Kraljevi bez kraljevstva

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i KunstenFestivalDesArts, Bruxelles: Matija Ferlin, Mi smo kraljevi, a ne ljudi, red. Matija Ferlin

• 
  
  U skladu sa stavom intendantice HNK-a u Zagrebu Dubravke Vrgoč o tome da teatar ne tvori zgrada nego ljudi koji u njemu stvaraju i zamislima ravnatelja Drame Ivice Buljana o ispitivanju mogućnosti ansambla da iz tradicionalno dramskog kazališta pređe u područje neverbalnog i naglašeno vizualnog scenskog postupka, Matija Ferlin je u Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma postavio svoj autorski projekt Mi smo kraljevi, a ne ljudi. Za tekstovni predložak (za koji su zaslužni i dramaturzi Jasna Žmak i Goran Ferčec) poslužili su mu iskazi djece prikupljeni dobrim dijelom iz svojedobno silno inovativnih radijskih emisija Mladena Kušeca, a i čitavog niza drugih izvora. No, dok su Kušecu te vrlo posebne, originalne izjave koje su se činile neobičnima za dob djece i način njihovog razmišljanja (kako ga odrasli najčešće zamišljaju) bile prozor za ulaženje u poseban i doista fascinantan, malo poznat duhovni svijet djece, Matiji Ferlinu je neobičnost tih iskaza tek povod za stvaranje teatra u kojem riječ neće imati primarno mjesto u stvaranju predstave.
  
  U takvom je okviru lakše naći čitav niz objašnjenja zašto dječje riječi izgovaraju odrasli – od toga da su glumcima ti tekstovi putokaz za traženje negdašnjeg djeteta u sebi do toga da oni omogućuju najizravniji put u potrazi za slobodom, jer djeca nisu sputana cjelokupnim društvenim okolišem koji bitno djeluje na formiranje odraslih osoba. Ferlin (koji je i koreograf predstave) tome dodaje i vrlo dobro uvježbane pokrete i kretanje glumaca koji su ga s puno truda, predanosti i povjerenja pratili na tom putovanju u pronalaženju dubljeg smisla u svojevrsnom kontrapunktu između teksta, prepoznatljivog po neobičnosti dječjeg načina mišljenja i pokreta koji je svojom povremenom stiliziranošću, a ponekad i mehaničnošću nastojao izbjeći psihološko profiliranje likova. Umjesto toga ih je pokušao pretvoriti u bića nekog drugog univerzuma ili, kako to sugerira naslov, u kraljeve nekog drukčijeg, zasebnog svijeta koji bi ukazivao na bitne elemente čovjekove prirode iz nekog originalnog rakursa. Pritom su Ivan Jončić, Jadranka Đokić, Livio Badurina, Ana Begić Tahiri, Dušan Gojić i Iva Mihalić pokazali veliki raspon glumačkog umijeća i iznimno dojmljivu scensku prisutnost.
  
  Scenograf Mauricio Ferlin je odmak od stvarnog svijeta pomogao zatvaranjem bokova i pozadine pozornice istovjetnim stranicama blijede boje koje se otvaraju jedino u visinu, dok protagonisti na scenu ulaze kroz vrata, koja su do trenutka njihovog otvaranja nevidljiva i potpuno stopljena s okolinom. Jedino na početku oni stižu na scenu pored gledatelja, potpuno pokriveni tkaninom koja čak nema niti otvor za oči. Druge kostimografske zamisli Desanke Janković i Matije Ferlina u odmicanju od realizma nisu toliko radikalne, jer su interpreti odjeveni u kostime koji podosta podsjećaju na modu od prije stotinjak godina, u nekim detaljima prilagođenu dječjem uzrastu. Stvaranju posebnog svijeta ove predstave uspješno su pokušali glazbom pomoći Alen i Nenad Sinkauz.
  
  Međutim do tog žuđenog kraljevstva kraljevi iz naslova predstave ipak nisu stigli, jer rascjep između teksta izvedenog iz izabranih, vrlo specifičnih dječjih iskaza i interpretacije zrelih glumaca, unatoč visoke vrijednosti i zavidna raspona njihovog tumačenja, nije prevladan nekim kontrapunktom koji bi stvarao nova, drugačija i bogatija značenja nego je prečesto rezultirao gledateljevom nelagodom zbog neusklađenosti ta dva najbitnija elementa izvedbe. Do željenog rezultata najčešće je uspijevao stići Livio Badurina, ali zasluge za to ipak prvenstveno pripadaju njegovoj iznimnoj glumačkoj osobnosti koja već malim pomakom može sugerirati da se radi o biću iz nekog drugog svijeta. A da se ne radi o posljedici ostvarenja autorove koncepcije pokazuje i to što ostali glumci i pored velikog angažmana ne uspijevaju cjelinu predstave dovesti u to željeno kraljevstvo posebnosti i originalnosti.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 18. svibnja 2015.
  
  Matija Ferlin
  Mi smo kraljevi a ne ljudi
  redatelj Matija Ferlin
  premijera 2. svibnja 2015.
  (u koprodukciji s KunstenFestivalDesArts, Bruxelles i Matijom Ferlinom)
  koreograf Matija Ferlin, dramaturzi Jasna Žmak, Goran Ferčec, scenograf Mauricio Ferlin, kostimografi Desanka Janković, Matija Ferlin, glazba Nenad Sinkauz, Alen Sinkauz, dizajn svjetla Saša Fistrić, transkript Romina Vitasović, prevoditeljica Danijela Bilić Rojnić, inspicijentica Suzana Bogdan Pavek
  izvode: Livio Badurina, Ana Begić, Jadranka Đokić, Dušan Gojić, Ivan Jončić, Iva Mihalić

Piše: