Posvećeno hepeningu

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 55/56, god XVI, Hrvatski centar ITI, 2013.

• Dvobroj 55/56 časopisa Kazalište donosi kritike predstava zagrebačkih kazalište: Zločin i kazna u režiji Zlatka Svibena u Gradskom dramskom kazalištu Gavella te Njuške, redatelja Matka Raguža u Teatru Exit. Kritičar Bojan Munjin predstavu Zločin i kazna smatra izuzetno uzbudljivom, a hvali i odličnu glumu. Autor napominje kako je predstava naišla i na laude brojnih zaljubljenika u kazalište, a potvrdu tome čini i devet nagrada na kazališnom festivalu u Užicama. Munjin navodi kako je sam redatelj „zanatskim okom i istančanim nervom prepoznao duh vremena i sudbinska pitanja“, a samu predstavu uspoređuje i s nekim drugim izvedbama tog ruskog klasika. Lucija Ljubić predstavu Njuške vidi kao svojevrsnu basnu u kojoj psi predstavljaju ljudske likove, no, također, naglašava kako je predstava ponajprije usredotočena na izazivanje smijeha zbog povećeg broja humorističnih situacija. Autorica smatra kako su možda nespretnije koreografske bravure, glumci zamijenili izrazitom međusobnom glumačkom kompatibilnošću.

  Nadalje, ovaj broj časopisa donosi zanimljiv intervju Matka Botića s Ivicom Buljanom, „najzaposlenijim hrvatskim redateljem u inozemstvu“. U tom intervjuu, Buljan otkriva kako je raditi u inozemstvu, zaostaje li, po njegovom mišljenju, hrvatski teatar za europskim, na kakve je sve probleme nailazio dok je postavljao djela na inozemnim pozornicama. Ivica Buljan iskreno progovara o domaćem kazalištu te naglašava kako hrvatska kulturna politika često zatvara mogućnosti brojim autorima, a smatra i kako bi se novac (kojeg još uvijek ima) trebao pametnije i kvalitetnije rasporediti.

  Temat posvećen hepeningu donosi tekstove Višnje Rogošić i Suzane Marjanović, Petre Belc, Gorana Budaneca, Ive Nerine Sibile i Damira Stojnića. Uvodni tekstovi upoznaju čitatelje s onim što hepening zapravo jest, ponajviše u teorijskim spisima, a odmah potom i promatrajući konkretne izričaje onoga što se smatra hepeningom. Svi se autori u svojim tekstovima osvrću na začetnike te umjetnosti – Allana Kaprowa i Michaela Kirbyja. Belc u svojem tekstu piše o povezanosti hepeninga s estetikom te smatra kako je fotografija ta koja nastoji uhvatiti trenutak nekog hepeninga, s obzirom da je takav događaj nešto čemu, rijetki, zapravo svjedoče. Suzana Marjanić nastoji čitateljima približiti lokalnu scenu i upoznati ih s domaćim snagama tog oblika umjetnosti, pa navodi Marijana Susovskog, Marijana Mikca, Tomislava Gotovca, Hrvoja Šercara, Ivu Lukasa, Ljiljanu Mihaljević, Tajči Čekadu i druge. Goran Budanec govori o prvom hrvatskom hepeningu Happ naš – happening koji su izveli naš najpoznatiji konceptualni umjetnik Tomislav Gotovac, u suradnji s Ivom Lukasom i Hrvojem Šercarom 1967. godine, a čije je reizdanje uslijedilo dvije godine kasnije za potrebe filma Slučajni život Ante Peterlića. Iva Nerina Sibila osvrće se na hepeninge od sredine dvadesetog stoljeća do danas, a izdvaja Lighterature Readings, Behind the Sun, Divna, divna, divna katastrofa i Povezivač. Damir Stojnić piše o razdoblju od devet godina tijekom djelovanja unutar skupine Rijeka Performance Syndicate – RiPS te pobliže govori o svakoj izvedbi u kojoj je i sam sudjelovao.

  Rubrika Kazališna arheologija donosi dramu Bertolta Brechta Turandot ili kongres izbjeljivača koju je prvi put na hrvatski jezik preveo Dubravko Torjanac, a uvodnim tekstom popratio Marijan Bobinac. Brecht je završio pisanje Turandot 1954., dvije godine uoči svoje smrti. Riječ je o prvoj (i jedinoj) verziji teksta, a Marijan Bobinac zaključuje da je tomu tako jer je iskušan na pozornici tek 1969. u Zürichu, pa autor nije ispisao nove verzije kao što je to činio sa ostalim svojim djelima. Bobinac upozorava na četiri međusobno povezana i prepletena tijeka radnje, a kao njihov zajednički nazivnik izdvaja „tematiziranje ekonomskih odnosa u prikazanoj Kini, dakako, u skladu s Brechtovom koncepcijom dijalektičkog materijalizma“, te prepoznaje mnoštvo povijesnih zbivanja s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina 20. stoljeća na koja Brecht aludira u Truandot.

  U dvama osvrtima na međunarodnu scenu, Višnja Rogošić piše o britanskoj izvedbenoj skupini Forced Entertainment koja je nastupila na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu dok Katarina Kolega piše o Novom cirkusu u istočnoj Europi analizirajući stanje u Grčkoj, Češkoj, Poljskoj te Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji i Sloveniji.  Jelena Kovačić donosi kraću bilješku o tekstu Tadeusza Kantora Mrtvi razred koju sam autor podnaslovljava „dramska seansa“, a poljski dramatičar tekst je upotpunio vlastitim režijskim bilješkama, teorijskim komentarima i svime onime što je smatrao da će pomoći gledatelju da ga u potpunosti shvati.

  U tekstu Utopijsko putovanje u Moskvu Marina Petković Liker donosi svoj osvrt na putovanje u književnosti, posebice se osvrnuvši na Čehovljev tekst Tri sestre. Autorica pokušava pronaći razloge zašto se tri sestre odlučuju na putovanje, postoje li razlike između muških i ženskih putovanja te predstavlja li (zamišljeno) putovanje tek vapaj za slobodom i bijegom od dosade s kojom se susreću u mjestu u kojem trenutno žive. Anica Vlašić-Anić donosi sjećanje na prerano preminula zagrebačkog multimedijalnog umjetnika Željka Zoricu – Šiša, navodi najvažnije projekte na kojima je sudjelovao te koliko su zapravo oni bili značajni za hrvatsku suvremenu umjetnost.

  Rubrika Nove knjige donosi recenzije sedam novih izdanjai: Iva Guić piše o knjizi Odluka. Drame i epilozi Lade Martinac-Kralj, Petra Jelača o knjizi Ivice Kunčevića Ambijentalnost na dubrovačku, Marina Petranović o zbirci kazališnopovijesnih rasprava Lucije Ljubić Desetica. Rasprave o povijesti hrvatske drame i kazališta, Lucija Ljubić o monografiji Ene Begović Radeljak, Marina Petranović  o monografiji Drago Turina scenograf autorice Branke Hlevnjak, Darko Lukić o knjizi Milene Dragičević Šešić Indijsko pozorište: Tradicija i aktivizam, a Mirna Jakšić o Zborniku Krležinih dana 2012.

  Broj zaključuje drama Karneval ili Prva Adamova žena Slawomira Mrožeka koju je s poljskog preveo Mladen Martić, a uvodnom bilješkom o autoru popratio Dalibor Blažina.

  © Zvjezdana Balić, KAZALIŠTE.hr, 16. travnja 2015.

Piše: