Provokativno i originalno
Zagrebačko kazalište mladih: Jazmín Sequeira, Luciano Delprato, #radninaslovantigona, red. Renata Carola Gatica
-
Najnoviju produkciju Zagrebačkog kazališta mladih potpisuje Renata Carola Gatica, jedna od najzanimljivijih redateljica u Hrvatskoj. Riječ je o autorici mlađe generacije s popriličnim i impresivnim umjetničkim stažem, započetim u rodnoj Argentini, koja posljednjih osam godina obogaćuje hrvatsku kazališnu scenu specifičnim, u određenim aspektima gotovo egzotičnim projektima snažna redateljskog potpisa. Ovoga je puta riječ o suvremenoj obradi tragedije o Antigoni, iz pera argentinskih dramatičara Jazmín Sequeire i Luciana DelPrata, pod intrigantnim naslovom #radninaslovantigona.
Na temeljima klasične priče o složenom etičkom sukobu, višeslojnom pitanju odgovornosti prema obitelji, društvu i zakonu, dramaturzi i redateljica grade mračnu viziju današnjice. Od same upotrebe tzv. hashtaga u naslovu kroz brojne reference na društvene mreže i suvremeni diskurs o političkim događajima i previranjima do televizijskih ekrana i mikrofona na samoj pozornici, dosljedno je provedena ideja prevođenja grčke tragedije u neposrednu suvremenost. Prikazana realnost djeluje kao fašistoidna anti-utopija, no brutalna je činjenica da ona nije toliko daleko od one koja je gledateljima empirijski bliska – kako snaga medija raste, tako je manipulacija njima perfidnija i razgranatija, a kako se mreža kontrole jače steže, tako kroz nju probijaju tvrdoglavi krakovi nade i slobode.
Sam tekst je konceptualno zanimljiv i ima snažnih dijelova, no često njegov diskurs, zasićen internacionalizmima te upadicama iz cyber-slenga (koje su ponekad duhovite, ponekad ipak suvišne) postaje težak i zamoran te u konačnici distanciran od gledatelja čiji bi emocionalni angažman mogao biti upravo bolno intenzivan. Mlada glumica Anđela Ramljak s izuzetnom je snagom ponijela ulogu pomalo androgine junakinje, u ovom slučaju internetske aktivistice kojoj u fokusu nije gesta ljubavi i poštovanja prema pogubljenom bratu, nego nastavak njegove borbe za slobodu informacija. No ta činjenica u tragediju unosi izvjesne redukcije u odnosu na original. Odnos Kreonta i Antigone gubi na slojevitosti jer tone u nedvosmislenu mržnju i sadizam, Izmena (koju spretno igra Petar Leventić) postaje isprazna žrtva konzumerističkog i facebook svjetonazora, a Hemon (Vedran Živolić) kastrirani pripadnik zlatne mladeži i propali komičar čiji istovremeno očajnički i buntovnički čin samoubojstva u konačnici djeluje neuvjerljivo zbog dotadašnje slabosti lika. Jasmin Telalović (Tiresija i kor), Frano Mašković (Euridika i kor) te Danijel Ljuboja (Korovođa) odrađuju sporedne uloge pažljivo i nenametljivo i na taj način pridonoseći predstavi u cjelini.
Lutke, koje redateljica koristi prije svega kako bi potencirala metateatarsko raslojavanje u svojim predstavama i ovdje su skladno uklopljen dodatak cjelokupnoj produkciji: lutka predsjednika sa standardnim gestama koje prate isprazne fraze (kroz kojega progovara na sceni vidljivi medijski magnat) te sitna glava Tiresije na kraju sljepačkog štapa koji proriče nesretnu budućnost. Luciano DelPrato je scenograf i oblikovatelj lutaka te tako zaslužan za više nego impresivan vizualni dojam koji u suigri s uživo snimanim off-scenama, glazbom Nenada Kovačevića te svjetlom oblikovatelja Aleksandra Čavleka sklapa predstavu u kompletno zaokružen i skladan umjetnički rad.
Iako argentinski autori progovaraju o temi koja je u njihovoj domovini u bližoj prošlosti bila povodom velike i iznimno značajne parnice protiv medijskih monopola, hrvatskim gledateljima ona nije daleka te je u svakom smislu pohvalno što na zagrebačke pozornice stiže nešto zaista politički i društveno aktualno i relevantno, provokativno i originalno. Nešto je zloslutno u Kreontovim ciničnim riječima da bi bilo „naivno misliti da slobode ima dovoljno za sve“, ali i nešto nadahnjujuće u Antigoninoj žustroj borbi te konačnoj provali rulje u dotad zaštićeni prostor televizijskog studija. Iako je cjelokupna vizija zaista tmurna, Gatica završava na noti koja je za tragediju ipak donekle optimistična.
© Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2015.
Jazmín Sequeira, Luciano Delprato
#radninaslovantigona
redateljica Renata Carola Gatica
premijera 11. travnja 2015.
prijevod Nikolina Židek, dramaturgija Jazmín Sequeira, scenografija i oblikovanje lutaka Luciano DelPrato, kostimografija Doris Kristić, glazba Nenad Kovačić. oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek, asistentica za lutkarstvo Natalie Murat Dean, jezična savjetnica Đurđa Škavić, inspicijent Željko Začek, fotograf Marko Ercegović, grafičko oblikovanje Hana Ciliga, tisak Grafing
izvode: Anđela Ramljak, Sreten Mokrović, Jasmin Telalovic, Petar Leventić, Vedran Živolić, Frano Mašković, Danijel Ljuboja
Piše:
Fazekaš