne djevojke. Marijo Glibo i Milenko Zeko vrlo dobro zaokružuju sjajnu glumačku postavu. Glazba u predstavi ima veliku ulogu, a potpisuje je Mate Matišić. Temeljena je na staroviteškoj glazbi u kombinaciji s nekim suvremenijim elementima i odlično se nadopunjuje s književnim predloškom.
  
  Režija Ane Prolić obiluje zanimljivim rješenjima, čime se ta uspješna dramatičarka još jednom dokazuje i u režijskim vodama. Ukratko, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život odabralo je zahijevan književni tekst i uprizorilo ga na drukčiji, ali vrlo dojmljiv način.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 27. svibnja 2015.
  
  Miguel de Cervantes Saavedra
  Don Quijote bistri vitez tužnoga lica
  redateljica Ana Prolić
  premijera 22.svibnja 2015.
  dramatizacija Ana Prolić, pokret i koreografija Maja Marjančić, glazba Mate Matišić, kostimografija Hana Letica, scenografija Marta Crnobrnja, oblikovanje svjetla Nenad Lalović, izrada kostima Tamara Šantek-Zlatar, Obrt za dizajn i proizvodnju Zlatna nit, kreacija i izrada viteškog oklopa Miljenko Sekulić, inspicijentica Nina Biondić, tehnička podrška Antonela Šarić, Nenad Lalović,Branko Ostojić, Nikola Višić, Nikica Šarić, oblikovanje plakata kunazlatica, fotografije Jasenko Rasol
  izvode: Vojin Perić (Don Quijote), Igor Kučević (Sancho Panza), Anita Matković (gazdarica / čarobnica / dio procesije / dvorjanik), Dajana Biondić (župnik Perez / čarobnjak Freston / dio procesije / krčmarica / dvorjanik), Suzana Bliznac (Aldonsa / Dulsineja / gospa u nevolji / Maritornes / dvorjanik), Marijo Glibo (brijač Nicolas / Mazgar / Nicolas mračni / dio procesije / dvorjanik), Milenko Zeko (glasnik / patuljak / vojvoda)

Piše: