Djeva i trubadur

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, Studio Kubus, Zagreb, Plesna udruga RI Dance, Rijeka: Andrea Kopri Lončarić i Dean Kopri, Legenda Ružice grada, red. Robert Bošković

• 
  
  Fantasy mjuzikl Legenda Ružice grada mladog autorskog dvojca Andree Kopri Lončarić i Deana Koprija nastao je u koprodukciji ZGK Komedija, Plesne udruge Ri Dance i Studija Kubus. Veliki i raznorodni autorski i izvođački tim stvorio je pod vodstvom redatelja Roberta Boškovića iznenađujuće kohezivno glazbeno-scensko djelo kombinirajući različite medije ekspresije.
  
  Sami sadrćaj je posve šablonski. Centralni lik je lijepa i dobra djevojka Ružica (Danijela Pintarić) koja je nakon majčine smrti preuzela posao seoske ljekarice, poznaje tajne prirode te predstavlja sponu između zemaljskog i vilinskog svijeta. Častohlepni vlastelin (Bojan Jambrošić) želi izgraditi utvrdu na vilinskom okupljalištu te navlači na sebe bijes tih nadnaravnih stvorenja. Seoski župnik (Veselin Krstovski) potkopava autoritet mlade ljekarice smatrajući njezino učenje nepomirljivim s kršćanskim naukom, Ružičina najbolja prijateljica (Lara Antić) u ljubomornom bijesu spletkama potakne niz tragičnih događaja. Naravno, u sadržaj je upletena i ljubavna priča između Ružice i putujućeg glazbenika (Maksim Hozić). Baza narativa leži u priči o moralnoj degradaciji civilizacije i zlatnom dobu s kojim ljudi gube dodir, no iako u razvoju nema nikakvih iznenađenja i možda bi predstava mogla trajati nešto kraće, dramaturški je sve oblikovano ujednačeno i relativno svrsishodno.
  
  Osim gotovo komično naivnog feminističkog prizvuka u kratkim tiradama o razlici između muškog i ženskog položaja u svijetu i društvu, jednako je prisutna i slabo razrađena tenzija između uvjetno rečeno poganskih vjerovanja, snažne veze s prirodom s jedne strane i proračunate, destruktivne kršćanske vjere koja ipak pobjeđuje s druge strane. Tim se idejama nije posvećivalo mnogo vremena ni prostora, one su samo funkcionalno uklopljene u tekst te nema nikakve stvarne dijalektike u gradnji sadržaja.
  
  Glazba je donekle sladunjavi pop, pamtljiv i dramatičan, svi songovi zvuče generički i već poznato, no za svoj žanr su uspješno realizirani, a pjevači ih uglavnom zaista odlično izvođe. Koreografije su jednostavne, ali vrlo dobro funkcioniraju na sceni. Vidljiva je, ali dobro zakamuflirana, razlika između profesionalnih plesača, plesnih amatera i izvođača koji se plesom ne bave, koja ne smeta cjelokupnom dojmu. Najvrijedniji dio predstave su sami izvođači koji, bez obzira na opseg i prirodu uloge, savršeno koncentrirano sudjeluju u masovnim prizorima ni na trenutak ne izlazeći iz fikcije. U svakom trenutku svi na sceni prisutni likovi reagiraju na središnju situaciju prizora, u međusobnoj su interakciji te tako stvaraju vrlo živu i dinamičnu atmosferu. Plesačice Udruge Ri dance koje su utjelovile vilinski svijet pokazale su spretan i vrlo izražajan pokret te zaista impresivnu hipertrofiranu mimiku koja ih je pretvarala u lijepa i mračna nadnaravna bića. Tome je pomagala kostimografija Jadranke Šegote kao i izvedba akrobatkinje Sare Šimić za koju je jedina šteta što nije bila više zastupljena i ambicioznija. Scenografija Martina Šesnića i Pietra Bobana doslovna je i ne osobito elegantna, ali funkcionalna te su promjene brze i spretne. Vizualnom dojmu jedino ozbiljno smeta bijelo platno u pozadini koje osvjetljeno različitim bojama djeluje suviše nametljivo i banalno.
  
  Žanrovski, mjuzikl dobro podnosi kič i izraziti mainstream ugođaj te u tom smislu i ova produkcija funkcionira. Mjuzikl Legenda Ružice grada se u svakom aspektu sklapa u vrlo čvrsto strukturiranu cjelinu, a cilj mu je lagana zabava u čemu ima dosta uspjeha.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 12. svibnja 2015.
  
  Andrea Kopri Lončarić i Dean Kopri
  Legenda Ružice grada
  redatelj Robert Bošković
  premijera 6. svibnja 2015.
  asistentica režije i glumačka pedagoginja i voditeljica Sanja Crljen, koreografkinje Dolores Bugarin i Andrea Solomun, koreograf borbe Lovro Buva, dizajn svjetla Sven Kučinić, svjetlosni efekti LumiLas d.o.o, scenografi Martino Šesnić i Pietro Boban, supervizorica kostimografije Elvira Ulip, kostimografkinje Jadranka Šegota, Lora Vran, Marija Zupčić, slikarica Ines Zrnc, miks i mastering matrica Rajko Lončarić i Dean Kopri
  izvode: Danijela Pintarić (Ružica), Max Hozić (Marko), Lara Antić (Manda), Bojan Jambrošić (Vlastelin), Veselin Krstovski (Župnik), David Šeb/ Martin Gelić (Vojnik 2 Luka), Miro Čabraja/ Igor Drvenkar (Vojnik 1 Miro), Ines Mlinarić Stakić (Glavna vila), Ana Lovrenčić, Kana Kovač, Kristina Kozić / Ivana Šljivić (Vile pjevačice), Ivana Mrduljaš / Manuela Svorcan / Ivona Štajminger (Susjeda Ana (Mandina sestra)), Tina Bukić / Jelena Ćosić (Susjeda 2 Kata), Jana Pogrmilović (Trudnica), Gordana Šimić (Baba Jaca), Tomislav Tukša/Matija Škvorc (Susjed Ivan), Juraj Vivana Šokičić (Susjed 1 Jozo), Igor Drvenkar / Marko Plavec (Susjed 2 Josip), Martin Gelić / David Šeb (Susjed 3 Ivica / Vojnik sluga), Jasna Perin, Iva Čevizović, Manuela Svorcan (Seljanke plesačice), Mario Jukić (Seljak plesač / vitez), Marko Plavec (Seljak plesač), Karla Ileš (Seljanka plesačica), Zdravko Petek (Krvnik / Vojnik 3 / Seljak plesač), Marko Herceg (Sudac / Vojnik 4 / Seljanin / Vitez), Dario Zvornik (Vitez / Kletva / Strahovi (zračni akrobat)), Martina Bugarin, Aleta Cvitan, Ivana Mrak, Paulina Ostojić / Suzana Novaković, Pegi Pavletić, Andrea Šikljan, Larisa Štefančić, Hela Žuljević (Vile plesačice (RI Dance)), Sara Šimić (Zračna vila (plesačica na svili))

Piše: