Slika i zrcalo

Akademija dramske umjetnosti u suradnji s Gradskim dramskim kazalištem Gavella i Umjetničkom organizacijom Thearte: Albert Camus, Nesporazum, red. Paolo Tišljarić

• Nesporazum Alberta Camusa neobična je dramska igra ispunjena gorčinom, nezadovoljstvom i tjeskobom. Klasični tragedijski sadržaj poprima činom majčina neprepoznavanja odsutnog sina koji se nakon godina izbivanja vraća u rodni grad. Da su u stvaralaštvu ovog nobelovca prevladavale teme obojane crninom i nesrećom, pokazuje i ovaj tekst u kojem dominiraju neprestana sumnja u Druge, čeznutljivo traganje za vječno odsutnom srećom te smrt koja se zlosutno nalazi u likovima i ne napušta njihovo biće. Odabrati ovakav tekst za svoju diplomsku predstavu činio se otpočetka izrazito hrabrim potezom. Početak predstave djelomično je i potvrdio te sumnje jer se odmicanjem predstave činilo kako se baš takav početak baš i ne uklapa u cjelokupni koncept, odnosno kor djevojaka sumnjiva morala koje pjevaju pop-hit pjevačice Elle Henderson, a potom razgovaraju o Europi, čini se pomalo nasumično ubačenim u cijelu predstavu. No, unatoč tome, pomalo nespretni početak ne utječe na snažan dojam koji predstava ostavlja.
  
  Komorna atmosfera dominira cijelom predstavom. Majci se suprotstavljaju dva lika: kći i (neprepoznati) sin. Generacijski jaz i međusobno nerazumijevanje dovode do brojnih verbalnih sukoba majke i kćeri, no istodobno – dvije osobe ne mogu funkcionirati jedna bez druge upravo zbog cjeloživotne osuđenosti jedna na drugu. Majka sina ne prepoznaje sve dok to ne postane prekasno no njihov odnos neprestano varira, od odbojnosti do mučne privlačnosti. Sestrina osjećanja prema bratu su gotovo nepostojeća, a njegova je smrt predstavljena kao samo još jedno ubojstvo u nizu, a kojim će učiniti još jedan korak bliže ka bijegu iz mjesta u kojem živi. Svemu tome, kontrast postiže pojavljivanje sinovljeve/bratove žene s kojom muž odigrava igru zavođenja koja neodoljivim i sanjivim pokretima podsjeća na dance macabre (ples smrti). Ubrzo će nastupiti i smrt koja će donijeti svojevrsnu katarzu, no ne i zadovoljstvo.
  
  Scenografija predstave je osiromašena kako bi se naglasile praznine kojom su i sami likovi ispunjeni. Sastoji se od nekoliko stolica i metalnog kreveta koji nije cijelo vrijeme na sceni. Igra svjetla i tame neizostavna je kod ovakvih predstava, a u ovoj ima funkciju razdvajanja pojedinih epizoda te još jedno naglašavanje pomračenosti uma protagonista, baš kao i svjetlo (izlazak) koje im uporno izmiče. Reducirana je i glazbena podloga (osim na početku predstave kad se doima dominantnom) te su isprekidane rečenice pokazatelj ćudljivih i otežalih misli.
  
  Glumačku postavu predvodi briljantna Senka Bulić te se ostali glumci, u usporedbi s njom, u mnogim trenucima predstave čine poprilično minornima (no ne i lošima). Senka Bulić u ulozi Majke istovremeno pokazuje hladnokrvnu snagu i majčinsku osjetljivost, njezin je um britak i poput jedne druge Majke – sve pokušava učiniti za dobrobit svog djeteta koje istovremeno obožava i ne podnosi. U ulozi Magde solidnu je ulogu pružila Marija Šegvić, baš kao i Tomislav Krstanović u ulozi Jana.
  
  Diplomska predstava Odsjeka za kazališnu režiju i radiofoniju koja je odrađena u suradnji s brojnim renomiranim mentorima, osim visoke prolazne ocjene, zasigurno zaslužuje i veliku pohvalu zbog hrabrosti prilikom odabira nimalo jednostavnog i bezazlenog dramskog predloška, zbog neosporiva talenta cjelokupnog ansambla koji je predstavu učinio životnom i dojmljivom te zbog činjenice kako novopečeni diplomandi imaju itekako puno toga za pružiti kazališnoj (i ostaloj) publici ostavljajući nam time ipak nadu u kvalitetu mladih snaga koje ne dolaze nego su već tu.
  
  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 25. svibnja 2015.
  
  Albert Camus
  Nesporazum
  redatelj: Paolo Tišljarić
  premijera
  (Akademija dramske umjetnosti u suradnji s Gradskim dramskim kazalištem Gavella i Umjetničkom organizacijom Thearte)
  prijevod Petar Selem i Daša Bradičić, dramaturginja Valentina Galijatović, scenografkinja Irena Kraljić, kostimografkinja Tea Bašić, oblikovatelj svjetla Elvis Butković, oblikovatelj zvuka i videa Willem Miličević i Vice Rossini, producentica Ana Sikavica, oblikovateljica maske Laura Buljan, dizajner vizualnih materijala Davorin Erceg, asistent scenografkinje Pjetro Boban, fotografkinja Tena Pavletić
  izvode: Senka Bulić (Majka), Marija Šegvić (Martha), Anja Đurinović (Marija), Tomislav Krstanović (Jan), Iva Mihelić, Petra Svrtan, Tena Nemet Brankov, Glorija Dubelj (Cabaret)
  mentori: Ozren Prohić (režija), Tanja Lacko (scenografija), kostimografija (Irena Sušac), Tatjana Aćimović (produkcija), Blaženka Kovač Carić (scenski pokret i koreografija)
  zahvale: Ljubici Anđelković, Borisu Svrtanu, Sonji Kovačić, tehničkom i podukcijskom timu GDK Gavella, Borni Baletiću, Željku Bičaniću, Antoniju Gabeliću, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu

Piše: