Suprotni pogledi na brak

Aplauz teatar, Zagreb: Matt Morillo, Bračni (s)provod, red. Ivan Đuričić

• Po dolasku s vjenčanja prijatelja Amy i Sean, par u kasnim dvadesetim koji već godinama živi nevjenčano na Manhattanu, počinje raspravu o tome da li bi i oni trebali ući u brak. Ona se silno želi udati, dok on drži da brak ubija ljubav jer svojom formalnošću nameće obveze, te da jamstvo koje daje da će veza opstati zapravo umrtvljuje emocije. Po njemu osjećaji opstaju tako dugo dok svaki od partnera svakog dana slobodno odlučuje da iz ljubavi nastavi vezu. Njoj je pak brak korak više u vezi, njena kruna, a odbijanje vjenčanja nedostatak ili bar nesigurnost ljubavi, a proslava tog događaja najvažniji i najradosniji dan u životu. Pritom joj ne smeta niti to što je ona Židovka a on katolik, jer niti jedno od njih dvoje nije prakticirajući vjernik, tako da joj nije važno hoće li sam čin voditi rabin ili katolički svećenik. Iako je Sean još na početku njihove veze jasno rekao da ne vjeruje u brak niti želi u njega ući, Amy se ponadala da će ga ipak uspjeti privoljeti da se promijeni. Iako se oni i dalje strasno ljube, te razlike tijekom duge noćne rasprave vode prema sukobu koji prijeti definitivnim krajem njihovog odnosa.
  
  Vrlo duhovita komedija All Aboard the Marriage Hearse u pojedinim trenucima elegantno prelazi granicu romantične drame pa čak i tragedije, da bi tako povećala složenost značenjskih slojeva, a potom se bez potresa vraća svojim temeljnim karakteristikama. I u našem prijevodu pod nazivom Bračni (s)provod, iako prevoditelj(ica) nažalost nije naveden(a), sačuvana je iskričavost dijaloga kao bitnog elementa izvedbe na temelju koje bi se moglo pretpostaviti da se radi o brodvejskoj uspješnici. No, rođeni Njujorčanin Matt Morillo (rođen 1975.) začudo nije američki kazališni hitmejker. On se nakon završenog studija filma okrenuo najprije nezavisnom filmu, pa je čak i nagrađen za svoj cjelovečernji prvijenac The Pretenders (2000) kojemu je bio ne samo scenarist i redatelj nego i koproducent i jedan od montažera. Iako se i nakon toga povremeno bavio pokretnim slikama (više televizijskim no filmskim) ipak se više okrenuo prema pisanju za kazalište i to ne ono komercijalno nego ono koje njega zanima. A to je prvenstveno vrlo dobro osmišljena zabava kojoj primarni cilj nije komercijalni uspjeh nego stvaranje scenskog svijeta koji neizravno može zainteresirati gledatelja i za ozbiljnije probleme. Time je postigao podosta priznanja, a i komadi su mu izvođeni u inozemstvu.
  
  Zato treba odati priznanje Aplauz teatru što je u brojčano iznimno velikoj produkciji suvremenih američkih tekstova izabrao baš All Aboard the Marriage Hearse za prvu američku komediju na svom repertoaru. Tu zagrebačku kazališnu grupu koja nikada nije raspolagala velikim sredstvima 2009. osnovao je redatelj Marko Juraga (koji je u ovoj predstavi scenograf) u suradnji s Lanom Blaće koja je već desetak godina u angažmanu u GK Komedija, uglavnom kao interpretkinja u glazbenim predstavama. U početku je Aplauz teatar krenuo u istraživanje novih mogućnosti suvremenog mjuzika, što mu je dijelom uspijevalo i širenjem na mjuzikl za djecu ili uključivanjem baleta. Za raznovrsnost istraživanja i zanimljivost ostvarenja s prosječno tek nešto više od jedne premijere godišnje zaslužno je prikazivanje dvije operne jednočinke, zanimljive adaptacije Krleže Banket blitvanski, a i jedne od najcjenjenijih suvremenih europskih komedija Art Yasmine Reze, a sada i realizacije vrlo zanimljive američke komedije s temom o kojoj se i u nas često iznose različita mišljenja.
  
  Morillov Bračni (s)provod pruža uz to i mogućnosti za glumačke bravure na čemu je redatelj Ivan Đuričić (inače i sam prvenstveno glumac) očito inzistirao i omogućio interpretima da sa znatnim uspjehom iskažu i one strane svog glumačkog umijeća koje inače nemaju tako često prilike pokazati. Lana Blaće je dokazala da joj nije neophodna pomoć glazbe u oblikovanju kompleksne protagonistice. Ona s punim glumačkim uvjerenjem i intenzitetom zastupa Amyne stavove, ne forsirajući komiku, tako da humor nastaje iz situacijske napetosti a ne iz prenaglašene interpretacije. Slavko Sobin je većinu kazališnih uloga ostvario u Splitu, a ostaloj je publici ponajviše poznat po ulogama u TV-serijama, od kojih mu je posebno zapažena posljednja (Žungul) u Crno-bijelom svijetu. Iako je Sean donekle sličan tom liku kao pisac i novinar, ipak ga Sobin gradi na prilično različit način i ne samo zato što se ovdje ne može koristiti dalmatinskim mentalitetom i naglaskom kao bitnom odrednicom (jer komad se ipak odigrava u New Yorku). No, i kod Seana on naglašava sklonost prema izbjegavanju ozbiljnih konfrontacija skretanjem pozornosti na neke komične detalje, a posebno dojmljivo prelazi iz takvog površnog zafrkantskog tona u dramatičnost sukoba sa ženom koju voli i konačno pokazivanje iskrenih osjećaja čemu se dosta dugo i efektno odupire.
  
  Vodeći vrlo preciznim ritmom to nadmetanje dvoje uspješnih glumaca i pruživši im okvir u kojem će pokazati svo svoje umijeće redatelj Ivan Đuričić je s Aplauz teatrom realizirao vrlo uspjelo predstavu koja je često do silno nasmijavala publiku, a da pritom nije zanemarila ni svu slojevitost prijepora oko smisla suvremenog braka.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 25. svibnja 2015.
  
  Matt Morillo
  Bračni (s)provod
  redatelj Ivan Đuričić
  premijera
  scenograf Marko Juraga, rekvizita i uređenje scene Martina Večerić, inspicijent Ena Subotić
  izvode: Lana Blaće (Amy), Slavko Sobin (Sean)

Piše: