Likovi i sjene

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Željka Horvat Vukelja, Hrabrica, red. Dario Harjaček

• 
  
  Posljednja ovosezonska premijera GK Žar ptica adaptacija je priče Željke Horvat Vukelje o plahom dječaku koji se u jednoj čarobnoj noći uči suočiti sa svojim strahovima. Lektirni naslov pokazao se kao zanimljiva podloga za kombinaciju klasičnog dramskog kazališta i kazališta sjena, u nas uglavnom neistražene i neiskorištene kazališne tehnike. Hrabrica je tipična poučna priča o jednom koraku u dječjem postupnom odrastanju kada vrlo mladi čovjek prvi put zaista pogleda u mrak i shvati da ondje nema čudovišta.
  
  Vizualno predstava priziva estetiku dječjeg crteža te iskorištava poznate stereotipe eksploatirane u animiranim filmovima i slikovnicama. Iako je u ciljanom vizualnom dojmu predstava možda pomalo nezgrapna, njezin je najzanimljiviji aspekt svakako scenografija Vesne Režić. Naime, scenografija je temeljena na nekoliko pomičnih bijelih kulisa koje će poslužiti kao ploha za igru sjena te uspijeva brzo i efikasno transformirati pozornicu i atmosferu u skladu s pojedinim prizorima. Kao što je već spomenuto, predstava iskorištava zanemarivan potencijal kazališta sjena u čemu je redatelju Dariju Harjačeku pomogla Morana Dolenc.
  
  Dramatizacija Marijane Nole solidna je, no u igri se koristi kombinacija živog govora i snimljenog glasa te se ponekad posve nepotrebno informacija ponavlja u metanaraciji i izvedbi. Budući da za razumijevanje same radnje nema potrebe za uvođenjem naratora, čini se da bi jedina funkcija glasa iz zvučnika bila možda oblikovanje atmosfere animiranog filma, no u tom slučaju ne bi se izgubilo ništa od efekta kad bi se tekst koji glumci izgovaraju na sceni malo skratio. Između naracije, govora na sceni i izrazito stilizirane, karikirane glume stvara se osjećaj da se ista informacija ponavlja više puta što, pogotovo u predstavi s ovako jasnom narativnom linijom i zapravo relativno malo informacija, dovodi do zamora i narušava ritam što u dječjem kazalištu može biti fatalno.
  
  Naslovnu ulogu plašljiva dječaka koji polagano pronalazi Hrabricu u sebi nosi mladi Matija Čigir, njegove zaigrane roditelje igraju Jelena Miholjević i Domagoj Janković, dok je Amanda Prenkaj objekt dječakove ljubavi, a Matija Šekoronja zlikovac iz parka (koji zapravo samo želi da se djeca i s njime loptaju). Kada se radnja prebacuje iza propusnih kulisa u svijet sjena, nemoguće je razaznati tko od glumaca što točno radi te svi impresivno funkcioniraju kao jedinstveni organizam. Glumci su svoj posao odradili korektno, no u čitavoj je izvedbi bilo nešto ukočeno i vladao je dojam relativno slabog entuzijazma unatoč licima razvučenima u osmijehe, što se možda može pripisati karikaturalnoj glumi i plošnim likovima, no nažalost oduzima šarm koji je najjača strana dječjeg kazališta. Sama je priča neoriginalna, prilično patetična i izrazito didaktična te u tom smislu nije djeci osobito izazovna – svi su aspekti nedvosmisleno definirani, nijedan krak priče ne ostaje nerazrješen sretnim završetkom i ne događa se ništa zaista potresno. Svijet koji se na pozornici sklapa čvrsto je strukturiran i siguran te stoga primjeren za vrlo mladu publiku, od četiri godine prema malo starijima, no već bi osnovnoškolci mogli podnijeti nešto zahtjevnije.
  
  Osim što djeci na trenutke pada koncentracija zbog suviše razvučenih i nedovoljno efektnih segmenata, predstava je u cjelini zabavna i zanimljiva kao fenomen. Hrabrica je rijetka pojava na hrvatskoj kazališnoj sceni samim time što je uključila u igru dijelove temeljene na kazalištu sjena te će možda ovo iskustvo potaknuti ove i druge autore na daljnje i sustavnije istraživanje tog kazališnog medija.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 29. travnja 2015.
  
  Željka Horvat Vukelja
  Hrabrica
  redatelj Dario Harjaček
  premijera 23. travnja 2015.
  dramatizacija i adaptacija Marijana Nola, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Dubravka Skvrce, autor glazbe Frano Đurović, suradnica za teatar sjena Morana Dolenc, oblikovatelj svjetla Saša Mondecar
  izvode: Jelena Miholjević, Amanda Prenkaj, Matija Čigir, Domagoj Janković, Matija Šakoronja, narator Boris Miholjević

Piše: